Budi se Istok i Zapad
Pored nestašica maski, rukavica, alkoholnog gela za ruke i drugih stvari, u Kanadi je bila nestašica, a potom i ograničena kupovina brašna i jaja - samo po jedno pakovanje
Ništa novo pod kapom nebeskom… u minulim vjekovima, prije Kovida-19, pustoš po svijetu su ostavljale kolera, španska groznica, velike boginje, atinska kuga od koje je obolio i grčki istoričar Tukidid, ali istu preživio, a potom o epidemiji pisao…
U istoriji bješe mnogo ratova i mnogo pandemija, ali nijedan rat ili bolest, ma koliko užasni bili, nisu odnijeli sve živote, niti potpuno uništili ljudski rod.
Zato ću moj Zapis u doba korone započeti, ali i završiti sa lijepim stvarima koje su mi se dogodile ili koje sam primijetila baš u vrijeme Kovida-19 i po kojima ću (između ostalog) pamtiti ovaj period.
Kako sam za vrijeme NATO bombardovanja bila u mom rodnom Beogradu još tada napravih Spisak lijepih stvari koje su mi se dogodile i po kojima pamtim, čak i taj strašni period života, kada su SAD i druge članice Sjeverno-atlantskog saveza, bez odobrenja Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, samovoljno i za svoj ćef, bombardovale SR Jugoslaviju.
Početkom marta ove godine moj sestrić Lazar iz Beograda primljen je na studije fotografije u Torontu, dolazi da živi kod nas, tako da i usred pandemije zbog ove vijesti lepršam po stanu i pjevušim.
Kako zbog preporučene izolacije nema gužvi na auto-putevima, skoro svakog vikenda, suprug i ja skoknemo na Nijagaru, St. Jacobs, Eloru ili neki drugi gradić gdje konačno možemo da napravimo sijaset slika; a da nam drugi ljudi ne ulijeću i kvare željeni kadar.
Pored nestašica maski, rukavica, alkoholnog gela za ruke i drugih stvari, u Kanadi je bila nestašica, a potom i ograničena kupovina brašna i jaja - samo po jedno pakovanje.
Zato je moj suprug, inače specijalista za palačinke, imao veliki problem oko nabavke potrebnih sastojaka - što se veoma povoljno odrazilo na moju kilažu.
U potpuno pogrešan čas, usred pandemije, nestala mi je krema za lice, parfimerije su zatvorene dok “opasnost” ne prođe, te očaj zaprijeti da preplavi moju dušu. Ali kako ubrzo mnoge trgovine postadoše online, kremu naručih i platih preko interneta, prije tačno 12 dana i još uvijek strpljivo čekam da mi pošiljka stigne na kućnu adresu.
Radnje za prodaju alkoholnih pića (LCBO), ali i prodavnice piva i kanabisa proglašene su za “esencijalni biznis”, pa jednog dana suprug i ja stadosmo u dugački red da kupimo flašu Bejlisa i Ice wine, za ne daj Bože.
Predstavnik zdravstvene organizacije Eileen de Villa iz Toronta rekla je da sa žaljenjem priznaju da su mnogi Kanađani zavisnici od alkohola i da zato te radnje moraju ostati otvorene. Sa radošću (početkom aprila ove godine) zapisah na svoj Spisak lijepih stvari i da suprug i ja ne spadamo u kategoriju ovih zavisnika.
U vrijeme pandemije mnogi parkovi su zatvoreni, a ukoliko kršite (nove) propise sljeduje vam kazna i od 100.000 dolara. Ali u našem Markamu nalazi se Toogood Pond Park koji nije zatvoren. Zato svakog dana šetamo po ovoj lokalnoj šumi i priznajem da redovnije šetamo sada, nego prije Kovida-19. Što je potpuni apsurd. Baš kao što je aprsurd da drveće u Kanadi početkom maja još uvijek nije olistalo!
U našem prvom komšiluku, u Americi, pokrenuta je peticija kojom se traži pokretanje istrage protiv Fondacije Bila Gejtsa i njegove supruge Melinde zbog “zločina protiv čovječnosti i zloupotrebe medicine”.
Ređaju se i druge Peticije: Peticija protiv 5G mreže (STOP 5G Montréal), Peticija protiv rijaliti programa, Peticija protiv obavezne vakcinacije, Peticija protiv migranata - pa ne mogu da se otmem utisku da se “mali čovjek” budi ovog proljeća Gospodnjeg 2020.
Od početka pandemije preporučeno je da nosimo zaštitne maske za lice, ali nekako vjerujem da je ovo vrijeme kada će mnoge maske pasti - i da se svijet poslije Kovida-19 neće vratiti na staro.
Mediji često pišu: “Trebaće dosta vremena da se stvari vrate u normalu koja nikada neće biti kao prije”.
Ali možda je “normala” koju smo imali prije korone upravo bila naš najveći problem!
U jednoj staroj pjesmi-koračnici kažu: Budi se Istok i Zapad… a ona uz sasvim malu adaptaciju može biti aktuelna i danas:
Naprijed sve bliže i bliže,
Čuje se koraka bat!
Glas miliona se diže,
Dolje globalizam i rat!
Autorka je novinar i pisac, živi u Markamu, u Kanadi
( Marina Bulatović )