Ako budemo ovako dobri, puštiće nas i na igralište

Petak, 17. april

Danas je Veliki petak. Za sljedbenike Hristovog učenja, najtužniji dan u godini. Za ostatak Crne Gore, dan nalik drugima. Svaki jednako tužan. Godina je prestupna, najtužnija od 1992. Takođe prestupne, koju smo takođe proveli u izolaciji. Tada samo od svijeta, sada i od familije, prijatelja i svih ostalih bez kojih bi život izgubio i ovo malo smisla... Ovoga puta nijesmo izolovani zbog naše agresije na komšije iz čista mira. Sad se stvarno branimo, istina od virusa, ali meni iz glave ne izlazi ratno proljeće '92. Taj najtužniji dan u novijoj crnogorskoj istoriji, svih ovih decenija mada ne znam zašto, vezujem za Veliki petak. Iako je 27. april prije 28 godina padao u vaskršnji ponedjeljak. Decenije su prošle od formiranja te mimosvijet države za koju - od desetak miliona budućih podanika - nije glasalo ni dvjesta hiljada. Uprkos tome što je izjašnjavanje bilo toliko demokratsko i transparentno da je organizovano na šoferšajbnama i uličnim klupama, u penzionerskim klubovima i činovničkim kancelarijama. Od tog dana, ratni projekat propasti Crne Gore uveden je u legalne tokove, kao zločin inkriminisana je samo borba protiv virusa depees89. Posljedice tog zločina živimo i danas. Jednu od njih do kosti je prvih dana proljeća ogolio blic-krig protiv kovida19. Da pokojni komunisti nijesu bili skloni kvalitetnoj gradnji i još kvalitetnijem zdravstvu, danas ne bismo imali đe da se liječimo. Zaboravio bi se ogromni Vuhan pri maloj Crnoj Gori. Za veliki politički zločin iz aprila '92. niko nije odgovarao. Zato što je on i počinjen s predumišljajem da lideri Crne Gore izbjegnu odgovornost zbog ratnih zločina u Hrvatskoj. I da bi ti isti lideri, i to unaprijed, bili oslobođeni krivice za sve zločine koje će u Bosni i Hercegovini tek počiniti, od tog proljeća '92. do jeseni '95. Oni jesu, ali mi nijesmo. Plaćamo umjesto njih evo trideset godina i bojim se da ćemo još toliko. Zato u Crnoj Gori Veliki petak nije samo jednom godišnje, nego svakog dana...

Subota, 18. april

Branki Milić je ponovo pozlilo, kod doktora ne smije jer će biti uhapšena, a u srpsku ambasadu dolaze samo oni iz Hitne koji je ne mogu izliječiti, javili su svi mediji koji se još bave novinarstvom. Da ide u Srbiju kod svog specijaliste - ne dozvoljava joj crnogorsko pravosuđe. To pravosuđe pokazalo je svoje pravno i ljudsko lice kad je, godinu i po ranije, oboljelu ženu iz samice odvelo na pregled u - advokatsku sobu Višeg suda. U kojoj su, od medicinske tehnike, na raspolaganju bili automat za kafu, sto, dvije-tri stolice i čiviluk. A posao dermatologa obavio - patolog. Nešto kasnije, u ulozi sudskog vještaka, on je svaki detalj na njenom tijelu učinio dostupnim stotinama hiljada gledalaca u direktnom prenosu. I da je država 2016. stvarno bila napadnuta, i da je bilo krvi do koljena, i da je sve to predvodila Branka Milić lično - normalni ljudski mozak teško može razumjeti ovakvu odmazdu države. Što se mene tiče, ne bilo je ako joj je sva pravda ovakva. I ako mogu da je sruše teroristi kalibra Branke Milić...

Nedjelja, 19. april

Vaskrs je, danas tihujem. Baš zato što nijesam vjernik, osjećam obavezu da se solidarišem sa onima koji jesu. Kad im je već zabranjeno da prisustvuju liturgiji u hramu, TV Jusovača je bila dužna da im je omogući na ekranu. Ne samo zato što se - istina lažno - predstavlja kao javni medijski servis, nego mnogo više zbog toga što već decenijama ne pokazuje gadljivost na pravoslavne milione, trošeći ih na ponižavanje skoro trećine stanovnika Crne Gore.

Ponedjeljak, 20. april

Zovem koleginicu na kovid-kafu, telefon u jednoj a šolja u drugoj ruci, pitam što je novo. Kaže da je Vlada dostavila Skupštini izvještaj o borbi protiv epidemije, opširan, 80 strana. Razmatraće ga poslanici u srijedu. Ima li što o onim mojim stočarima što ih je o jadu zabavila da odvikavaju ovce od ravnanja prema suncu i navikavaju utjerivanju u tor prije sedam sati?... Nema. A o pčelarima kojima košnice nijesu pred kućom?... Nema. Je li riješen problem prisilnog inficiranja u betonjerci i hodnicima sudova?... Nije. Piše li koliko je budžet u plusu od ovih sporazuma o priznanju krivice nakon masovnog hapšenja po parkovima?... Ne! Pa, čega ima u tom izvještaju?... Ja tebi serdare, ti meni vojvodo, da ih šef lakše poređa na izbornoj listi...

Utorak, 21. April

Bog me ubio ako znam kako Aleksandra Mudreša ostaje u svijest pored ovih gostiju iz vladajuće koalicije. Jeste li čuli objašnjenje dr Vesne Miranović povodom ublažavanja antivirusnih mjera: "Na ovaj način dali smo mogućnost da ljudi osjete da su bili odgovorni i da zbog toga treba da budu nagrađeni." Jesam li dobro razumjela, ako i dalje budemo ovako poslušni, oni će nas jednog dana opet nagraditi nekim ljudskim pravom?! Kao oni muževi što žene, svaki put kad ih premlate, nagrade kesom leda. Samo što su ti muževi iz vica...

Srijeda, 22. april

Zvoni alarm, moram da ustanem prije podneva, počinje Skupština. Zazvonilo je, iskreno se nadam, i u glavama opozicionara da je konačno napušte. Ako ne čekaju da depeesovci počnu da ih šamaraju. Može li u dnevni red povećanje plata ljekarima? Može, 34 glasa za. Uh, izvinite, skupštinski činovnici ne znaju da broje do stotinu. Šteta, da ih partija nije omela možda bi nekako završili osnovnu. Idemo ponovo. Zovemo Plavi salon, depees je uzdržan. Dnevni red ostaje isti. I plate ljekara, naravno. Pet eura po satu za operaciju na otvorenom srcu. A može li provjera porijekla imovine? Ne samo funkcionera nego svih građana. Ne bi li se kako popisale tetke, bratanići i kumovi... Zovemo Plavi salon, depees uzdržan. Može li koja riječ o zaštiti građana od bankarskog profiterstva?... Zovemo Plavi salon, depees uzdržan. Žali bože, da je ovoliku uzdržanost režim iskazivao prilikom lopovluka, zbog te partije bili bi dopunjeni i Markovi "Primjeri čojstva...", a kamoli dnevni red. Kraj, imaju li poslanici vlasti kakvu želju?... Imamo, ali ne tri nego samo jednu. Imajući u vidu kovid19 sa kojim se suočavamo, čisto da se rasterete kapaciteti, može li amnestija za kriminalce? Jedva čuh poziv Plavom salonu od ushićenja nosilaca virusa depees89. Možeeeeeee...... Što je bilo poslije? Riječ je uzeo Milutin Simović, potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku i finansijski sistem, ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja, predsjednik Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti i član Predsjedništva depeesa. A što je rekao? Nemam pojma, jedva sam i funkciju uspjela da mu zapišem, duplo je duža od mitropolitove...

Četvrtak, 23. april

Poranila sam i danas, ali zaludu, nemam kad da gledam prenos iz Skupštine. Redigujem samu sebe kao krvnika, a ističe rok za prelom. Žao mi je samo što nijesam uspjela da čujem što je bilo sa Kinezima iz Vuhana, jesu li dolazili na gradilište auto-puta, je li ih bilo 400, 800 ili više i kako možemo vjerovati na riječ kineskoj vlasti koja još od januara onako pečatno preveslava cijeli svijet... Nema veze, sve se sazna kad-tad. I premijer Milo Đukanović zakleo se '92. da, dok je on na vlasti, nećemo uspjeti da saznamo koliko novca ima u budžetu. Poslije samo 20 godina počeo je sam da nas obavještava...

( Ratka Jovanović-Vukotić )