"Ako ne želiš da radiš kao rob, odlazi!"

Španija je jedan od najvećih proizvođača voća i povrća na svijetu. Južni region Almerija poznat je po tome što ga Španci nazivaju „morem plastike“.

Jeftini plastenici pokrivaju desetine hiljada hektara, a radnici migranti biraju voće i povrće koji se prodaju u evropskim supermarketima.

Ekipa BBC-a prije izbijanja pandemije koronavirusa, provela je nekoliko mjeseci istražujući navode o eksploataciji radnika.

"Izađi odavde, izađi odavde", tim riječima počinje petominutni prilog BBC o eksploataciji radnika, najčešće migranata iz Afrike.

"Ako želite da radite kao rob, ima posla, U suprotnom, ideš napolje", počinje svoj razgovor jedan od zaposlenih u plasteniku.

Almerija, provincija u Španiji, snabdijeva veliki dio Evrope povrćem.

BBC snimkom nepreglednih plastenika upoznaje gledaoce odakle dolaze paradajz, paprika i krastavci u mnogim zemljama.

Da bi slikovitije dočarali broj plastenika, navode da su vidljivi i iz svemira.

Najsiromašniji radnici žive u kolibama među staklenicima.

"Ovdje nemamo dokumenata", kaže Omar, jedan od migranata iz Afrike.

Oko 1.000 ljudi živi u straćarama, među kojima i on. Svako jutro se nadaju da će im neki od lokalnih farmera dati neki posao.

"Na nekim mjestima plaćaju vas pet eura na sat, neki plaćaju četiri i po eura“, priča Omar.

Prema zakonu morali bi da budu plaćeni 7,28 eura po satu.

Ali čak i migranti koji legalno rade ne budu plaćeni po toj minimalnoj zakonskoj cijeni.

"Ali radio sam čitav dan, zašto se ne pokazuje da sam radio čitav dan", čuje se na tajno napravljenom snimku gdje zaposleni pita pretpostavljenu o njegovoj satnici rada.

Često uplatnice ne prikazuju stvarni broj radnih sati.

"Stavila sam ovaj iznos", kaže pretpostavljena na šta dobija odgovor od radnika da on to neće da potpiše.

Jedan od radnika, koji se u prilogu naziva Jusuf, radi već duži nz godina u staklenicima.

Jednog dana, tajno je snimio svoj razgovor sa poslodavcem.

"Piše 46 eura, ali samo na listiću", kaže Jusuf.

"Da, ali se može reći i 100 eura", odgovara mu žena.

"Ali si mi platila 36 eura", na šta od nje dobija potvrdan odgovor.

"Radimo osam sati bez pauze. Temperatura u stakleniku je 50 stepeni. Ako želiš da radiš kao rob, onda ovdje ima dosta posla. Ali ako pitaš za svoja prava, onda ne možeš da radiš“, kaže jedan od migranata.

"Koliko si mi platila? 36?“, čuje se opet na tajnom snimku, a radnik od žene dobija odgovor „za mene je 36“.

"Koliko kaže zakon?"

"Ne interesuje me. Šta sam ti rekao prethodni dan. Ako ne želiš ovo, idi kod drugog, možda će ti platiti 50", kaže jedan od šefova u plasteniku.

Na pokušaj radnika da kaže ali po zakonu, prekida ga i nastavlja "S..em ti se na zakon. Nemaš stida. Bestidan si. Gubi se odavde".

Jusuh je prijavio svog poslodavca zbog lošeg tretmana i neplaćanja.

Poslodavac je za BBC kazao da je izgubio temperament, ali nije odgovorio na optužbe o nedovoljnom plaćanju.

Na drugoj farmi, koju vodi druga kompanija, počeo je štrajk.

I tamo kažu da su slabo plaćeni.

BBC je odlučio da istraži.

"Izlaze na druga vrata", prijavljuju radnici reporteru BBC-a.

Stvari su se razvile u nekoliko minuta jer je stigla policija. Pokušavaju da uđu u staklenik, da razgovaraju sa vlasnikom.

Policija misli, prema tvrdnjama radnika, da u stakleniku ima ilegalnih radnika, tako da proces rada može da se odvija dok oni štrajkuju van kapija.

Nakon što je policija izvela van nekoliko radnika, pojavljuje se i susjed farmera iznerviran štrajkačima prijeteći: „Ostaće sam sa mnom“

"Ne snimaj me", viče i zamahujući čekićem prijeti kamermanu BBC-a.

"Mnogi farmeri su počeli da daju dobre plate, zašto ne i on. Nisu iznad zakona“, priča jedan od migranata.

"Moraju da plate prema zakonu. Kaže da to neće platite i da mi radimo šta hoćemo, ali da neće platiti", priča jedna od radnica.

Ekipa BBC-a vozila se oko 40 minuta do sjedišta kompanije "Godoy" u nadi da će čuti i njihovu stranu priče.

Posjeduju nekoliko kompanija koje vode farmu paprika. Kažu da njihove paprike završavaju i u marketima u Velikoj Britaniji.

"Lidl, Sainsbury, Asda, bilo koji supermarket".

Na optužbe radnika da plaća ispod zakonskog minimuma, jedan od odgovornih tvrdi da su to laži i da su plaćeni onako kako zakon kaže.

Na pitanje, zašto bi lagali odgovara:

"Vjerujem zbog sindikata, ne znam šta tačno žele. Plaćamo ih po zakonu, imamo uplatnice i liste iz banke da to dokažemo“, kaže odgovorni u preduzeću "Godoy".

"Ne, on nema nikakav dokaz. Nikad ovo nije platio. Nikad. Faslsifikuje uplatnice, to je ono što su njemu dokazi“, kaže Mahfud koji je za "Godoy brothers" radio 16 godina.

On je sačuvao liste za sve sate koje je radio, navodi se u videu BBC-a.

"Radio sam u prosjeku oko 200 sati mjesečno i nisam dobio ni 1.000 eura“, tvrdi.

Da je bio plaćen po zakonu dobio bi još 30 odsto više nego tada, navodi BBC uz konstataciju da su mnogi koji su radili za "Godoys" ponovili te tvrdnje.

"Varaju na platnim listima. Radis 26 dana, a oni kažu da si radio 20“, tvrdi još jedan sagovornik BBC.

BBC je kompaniji poslao dokaze koji potkrepljuju navode radnika, ali su iz kompanije odgovorili da se protiv njih vodi „prljava kampanja“. Demantovali su tvrdnje radnika da su malo plaćeni i da falsifikuju uplatnice.

Asda i Lidl su BBC-u saopštili da „Godoy“ nije jedan od njihovih direktnih dobavljača, Sainsbury nije želio da potvrdi da im je ta firma dobavljač.

( Vijesti online )