Izazov neizgrađenog terena
Moram posebno da naglasim da je na Konkurs za koncept i sadržaj Crnogorske postavke na predstojećem Bijenalu arhitekture pristiglo nevjerovatnih 42 rada - i to iz cijeloga svijeta - i u to ime čestitam ekipi koja stoji iza projekta predstavljanja Crne Gore
Neka cvjeta rosno cvijeće, Nek se kiti njim proljeće (Još ne sviće rujna zora, tradicionalna crnogorska pjesma)
Dakle, na predstojećoj, XVI po redu Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji 2018. godine, majku našu Crnu Goru predstaviće autorski tim u sastavu: Krešimir Rogina, Rosa Rogina, Armor Gutierrez Rivas, Ida Blažičko i Francois Vahe.
Podsjećam vas da je Ministarstvo održivog razvoja i turizma 19. januara raspisalo Internacionalni, javni, konceptno-idejni, jednostepeni, anonimni Konkurs br. 101-36/4 za koncept i sadržaj Crnogorske postavke na XVI Međunarodnoj izložbi arhitekture u Veneciji (La Biennale di Venezia di Architettura) - da bi u prošlu srijedu, 14. februara, bila objavljena i jednoglasna odluka uvaženog devetočlanog Žirija (a ne dvanaestočlanog Žirija - kako stoji u obavještenju okačenom na aresi mrt.gov.me) - kojemu je na čelu bila gospođa Sonja Radović Jelovac, kustosica crnogorske postavke na predstojećem Bijenalu - o dodjeli prve nagrade pomenutom timu - za konkursni rad pod šifrom: EDRAUANTHUS.
Google, majka naša, na upit - EDRAUANTHUS - ne daje odgovor vrijedan pomena. Da je, kojim slučajem, tim okupljen oko gospodina Rogine svoj rad okitio šifrom EDRAIANTHUS - da umjesto prvog "U" stoji "I" - onda bi bilo lako - onda bi se to odnosilo na rod cvjetića - na svima nama najdraže žvončiće (iz familije Campanulaceae - reda Asterales, divizije Eudicotiledonae).
Postoji li veza između roda zvončića - EDRAIANTHUS - ili nečega što se zove baš - EDRAUANTHUS - i teme Crnogorske postavke - EMERGING RESILIENCE: Reimagine urban voids through sharing values - ne znamo u ovom trenutku (četvrtak, 15. februar. 09:45 AM) - ali ćemo znati čim konkursni radovi budu dati javnosti na uvid.
Što se tiče prevoda teme Crnogorske postavke - postoji stanovita diskrepancija u javnosti po tom pitanju. Ako su emerging nations - zemlje u razvoju, emerging economies - ekonomije u razvoju, a emerging markets - tržišta u razvoju, onda Emerging Resilience nije ništa drugo do - Rezilijencija/Rezilijentnost u razvoju. Dakle, meni se čini da gospođa kustosica - kao neko ko posjeduje zavidno iskustvo u planiranju, odnosno urbanističkom projektovanju - kao osvjedočena i vrlo uspješna djelatnica na svim poljima arhitektonsko-urbanističke prakse redom - predlaže da se okrenemo rezilijenciji - da razvijamo rezilijentnost kao osnovni princip mijenjanja naših predstava o urbanim prazninama - ili kao osnovni princip reimaginacije (ponovnog osmišljavanja) naših urbanih praznina - i to putem stvaranja/kreiranja zajedničkih vrijednosti.
EMERGING RESILIENCE: Reimagine urban voids through sharing values > REZILIJENCIJA U RAZVOJU: Ponovno osmišljavanje urbanih praznina putem stvaranja zajedničkih vrijednosti.
To bi bilo to - za sada - ali definitivno osjećam da može još bolje, barem za nijansu.
A što se tiče urbanih praznina - u okviru raspisa Konkrusa za koncept i sadržaj CG postavke na Bijenalu u Veneciji dat je i Pojmovnik urbanih praznina - Glossary of Urban Voids - pa kaže: terrain vague, wastelands, waste sites, wasted sites, drossscapes, ununtentional landscapes...
Svi nabrojani termini i sve sintagme imaju vrlo precizna značenja u teorijskom diskursu - te stoga ne bi bilo mudro insistirati na prevodu - s tim da je od osobite važnosti sintagma - terrain vague.
Naime, katalonski teoretičar arhitekture Sola Morales (Ignasi de Solà-Morales Rubió, 1942 - 2001) autor je eseja Terrain Vague - koji je prvi put objavljen u časopisu Anyplace (MIT Press 1995.) - i u tom eseju zastupa tezu da neizgrađeno ili planski nedefinisano zemljište (sintagmu terrain vague Sola Morales pozajmljuje iz francuskog, a odnosi se konkretno na neizgrađeno zemljište - s tim da riječ vague konotira pojmove: neodređen, nejasan, maglovit, mutan...) posjeduje vrlo specifičnu vrijednost - jer se manifestuje, kako stoji na jednom mjestu, kao prostor slobode - kao anonimni prostor - kao alternativa lukrativnoj logici koja preovlađuje u gradovima tzv. poznog kapitalizma.
Prostor u obuhvatu Urbanističkog projekta Kasarna "Morača", Glavni grad Podgorica, savršen je primjer terrain vague - ne treba ići dalje - i upravo će od naše volje - od naše zainteresovanosti i sposobnosti da stvaramo zajedničke vrijednosti - zavisiti sudbina toga prostora. Pitanje je, dakle, hoće li se na tom mjestu uskoro graditi stanovi - ili ćemo uspjeti da se organizujemo i da taj prostor sačuvamo za buduće naraštaje građana Podgorice.
"Danas se intervencije u postojećim gradovima", piše Sola Morales, "na tim preostalim prostorima, u tim zarobljenim međuprostorima, ne mogu više sprovoditi ni u ime komoditeta ni u ime djelotvornosti, u maniru koji je postuliran efikasnim modelom prosvjetiteljske tradicije iza kojega je stajao modernistički pokret. Kako da arhitektura djeluje na neizgrađenom terenu (terrain vague - op.a.) a da se ne pretvori u agresivni instrument moći i apstraktnog rasuđivanja? Nesumnjivo putem poklanjanja pažnje kontinuitetu - ali ne kontinuitetu planiranog, efikasnog i legitimnog grada, nego kontinuitetu tokova, energija, ritmova vremena koje prolazi i brisanja granica. Markvand (Odo Marquand, njemački filozof - op.a.) predlaže pojam kontinuiteta kao kontrast jasnoći i određenosti kojom nam se predstavlja ovaj neobični svijet. Na isti način bi trebalo da tretiramo i to što je ostalo od grada - kontradiktornim saučešništvom koje neće razbijati elemente od kojih zavisi trajanje toga grada u vremenu i prostoru".
Nadam se da je sve jasno.
I za kraj, moram posebno da naglasim da je na Konkurs za koncept i sadržaj Crnogorske postavke na predstojećem Bijenalu arhitekture pristiglo nevjerovatnih 42 rada - i to iz cijeloga svijeta - i u to ime čestitam ekipi koja stoji iza projekta predstavljanja CG. Ne kažem da nisam vjerovao da će konkurs biti uspješan - u startu mi se dopala odluka da se stane iza kustoskog koncepta koji se bazira na principu rezilijentnosti, kao i odluka da se raspiše otvoreni, međunarodni, konceptni konkurs koji će žirirati vrlo profiliran žiri (ako izuzmemo komesara i kustosicu - tri člana žirija jesu bili CG rezidenti - a čak četiri nisu) - ali ipak nisam mogao pretpostaviti da će Marko Kazagrande (Marco Casagrande) osjetiti potrebu da se odazove na Raspis - da ne pominjem ostale zvijezde na listi koja je objavljena na Internet stranici MORiT.
A sad oprostite, žurim u MORiT - na konferenciju za novinare povodom objave rezultata pomenutog Konkursa - uz napomenu da konkursni radovi još nisu objavljeni - nadajmo se da će biti objavljeni uskoro - jedva čekam da ovjerim svaki od radova redom - a zanima me, moram priznati, i obrazloženje odluke Žirija o pobjedniku, definitivno.
( Borislav Vukićević )