Dođe trener, a Vokri i ja spavamo za stolom u baru: Zoran Batrović o romantičnom fudbalu 80-ih

Zoran Batrović je 80-ih godina prošlog vijeka bio jedan od najboljih napadača nekadašnje Jugoslavije.

Prvo u Budućnosti, pa u Prištini i Partizanu, stekao je reputaciju opasnog golgetera...

U razgovoru za Agenciju Anadolija (AA) govorio je o aktuelnom trenutku fudbala na eks-Ju sceni, ali i o detaljima koji su svojevremeno izazvali medijske potrese u jugoslovenskom fudbalu.

„Siguran sam da i Faruk Hadžibegić posjeduje neophodno iskustvo da iz ove generacije Crne Gore izvuče maksimum. Nažalost, nema tu mnogo kvalitetnog materijala na raspolaganju. Jovetić i Savić su dostigli zenit u karijeri, a među mlađima ne vidim igrače koji bi mogli da nastave njihovim stopama. U principu, to je to, maksimalan domet. Nisam ni očekivao neki veliki podvig u prethodnom ciklusu kvalifikacija, što ne znači da treba da se predamo i da dignemo ruke od Svetskog prvenstva u Kataru. Iznenađenja su uvijek moguća“, kazao je Batrović o crnogorskoj selekciji.

Plasman na EURO 2020 osigurala je Hrvatska, u baražu su Srbija, BiH, Sjeverna Makedonija i Kosovo.

“Smatram da Srbija ima daleko veći potencijal u odnosu na rezultate koje postiže u posljednje vrijeme. Morali su prije baraža da riješe svoju sudbinu u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, ali mislim da i dalje imaju realne šanse da se plasiraju među 24 najbolje selekcije na kontinentu. Slično je i sa Bosnom i Hercegovinom, mada mi se čini da su oni imali problem sa nedostatkom pravog autoriteta u reprezentaciji. Nešto tu nije štimalo i zato je dolazak Duška Bajevića pravi potez“, smatra Batrović.

Tokom igračke karijere, Batrović je sarađivao sa mnogim poznatim stručnjacima, ali je Fuad Muzurović jedan od onih koji je na njega ostavio poseban utisak, dok su sarađivali u Prištini.

„Mnogo sam ga cijenio i kao čovjeka i kao stručnjaka. Sjećam se dogodovštine sa Fadiljom Vokrijem, veče uoči utakmice sa Olimpijom. Fuad se vratio kasno u hotel ‘Grand’, negdje oko 3 sata poslije ponoći i čim je ušao u hol, recepcioner mu je pogledom pokazao da se spusti dolje u bar. Fuad je sišao i zatekao urnebesnu scenu – Fadilj i ja spavamo za stolom. Zemljo, otvori se i progutaj me. Bukvalno sam na to pomislio. Bilo me strašno sramota. Čovjek nas je probudio i obratio nam se najnormalnijim tonom ‘momci, hoćete li da vam donesem nešto za doručak'”, pričao je Batrović.

Sjutradan, Olimpija povede sa 1:0, a Batrović gleda samo u Muzurovića.

„Grizla me savjest, zašto da izgubimo zbog našeg nestašluka. Bio sam spreman da izginem na terenu, samo da se iskupim i opravdam pred tim čovjekom. I namjesti se u finišu meča, ja izjednačim, a Vokri postigne pobjedonosni gol. Ne mogu da vam opišem koliko sam bio srećan. To mi je jedna od najdražih pobjeda u karijeri“, prisjetio se Batrović.

Bili su to slavni dani prištinskog fudbala, a na klupi su se smenjivala renomirana trenerska imena.

„Ode Đora, dođe Ćiro Blažević. Pravo iz Švajcarske. A znate i sami šta je Ćiro u to vrijeme značio u jugoslovenskom fudbalu. Pogotovo poslije titule sa Dinamom. Nevjerovatan motivator. Kod Đore trening dva i po sata, kod Ćire 40 minuta. Mi mislimo zagrijavanje, a on kaže ‘gotovo’. Svašta mu je padalo na pamet. Dijelio je karanfile publici prije utakmice, poklanjao satove sa Titovim likom, dovodio Terezu Kesoviju da izvede početni udarac… Navijači su ga voljeli više nego mene i Vokrija. Družio se sa mojim ocem, imali su gore na 13. spratu svoju rezidenciju. Našla se dva boema, tamo su im i ženske dolazile. Jednom sam ih zatekao na djelu, pa su me potjerali, kažu ‘hajde mali, bježi na spavanje'“, govorio je Batrović.

Batrović nije zakačio čuveno ”Šajberovo kolo” 1986. godine, kada je sedam od devet mečeva posljednje runde prvenstva bilo namješteni.

Posebno skandalozan bio je meč Priština - Čelik, u kome Batrović nije igrao.

“Bio sam u vojsci. Ali sam zato igrao onu utakmicu protiv Sarajeva, kada je Murići slomio nogu Bobanu Božoviću. Sezonu prije toga je bilo ‘dva za dva’. Vokri i ja nismo putovali na Koševo, jer se znalo da Sarajevo dobija utakmicu. Oni nas uhvate i napune nam mrežu. Nekorektno. Ne sjećam se tačno, 5:1 ili 6:1, tako nešto. E zato je poslije u Prištini bilo na nož“, otkrio je Zoran Batrović čudna dešavanja sa utakmice Priština – Sarajevo iz osamdesetih godina prošlog vijeka.

( Vijesti Sport )