NEKO DRUGI

Na ivici

Kriza u koju upadamo mnogo je veća i opasnija po Crnu Goru, nego ona tokom sankcija i ona iz 2008, kada je spoljni dug bio svega 30 odsto BDP-a. Bankrotirali smo, samo to nema ko da nam kaže

17728 pregleda15 komentar(a)
Ilustracija

Crna Gora ulazi u najveću krizu u novijoj istoriji. Tek ćemo vidjeti kako je krhka konstrukcija ekonomskog sistema koji je DPS gradio tri decenije. MMF je procijenio da bi ove godine kod nas pad društvenog proizvoda mogao biti jedan od najvećih u Evropi - devet odsto. Ova je zemlja izuzetno ranjiva na spoljne šokove, kao što je pandemija, jer je privreda svedena na uslužne djelatnosti - turizam, ugostiteljstvo, saobraćaj i trgovinu.

Ovdje nikada nijesu pokrenute strukturne reforme. Procvjetali su monopoli i koruptivni poslovi. Vladajuća klasa je prisvojila resurse, uništila industriju i razorila prostor, a od novih tehnologija razvila je samo međunarodni šverc narkotika. Stotine miliona sklonjeno je iz zemlje i nalazi se na tajnim računima.

Umjesto smanjivanja, DPS je širila administraciju čime je kupovala birače i opstanak na vlasti. Umjesto podsticanja preduzetništva i razvoja malih i srednjih preduzeća, koja bi obezbijedila hiljade novih radnih mjesta, vlast nas je zadužila milijardu eura da bi izgradila dio auto-puta. Za ,,nepredviđene” radove dodatno će nas zadužiti još par stotina miliona da bi završili dionicu do Kolašina, čije će rutinsko održavanje koštati više od prihoda od putarine. Ali su zato na ovom poslu već profitirali građevinski tajkuni povezani sa vrhom države.

Kako ćemo vraćati kredit banci u Pekingu? Kinezi bi brzo mogli početi da nam plijene imovinu, recimo EPCG, Luku Bar, Adu Bojanu ili druge vrijedne resurse, jer prema ugovoru sve osim diplomatskih predstavništava mogu da uzmu ako ne budemo uredno vraćali rate. Stoga je još prije korone Crna Gora uvrštena u osam ranjivih ekonomija u svijetu koje bi mogle upasti u klopku kineskih zajmova. Spoljni dug zemlje već je 80 odsto BDP-a, a ubrzo će biti znatno veći.

Zato je ova kriza mnogo veća i opasnija po Crnu Goru, nego ona tokom sankcija i ona iz 2008, kada je spoljni dug bio svega 30 odsto BDP-a. U nedostatku turizma, Crna Gora u narednim mjesecima neće imati šta da reaktivira. Desetine miliona eura kredita koje sada navodno daju preduzetnicima neće moći da nadomjeste izgubljene decenije, u kojima prioritet nije bila obnova razrušene privrede, već njeno razvlačenje i brzo bogaćenje privilegovanih. Naša mala i mikro preduzeća nemaju kapacitet da, iako dobiju milione koji se sada nude mjerama Vlade, brzo stvore novu vrijednost i povećaju zaposlenost, pa će te pare zakonomjerno završiti u džepovima DPS tajkuna, od čega društvo neće imati koristi. Tržištem u Crnoj Gori vladaju monopoli u kojim nema mjesta za nove igrače.

Mjere Vlade neće imati efekta bez sistemskih promjena koje se ne mogu očekivati prije smjene vlasti. Desetine hiljada ljudi će u narednim mjesecima ostati bez posla. Mnoge firme će propasti ili će smanjiti aktivnosti. Budžet više neće imati ko da puni, plate u javnom sektoru i penzije će se teško isplaćivati, trpjeće zdravstvo i obrazovanje... Dakle, bankrotirali smo, samo nema nikoga da nam to kaže. Država će morati da se dodatno zadužuje i za tekuću potrošnju, ali zajmove više neće moći da dobija kod komercijalnih banaka, pa će MMF i druge međunarodne institucije određivati uslove i propisivati stroga pravila.

Situaciju komplikuju i nepoznanice vezane za pandemiju: ne zna se da li će biti novih talasa i koliko dugo će se čekati na efikasan lijek i vakcinu. U najtamnijem scenariju moglo bi se desiti da čitav svijet opet ode u karantin, da se granice ponovo zatvore i da stotine miliona ostanu bez sredstava za život.

Kao toliko puta u istoriji, autoritarne vlade, pa i ova naša, koriste krizu da učvrste vlast. Prema analizi CGO, vlast je tokom prvih šest korona sedmica konstantno sebe promovisala i faktički vodila izbornu kampanju. Kršenja zakona i ljudskih prava uvila je u oblandu borbe protiv pandemije. Protivustavno je suspendovala mnoga prava. Sa druge strane, paketima ekonomskih mjera i socijalnim davanjima, pokušava sebe da predstavi kao izbavitelja iako kriza tek počinje.

U ovakvim uslovima ne može biti slobodnih izbora. Zemlja je faktički u vanrednom stanju, gotovo ništa ne funkcioniše normalno, a stotine hiljada ljudi zavise od davanja Vlade. Glas će biti jeftiniji nego ikad.

Jedino rješenje je odlaganje izbora i formiranje prelazne vlade koja bi imala dva ključna zadatka - da efikasno i pravedno upravlja krizom i da paralelno pripremi prve slobodne izbore.

(Monitor)