Vuk Jovanović: Imamo toliko naših divnih priča da je nepotrebno kopirati strane

Uloga Bojana Simonovića, sina tajkuna iz istoimene serije polako etablira glumca Vuka Jovanovića kao lice dobro poznato televizijskoj publici i ime koje bi trebalo pratiti u budućnosti jer mu se otvara put za zanimljivu karijeru.

Rođen na Cetinju, odrastao na Svetom Stefanu, Jovanović je još kao apsolvent osvojio nagradu za najboljeg glumca na Međunarodnom filmskom festivalu u Novari. Pažnju šire javnosti skrenuo je ulogom poručnika Aleksandra u filmu “Zaspanka za vojnike” Predraga Gage Antonijevića, a prije toga je igrao u serijama “Budva na pjenu od mora” i “Evropa, bre!”.

Uslijedila je uloga u seriji “Ubice mog oca”, da bi ga sada publika gledala na malim ekranima u seriji “Tajkun”, gdje glumačku ekipu predvodi Dragan Bjelogrlić. Za svoju ulogu već je pokupio brojne pohvale, a o ovom i drugim projektima, bavljenju muzikom (Jovanović je objavio 2012. hip hop album pod umjetničkim imenom TheSpian), kontroverznim biznismenima i naravno globalnoj panedmiji.

Kakvo je iskustvo bilo raditi na seriji “Tajkun”, kako je izgledao proces i kako ste se spremali za ulogu? Što vam se najviše svidjelo, a što vam je bio najveći izazov?

Serija „Tajkun“ se svojom vizuelnom estetikom približila stranim produkcijama. Na svim poljima je pažljivo biran kvalitet, te mogu sa zadovoljstvom reći da mi je čast što sam jedan mali šraf ovog, žargonski rečeno dream tima. Lik Bojana Simonovića, koga tumačim, je dramaturški zamišljen kao osoba sa zamršenim unutrašnjim sukobima, od rane mladosti, pa sve do momenta odrastanja kada je došao trenutak da naslijedi bogatstvo svog oca sa čijom se superirnošću teško nosi. To ga čini nesigurnim, ranjivim, introvertnim.

Kako je bilo sarađivati sa poznatim, starijim kolegama poput Dragana Bjelogrlića, kakav je bio vaš odnos, jeste li mogli naučiti nešto od njega?

Gospodin Bjelogrlić je veliki profesionalac. Svojim ophođenjem prema poslu mi je dao najbolji primjer u kojem pravcu bi trebalo da razmišljam. Tokom snimanja se trudio da svaku zajedničku scenu učinimo što prirodnijom, te me navodio na pravi put i nesebično dijelio savjete i objašnjenja.

Koliko mislite da je bitno da se serije na ovim prostorima gdje ne fali “kontroverznih biznismena” bave ovakvim temama?

Oni su ogledalo današnjeg sistema, gledano globalno. Zbog takvih ljudi se stvaraju razne teorije zavjere o tome koliku moć imaju da diktiraju običnim ljudima i usmjeravaju naše živote na ovu ili onu stranu. Ova naša priča je pak neobična jer se bavi problemom tog antiheroja sa svim osobinama običnog smrtnika, te dobijamo drugačiju sliku iza tih misterioznih vrata gdje isti postaje heroj svoje porodice.

U posljednje vrijeme u Srbiji se pojavio niz krimi-triler serija, što mislite o ovom trendu i kako je došlo do njega? Možda je ovo samo odjek tzv. ratnog filmskog talasa koji je dominirao ovim prostorima dvadesetak prethodnih godina. Ako posmatramo iz sociološkog ugla, logičan slijed događaja su teme u kriminalističkom žanru kojim se potcrtava nezadovoljstvo pojedinca i borba za egzistencijom u razrušenom sistemu u kojem se nalazi. Nisam pristalica tog vida edukacije mladih, sem ako pouka nije da je to put bez svjetla na kraju tunela.

Globalno su serije popularnije i produkcijski jače nego ikad, koliko ih pratite i mislite li da se neki od tih zapadnih trendova prenose i ovdje?

Nažalost, sve više vjerujemo stranim dramaturzima, dok domaće ostavljamo po strani sa ogromnom dozom predrasuda da sve što je strano je bolje nego naše. Moramo biti svjesni da je mentalitet nas Balkanaca specifičan i da zahtijeva posebnu vrstu pristupa u kojem se često miješaju žanrovi. Na ovim prostorima ima toliko divnih priča da je nepotrebno kopirati van ovih naših granica.

Koliko često ste u Crnoj Gori, budući da ste odavde, ali da živite i radite u Srbiji? Igrali ste i u seriji “Budva ne pjenu od mora”, mislite li da postoji potencijal da u budućnosti vidimo više i crnogorskih dobro produciranih serija?

Živim u Crnoj Gori, dok radim u Beogradu. Jedan od razloga što je tako je minoran budžet Ministarstva kulture ovdje. Međutim, dobra strana je što se pored mora budi najveća inspiracija za pisanjem. Ovo je raj za skromne književnike. (smijeh) Nadam se da je došlo vrijeme da Crna Gora uđe u trku sa ostalima u okruženju, što se tiče kulture.

Kako inače provodite ove dane u karantinu zbog pandemije i kako gledate na globalnu korona krizu? Padaju li vam teško mjere opreza koje su uspostavljene ili ih se lako pridržavate?

Naravno da se pridržavam. Ova pandemije je imala i dobru stranu, a to je da se narod okrenuo prirodi i selu, takođe i svojim porodicama.

Kakvi su vam dalji planovi po pitanju karijere, jeste sad sve stalo zbog pomenute pandemije, ali kakvi projekti vas očekuju kad se stvari vrate u normalu?

Već godinama pišem scenarija i iskreno se nadam da će uskoro ugledati svjetlost dana. Svakodnevno radim na tome i tražim podršku.

Inače ste i muzičar i tekstopisac, je li to polje kojem planirate više da se posvetite u budućnosti ili suprotno?

Muzika je moja prva ljubav. Napisao sam još jedan hip hop album. Beskopmromisan i antikomercijalan.

( Stefan Strugar )