Uživanje u zlostavljanju pasa

Amerika Noir je zbirka kratkih priča (u izdanju Službenog glasnika). U toj knjizi sabrane su najbolje priče od najboljih, jer je “Noir“ edicija prije okupljanja u knjigu Amerika Noir funkcionisala po principu gradova i naselja: Bruklin Noir, Čikago Noir, DC Noir, Kansas City Noir. Prema riječima urednika Džonija Templa, u ediciji Noir zastupljeni su “uskraćeni autori“, a riječ noir označava nešto bizarno i mračno.

Prva priča u knjizi Amerika Noir nosi naslov “Spasavanje životinja“. To je izvanredna priča Denisa Lahejna objavljena originalno u ediciji Boston Noir. Po djelima Denisa Lahejna nastali su i filmovi Mystic river i Shutter Island. On u priči “Spasavanje životinja“ briljira, jer spasavajući životinju, čovjek spasava zapravo sebe. Prva rečenica je: “Bob je tog psa našao u đubretu“. On prigrli tu bespomoćnu životinju i dobije prijatelja, odanost, ulogu zaštitnika, nečiji život dobije smisao, sve se u trenu promijeni iz korijena. Priča “Spasavanje životinja“ je takođe ekranizovana, nastao je opasan i dirljiv film The Drop u kom su glumili Tom Hardi, kao i Džejms Gandolfini kome je to bila poslednja uloga.

Da ne idemo daleko do Bostona, još je neko dobro pisao o psima. Knjiga Ivana Tokina nosi jednostavan naziv “Pas“. Ali nije to priča o psu, to je priča iz ugla psa. Kako on vidi svijet, kako posmatra ljude, čemu se nada i kakav je njegov dan. Da, kako izgleda svijet kroz oči jednog psa. Nije to neobično tek toliko da bi bilo zanimljivo, već je to prezanimljivo pročitati. Jer pas ima karakter, ima emocije, on rezonuje, pati i biva srećan, pas ima svoj život. I da, ako je pas čovjekov najbolji prijatelj, to znači da je istinita rečenica: “Pas je od mene napravio čoveka!”.

Ne moramo da imamo psa da bi voljeli pse. Ali je sigurno da ako ne volimo pse, ako ne poštujemo životinje, ne volimo ni svijet, a ni sebe. To što su ljudi spremni da urade psu, spremni su da urade i čovjeku. To je i suština priče “Spasavanje životinja“. Druga strana priče je i što je sve čovjek spreman da uradi kako bi zaštitio psa. Jedne motiviše mržnja i zlo, a druge ljubav i dobro. Stvari su jednostavne.

Mogli smo nedavno da vidimo snimak iz Plava o zlostavljanju pasa. Mogli smo da čujemo to kvičanje psa i zluradost čovjeka. Likovanje nad zlostavljanjem nejakih, slabijih, nad kricima nevine žrtve čiji život se bliži kraju. Kažu da je maloljetnik zlostavljao psa, što ga navodno abolira krivice, ali maloljetnik će porasti, pa će biti punoljetan i spreman za velika (ne)djela. S toga je i sramno što: “lokalno tužilaštvo nije našlo ništa sporno u njegovom ponašanju“. Sreća pa je zlostavljač bio dovoljno glup da se pohvali video “radom“. I nije dovoljno samo se zgroziti, jer mora se reagovati. Ipak je to simbolična priča jer su dva rasna psa rastrgla mješanca.

Zato mi je neizmjerno drago što znam ljude koji su takođe dio “spasavanja životinja“, koji ih vole i čuvaju. Damira, Zdravko, Saša to su neki od ljudi koji ne propuste priliku da stanu u zaštitu životinja, fizički ili tekstom, nije važno, bitno je da se reaguje. Kao što reaguje i Daja Ljubiša sa NVO Arka, žestoko jer se drugačije ne smije! Ako ne reagujemo živjećemo u Noir državi, bizarnoj i mračnoj, gdje je legitimno sprštiti psa kamenom ili pustiti dva veća rasna psa da rastrgnu manjeg mješanca, gdje je dopustivo uživati u kricima žrtve.

( Đuro Radosavović )