Hrvatska se vraća antifašizmu

Ponovo zajednička komemoracija u Jasenovcu. To je prvi korak ka normalizaciji političke atmosfere u Hrvatskoj. A moglo bi i da pomogne u normalizaciji odnosa sa Srbijom, nada se dopisnica DW iz Zagreba Helena Puljiz.

Pod Kamenim cvijetom Bogdana Bogdanovića u Jasenovcu, prvi put u pet godina ove srijede okupljaju se najviši državni zvaničnici Hrvatske i predstavnici udruženja stradalih u tom ustaškom koncentracionom logoru, u kojem je tokom Drugog svetskog rata ubijeno između 90 i 100 hiljada ljudi. To bi mogao da bude znak da se Hrvatska konačno vraća antifašizmu, nakon pet godina političkih lutanja u kojima je, u političkom i javnom prostoru počela da se gubi razlika između zločinaca i žrtava ustaškog režima.

Iako se zvanična komemoracija zbog pandemije koronavirusa neće održati, u Jasenovcu će se žrtvama zajedno pokloniti predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković, predsjednik Sabora Gordan Jandroković i četiri predstavnika stradalnika logora: predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske (SABH) Franjo Habulin, predsednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac, saborski poslanik Roma Veljko Kajtazi, te predsjednik Jevrejske opštine Zagreb Ognjen Kraus.

A na dan proboja posljednjih zarobljenika koncentracionog logora Jasenovac državna televizija HRT u srijedu uveče će iznenada da prikaže višestruko nagrađivan film autorke Dane Budisavljević o Diani Budisavljević, koja je iz logora spasila više od deset hiljada srpske djece. Iste večeri film će biti prikazan i na srpskoj državnoj televiziji RTS.

Pozdrav „Za dom spremni“ podijelio jasenovačke kolone

Zbog relativizacije zločina i rasističke ideologije ustaškog režima, koja su se razmahala s dolaskom Tomislava Karamarka na čelo HDZ i Kolinde Grabar Kitarović na čelo države, četiri godine komemoraciju za žrtve Jasenovca obilježavali se odvojeno predstavnici vlasti i predstavnici stradalnika logora, pa su ostojale čak tri kolone kojima se odavala počast žrtvama. U jednoj bi bili predstavnici Vlade i Sabora, u drugoj predstavnici jevrejske zajednice, a u trećoj predstavnici Saveza antifašističkih boraca i srpske manjine. Kolone je podijelio ulazak i normalizacija ustaškog pozdrava „Za dom spremni“ u svakodnevnoj upotrebi.

Bivša predsjednica Grabar Kitarović nije učestvovala u državnim komemoracijama, već je u Jasenovac odlazila sama, a njen mandat obilježilo je koketiranje s ustaškim pozdravom „Za dom spremni“. Tokom četiri od pet godina mandata, bivša predsjednica neskriveno je podržavala ekstremne političare, udruženja i pojedince koji su se svim silama trudili da revidiraju istoriju i pokušavali da poražene u Drugom svjetskom ratu proglase za pobjednike.

Plenković je tri godine kalkulisao

Andrej Plenković preuzeo je HDZ i Vladu 2016. godine i, iako je generator proustaške politike u HDZ Tomislav Karamarko bio uklonjen iz političkog života, sve do unutarstranačkih izbora u martu ove godine, ekstremna desnica imala je jake predstavnike u samom vrhu stranke.

Iako sam dolazi iz partizanske porodice, Plenković se prvenstveno brinuo za sopstveni opstanak na čelu stranke i vlade, pa je kalkulantski tražio i pronalazio rješenja koja j trebalo da zadovolje „obije strane“. Kad je pozdravljanje ustaškom krilaticom „Za dom spremni“ 2017. postalo gotovo svakodnevno, a usred Jasenovca braniteljima HOS podignuta spomen-tabla s grbom tog udruženja na kojem je i pozdrav „Za dom spremni“, Plenković je posegnuo za osnivanjem Povjereništva za suočavanje s prošlošću.

To će povjereništvo, predvođeno predsjednikom Hrvatske akademije nauke i umjetnosti (HAZU), akademikom Zvonkom Kusićem, početkom 2018. donijeti kontroverzan zaključak da je ustaški pozdrav „Za dom spremni“ istovremeno „protivustavan, ali u vanrednim slučajevima dozvoljen“, recimo u grbu HOS, ali „samo u vezi onih situacija, mjesta ili grobalja gdje su poginuli pripadnici HOS“, te da „ta dozvola ne mijenja postavku da je taj slogan protivustavan“.

Tabla HOS-a iz Jasenovca je premještena u Novsku, a krilatica „Za dom spremni“ nastavila je da se nekažnjeno koristi u javnom prostoru sve dok Visoki prekršajni sud nije doneo pet pravosnažnih odluka koje su „Za dom spremni“ proglasile nezakonitim i kada je kaznio pjevača Marija Rosu, koji je izvodio pjesmu „Čavoglave“ na trgu u Makarskoj. No, taj isti sud u slučaju Marka Perkovića Tompsona i njegove pjesme „Čavoglave“ koja počinje ustaškim pozdravom, prolongira donošenje konačne presude.

Hrvatska će sasvim da zabrani „Za dom spremni“?

Upravo ti dvostruki kriterijumi i tolerisanje korišćenja protivustavnog ustaškog pozdrava u „vanrednim situacijama“, bili su razlog zbog kojeg predstavnici naroda stradalnika ustaškog konc-logora u Jasenovcu nisu htjeli da odaju počast žrtvama zajedno s državnim vrhom ni onda kada je Plenković preuzeo Vladu Hrvatske. U međuvremenu je posjeta Jasenovcu uvrštena u školski kurikulum, a posjete učenika finansira Ministarstvo finansija.

No, nakon što je Plenković početkom ove godine u Aušvicu jasno osudio fašističke zločine i Holokaust, ali ne spominjući zločine ustaškog režima, u februaru su mu predstavnici manjinskih naroda poručili da zajednička komemoracija s državnim vrhom dolazi u obzir samo i isključivo ako se donese zakon koji će jasno zabraniti i kažnjavati korišćenje slogana „Za dom spremni“ i relativizaciju ustaških zločina.

Sudeći prema činjenici da predstavnici naroda stradalnika ustaškog konclogora ove godine obilježavaju sjećanje na žrtve zajedno s kompletnim državnim vrhom, čini se da im je Plenković dao čvrste garancije o promjeni zakonodavnog okvira za kažnjavanje relativizacije ustaški zločina u Hrvatskoj.

Neki novi Plenković

Od početka krize izazvane pandejmijom koronavirusa, odnosno trijumfa na martovskim izborima u HDZ-u i pobjede Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima, imamo priliku da vidimo nekog novog Plenkovića – on sluša struku i glas javnosti, a ekstremnoj desnici poručuje da je vrludanje neofašističkim bespućimj naprosto nedopustivo.

Da li će konačno i bez izuzetaka sankcionisanje ustaškog pozdrava i relativizacija ustaških zločina biti dovoljno za saniranje štete počinjene u proteklih pet godina snažnim pokušajima reustašizacije društva, što je za posljedicu imalo gotovo pogubne političke podjele među građanima?

Neće. Ali to jeste prvi i nužan korak ka normalizaciji političke atmosfere u zemlji i moglo bi da osnaži Plenkovićevu premijersku poziciju i poveća mu međunarodni ugled. Posledično, to bi moglo da srpskoj desnici i predsedniku Aleksandru Vučiću izbije iz ruku argument da, upravo zbog hrvatske relativizacije ustaških zločina, odnosi između Srbije i Hrvatske ne mogu da uđu u, za kompletan region presudnu, novu fazu normalizacije.

( Deutsche Welle )