Ministarstvo zdravlja Hrvatske nije bilo u obavezi da informiše crnogorske kolege: Nijesu se interesovali, pa Eurotransplant više ne važi

Ministarstvo zdravlja Hrvatske nije bilo u obavezi da informiše crnogorske kolege o prestanku važenja ugovora o Eurotransplantu, jer je sporazum o saradnji na polju transplantacije organa istekao, a Ministarstvo zdravlja Crne Gore nije se tada interesovalo za eventualni produžetak.

Načelnica sektora za transplantaciju i biomedicinu u hrvatskom resoru zdravlja Martina Anušić Juričić “Vijestima” je kazala da je protokol o Eurotransplantu sa Crnom Gorom potpisan 7. novembra 2017. u Zagrebu.

Podsjetila je da je ugovor potpisan na dvije godine, te da je stupio na snagu danom potpisivanja.

Ugovor predviđa mogućnost raskida i, u tom slučaju, strana koja raskida ugovor u obavezi je da pisanim putem o tome obavijesti drugu. Takvo obavještenje, međutim, nije predviđeno i u slučaju isteka ugovora, pa hrvatski resor nije bio u obavezi da o tome informiše kolege u Crnoj Gori, kako su to nedavno saopštili iz resora Kenana Hrapovića.

Pomoćnica ministra Vesna Miranović nedavno je na skupštinskom Odboru za zdravstvo, rad i socijalno staranje saopštila da su u Ministarstvu zdravlja o raskidu ugovora saznali od pacijenta koji se interesovao za presađivanje organa. Njemu je, kako su kazali, data potvrda da ugovor zaključen 2017. godine više ne važi.

“Zbog administriranja od strane Hrvata mi smo o raskidu ugovora saznali posredstvom pacijenta (zainteresovanog), koji je dobio papir na kome piše da taj ugovor više ne važi. To se tako ne radi, naravno. Međudržavni sporazumi se ne daju na ruke zainteresovanoj strani, pacijentu u postupku, nego se daju instituciji koja je zaključila sporazum”, kazala je Miranović.

Sporazum koji su dvije države potpisale u novembru 2017, nastavak je saradnje iz 2013. godine, kada je ispred Crne Gore ugovor o saradnji u oblasti transplantacije organa sa Hrvatskom potpisao Miodrag Radunović.

Zahvaljujući tom dokumentu, državljani Crne Gore koji su prijavljeni na listu čekanja Eurotransplanta, čiji je Hrvatska član, imali su ista prava i pri dodjeli organa kao hrvatski državljani.

Sporazum je predviđao i da se poštuju principi reciprociteta, pa je broj doniranih organa preminulih davaoca državljana Crne Gore na godišnjem nivou morao da bude u skladu sa brojem organa presađenih državljanima Crne Gore.

“Saradnja u području transplantacione medicine iz ovog protokola provodila se na načelima solidarnosti i reciprociteta, u skladu sa stručnim smjernicama (Priručnik Eurotransplanta), zahtjevima Direktive 2010/53 Evropskoga parlamenta i Vijeća (Direktiva o standardima kvaliteta i bezbjednosti ljudskih organa namijenjenih transplantaciji), te etičkim načelima i važećim propisima Hrvatske i Crne Gore u području darivanja i presađivanja organa”, piše u odgovorima Anušić Juričić.

Dodala je da se načelo solidarnosti ostvaruje omogućavanjem dostupnosti darovanih organa u Hrvatskoj posebno osjetljivoj grupi pacijenta iz Crne Gore, među kojima su djeca, visokourgentni primaoci.

“Načelo reciprociteta ostvaruje se balansom darovanih i primljenih organa između državljana Crne Gore i državljana Hrvatske”, rekla je ona.

Miranovićeva je nedavno kazala da je odmah po zaključivanju ugovora bilo “potpuno jasno” da Crna Gora ne može da ispuni očekivanja.

“Odmah nakon zaključenja ugovora sa Ministarstvom zdravlja Hrvatske u kome je jasno pisalo da imamo obavezu, da bi se taj sporazum sprovodio i da možemo iz pula organa Eurotransplanta da preuzimamo organe, da je neophodno da naši ljekari prođu program edukacije i treninga. Neophodno je da ispunimo određene uslove, a uslovi koje postavlja Eurotransplant jeste da država ima određen broj, dovoljan broj kadaveričnih transplantacija, odnosno pacijenata koji su doživjeli moždanu smrt, da bi Eurotransplant bio siguran da bi ono što uzmemo od njih mogli i da vratimo. Bilo je neophodno da imamo svoju laboratoriju za hajlajt tipizaciju”, rekla je ona.

Iz resora Hrapovića nisu odgovorili na pitanje “Vijesti” da li, uprkos prekidu ugovora, dvije države realizuju druge aktivnosti koje se tiču programa transplantacije organa.

Na tu temu, “Vijesti” su dobile odgovor iz Hrvatske. Nacionalna koordinatorka programa transplantacija Mirela Bušić rekla je da se trenutno razmatraju “optimalni modeli saradnje i oblici tehničke pomoći”. “Cilj nam je svakako prenijeti svoja pozitivna iskustva i podržati dalje napore Ministarstva Crne Gore u ostvarenju strateškog cilja - razvoja održivog programa darivanja/presađivanja organa baziranog na najvišim etičkim načelima (altruizma i solidarnosti, pravične i transparentne dodjele organa, jednake dostupnosti usluga transplantacije organa), kao i u pripremama za članstvo u Eurotransplantu (i Evropskoj uniji)”, rekla je ona.

Dodala je i ta je u toku prirema radnog dokumenta sa predlozima daljih aktivnosti i optimalnih modela saradnje.

“Koji će biti prezentovan stručnoj zajednici i nadležnim tijelima na usaglašavanje”.

Novi zakon, nova šansa

Zakon o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja mijenjan je više puta, a posljednje izmjene usvojene su krajem novembra prošle godine.

Tako prema zakonu punoljetne osobe sada mogu da daju pisanu dobrovoljnu saglasnost za uzimanje organa za slučaj smrti. Tu odluku ne mogu da ospore članovi porodice, kako je to ranije bio slučaj. Punoljetne osobe mogu da daju i pisanu izjavu kojom se protive tom postupku. Predviđeno je i da se mogu uzeti organi preminulog koji nije dao pisanu saglasnost ni izjavu o protivljenju, ako je sa davanjem organa saglasan član uže porodice.

Hrapović je ranije kazao da novo zakonsko rješenje daje mogućnost povećanja broja umrlih davalaca, kao i povećanja broja presađenih organa osobama kojima je to jedini način liječenja.

( Damira Kalač )