Pismo Novaku Đokoviću: Samo ti nam možeš pomoći da ostvarimo snove
Ovo je san koji imaju svi, a ne samo neki, a ti, Nole s ulica Beograda, živ si dokaz toga
Omar Đakalone je anonimni italijanski teniser, 874. na ATP listi.
Jedan je od onih koji će, vjerovatno, prestati da se bave tenisom, nakon što prođe kriza.
Za takve kao on, u raspodjeli bogatstva ostajale su samo mrvice, a ubuduće ni njih možda neće biti.
Najbolji teniseri, na čelu sa Đokovićem, Nadalom i Federerom, pokrenuli su neke korake da bi pomogli slabije rangiranim igračima, ali je cilj kampanje da se pomogne momcima koji zauzimaju od 250. do 700. mjesta na ATP listi.
Đakalone nije na tom spisku, a smatra da bi trebalo da bude, pa je uputio otvoreno pismu Novaku Đokoviću.
'Ćao, Nole. Pišem ti jer si ti izgleda jedina osoba koja je sposobna da razumije i napravi nešto za nas, jer iskreno vjerujem da porukom ATP-u ne bih postigao ništa. Oduvijek sam ti se divio i kao igraču, ali i kao čovjeku. Uvijek si pokazivao svoje srce i skromnost i to je najbolje pokazala tvoja briga za nas slabije rangirane igrače. Napravio si određene korake, jer si spreman da pomogneš igračima od 250. do 750. mjesta.
Vjerujem da se u ovim uslovima niko ne bi smio da se osjeća napušteno. Svi koji pokušavaju da žive od tenisa i ostvare svoje ciljeve. Svi igrači, ne samo oni do 700. mjesta bi trebalo da budu dio sistema i ne bi smjeli da budu prepušteni sami sebi kao do sada'', napisao je Italijam.
''Pričam o onim igračima koji se ne mogu pouzdati samo u ATP i ITF za hranu i smještaj jer moraju plaćati i španovanje reketa, fizioterapeute, a većina njih nema mogućnost ni da ima trenera. Tokom karijere upoznao sam puno odličnih igrača koje je ubio sistem i koji su morali da prestanu da slijede svoje snove jer nisu imali porodicu da ih izdržava. Moramo ići na lokacije 'bogu iza nogu0, idemo na mjesta koja ne mogu osigurati čak ni smještaj igračima, a ITF ih izabere samo kako bi zaradio novac. Međutim, mi to radimo i dalje jer pratimo svoj san.''
''Igrao sam na odobrenim lokacijama među žoharima, tamo gdje nismo imali terene za trening, gdje nisu radile teretane i tuševi. U takvim uslovima sam osjećao da me sistem zlostavlja. Kad se poredak na listi promijenio prije dvije godine, morao sam da potrošim 50 hiljada eura kako bih se zadržao oko 500. mjesta, ali se tada bodovi na ITF turnirima nisu računali, tako da sam bio bez renkinga.
Nadam se da to više neće biti tako. Nadam se da će pandemija podići svijest oko mogućeg rješenja i osjećam da mi je ovo posljednja šansa da ostvarim svoj san. Nikad se nisam bavio ovim sportom zbog novca - da jesam, prestao bih odavno kad ne bih imao prebijene pare na kraju sezone. S obzirom na to koliko me je pogodio covid-19, moram da nađem posao i želim da se to ne dogodi mlađim igračima koji imaju isti san. Oni zaslužuju šansu. Ovo je san koji imaju svi, a ne samo neki, a ti, Nole s ulica Beograda, živ si dokaz toga.
Hvala ti, Nole.
P.S. Zaboravio sam da kažem da sam imao tu čast da treniram uz tebe", navodi Đakalone u pismu.
( Vijesti Sport )