Odričem se sotone, definitivno

Ne mogu a da ne primijetim da se na crnogorskom kulturnom nebu pojavila nova zvijezda - ljepša nego Danica...

Riječ je, naravno, o Pobjedinom subotnjem dodatku (ili podlistku, ako vam je tako draže) za kulturu - prigodno naslovljenom Kult.

Odgovor na pitanje - zašto baš Kult, ako znamo što je kult? - možda leži u činjenici da su se oko Pobjedinog Kulta okupili svi višestruko dokazani državni kulturtregeri - od Marka Špadijera, preko Radmile Vojvodić i Janka (kompleksne metodologije) Ljumovića, sve do mlađahnoga Bobana Batrićevića.

Prvi broj Kulta je objavljen - treba i to pomenuti, istorije radi - 7. marta tekuće godine. U uvodniku prvog broja, naslovljenom “Naš odgovor na stvarnost”, gospođa Tanja Pavićević, urednica Kulta, ističe da je “ambicija dodatka za kulturu Pobjede vraćanje stvaralaštva i kulture u epicentar zbivanja”.

Dakle, ni manje ni više - nego u epicentar - iznad hipocentra, odnosno žarišta društvenih potresa. Ako li pak smognemo kuraži da stvarno pogledamo stvarnosti u oči - u te čelično-plave oči, hladne kao glečeri jezera Mičigen - i ako uzmemo u obzir da naša kulturica nikada nije bila ni blizu centra, a nekmoli u samom epicentru zbivanja - da je oduvijek životarila na dalekoj i predalekoj periferiji tzv. društvenog života - onda je valjda iluzorno, u najmanju ruku, govoriti o vraćanju kulture u epicentar zbivanja.

I ne znam koliko je pametno uzdati se da će isti likovi koji su dogurali našu kulturicu dovde - zapeti baš da je guraju u kontra smjeru.

“Ne samo”, nastavlja gospođa urednica, “radi promocije zapitanosti duha...”

OK Tanja dušo, već si me ubijedila, hvala ti...

I pozdravi mi, molim te - Draška Đuranovića - mojega staroga prijatelja.

"Kolateralni događaji"

A što se tiče Viki Viki Violete - i njenog potonjeg, izvanrednog pregnuća - odnosno namjere da “prikaže stvaralaštvo” crnogorske arhitektice Svetlane Kane Radević (1937 - 2000) na predstojećoj, XVII Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji 2020 - u međuvremenu mi je skrenuta pažnja - i to direktno i inbox, bez okolišanja - da tu nema mjesta bilo kakvim rezervama - i da je tu sve čisto kao suza.

Vama, veli, kao da smeta to što se neke među nama s ozbiljnom odgovornošću i velikim naporom zalažu za crnogorsku arhitekturicu i prostor...

Da, rekoh, svakako - zalažu se - ali za naše pare...

Molim?

Pretpostavimo da je Viki Viki polučila sredstva za realizaciju svoje ideje - čiste kao suza - na nekoj adresi izvan granica CG. Recimo da su njeni tzv. međunarodni kontakti pritekli u pomoć - a znamo da je mnoge zadužila izdašnim honorarima, odvojenim od gladnih usta naših jadnih stvaralaca - to bih pregnuće propratio bacanjem kape u vazduh. A kako su partneri “prikazivanja stvaralaštva” Kane Radević u Veneciji ipak Predsjednik CG - slava mu i milost - i Glavni grad Podgorica - uz sponzore koji dobit ostvaruju upravo na teritoriji Crne Gore, majke naše - onda ne bih baš rekao...

OK, ubijeđen sam, drugim riječima, da bi i predsjedniku CG i gradonačelniku GGPG mnogo draže bilo da je Viki uspjela da ubijedi ljude izvan CG da je Kanina arhitektura relevantna na međunarodnom planu - i da je, shodno tome, tzv. međunarodni faktor spremno odriješio kesu. Onda bi se i predsjednik CG i gradonačelnik PG našli u prilici da sredstva namijenjena “prikazivanju stvaralaštva” Kane Radević - preusmjere ka drugim kulturnim žarištima.

“Osim u okviru nacionalnog paviljona”, stoji u vijesti koja se pod naslovom “Stvaralaštvo Svetlane Kane Radević na Bijenalu arhitekture u Veneciji” pojavila na Internet stranici GGPG (podgorica.me) 21. aprila, “Crna Gora je po prvi put na Bijenalu arhitekture predstavljena i kao dio glavnog programa”.

Polako djeco, ne žurimo. Na Internet stranici Bijenala u Veneciji (labiennale.org), stoji da je događaj naslovljen “Skirting The Center: Svetlana Kana Radević on the Periphery of Postwar Architecture” - uvršten na listu Kolateralnih događaja Bijenala arhitekture 2020 (Collateral Events of the Biennale Architettura 2020) - dakle kolateralnih događaja, molim vas - što će reći propratnih događaja - tako da ne stoji ono “kao dio glavnog programa”. Jedno su kolateralni događaji - a drugo je glavni program. I niko ne pominje CG, molim vas - ali se zato pominje privredni subjekt NVO “APSS Institut”, Podgorica.

I još veli na labiennale.org da će adresa prostora u kojem će ako-bog-da-a-daće-bog biti upriličen kolateralni događaj naslovljen, u prevodu “Obigravajući oko centra (Zaobilazeći centar - ili čak Izbjegavajući centar): Svetlana Kana Radević na periferiji posljeratne arhitekture” - biti naknadno objavljena. A kako znamo da iznajmljivanje prostora u Veneciji košta boga-oca - ne bi mi bilo drago, moram naglasiti, da se prikazivanje stvaralaštva prve dame crnogorske arhitekture obavi u nekoj venecijanskoj šupici - poput one na adresi Palazzo Malipiero, San Marco 3078-3079/A.

Pomoć i razumijevanje

I taman kad sam se spremao da podvučem liniju ispod te ako-bog-da treće venecijanske epizode u režiji Viki Viki Violete, majke naše arhitektonsko-urbanističke - javiše mi ovi što vode računa o tome da sve bude javljeno gdje treba i kome treba - da je Bako Čukić Režimlija opet nadmašio samoga sebe - što će reći da me opet sramoti. Moraću, već vidim, da zaboravim te silne godine druženja sa Bakom - i da se odreknem Baka - javno, preko novina.

“Što da se čini”, zaleleka Bako, “s mitropolitom?”.

A što misliš, druže stari, da pokušamo da urgiramo kod nadležnih - ti otamo, ja odovamo - da mitropolitu - slava mu i milost - prišiju 30 godina strogoga zatvora? I za ovo i za ono. Ima toga, bogu hvala, dosta. Nakupilo se.

“Mitropolit je pred Uskrs preduzimao svakakve manevre”, veli Bako Režimlija, “pokušavajući, mimo prosvijećenog svijeta, da minira epidemiloške mjere NKT. Pojavio se pred portretom Joanikija Lipovca, da bi pod paravanom uskršnje poruke, još jednom podsjetio i dao do znanja javnosti da je upravo on, mitropolit Srpske crkve u Crnoj Gori, vodeći propagator zlikovačke četničke ideologije i kvislinško-izdajničke tradicije!”.

Može li, pitam se, kvislinška tradicija biti, ujedno, i izdajnička? Ili je već izdajnička samim tim što je kvislinška? Ili je, ako je već četnička - po automatizmu i kvislinška i izdajnička? Šalu na stranu, tresla se gora ali se ispostavilo, srećom, da se rodio samo mali miš. “Samo staloženo, veli Bako. “Uostalom, njemu (mitropolitu - op.a.) je kao i svim starcima potrebna pomoć i razumijevanje. Treba ga, što ono kažu mlađi, samo ‘kulirati’”. Svima nama je potrebna pomoć i razumijevanje Bako druže moj - ne samo mitropolitu - slava mu i milost - ali sve što dobijamo je kuliranje - tu si u pravu.

“A crnogorsko građanstvo će”, Bako prejudicira, “nesumnjivo pronaći svoj put ka boljitku, kao što ga je nepogrješivo nalazilo proteklih trideset godina”.

Idi bre Bako u peršun - svaka ti je dušu dala da se iskleše u mermeru!

“Mitropolit će prije ili kasnije”, zaključuje Bako moj drug, “a sasvim sigurno na predstojećim izborima, morati da shvati da pred njim stoji opštecrnogorsko no pasaran.” Odričeš li se sotone? Odričem se sotone, definitivno...

( Borislav Vukićević )