Ustavni sud: Presudom u korist Ane Kolarević ugroženo pravo na slobodu govora i izražavanja

Ustavni sud Crne Gore usvojio je žalbu advokata "Dana" Nebojše Asanovića i ukinuo presudu Vrhovnog suda kojom je dnevni list "Dan" po tužbi Ane Kolarević kažnjen 5.000 eura, piše "Dan".

Radi se o tekstovima koje je "Dan" objavio povodom afere "Mađar telekom".

Isti sud predmet je vratio Vrhovnom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Kao razlog ukidanja presude Ustavni sud, između ostalog, navodi da je ovakvom odlukom drugostepenog suda ugroženo pravo na slobodu govora i izražavanja.

Navodi se i da su novinari "Dana" imali razloga da vjeruju u tačnost objavljene informacije, s obzirom na to da su se pozvali na dokument institucija Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

Ustavni sud ocjenjuje i da iznos naknade nematerijalne štete u visini od 5.000 eura može da obeshrabri učešće štampe u raspravama i pitanjima koja su od javnog značaja.

Ustavni sud smatra da drugostepeni i revizioni sud nisu pokušali da naprave ravnotežu između ugleda tužilje i slobode izražavanja podnosioca ustavne žalbe i njegove dužnosti da saopšti informacije od opšteg interesa.

Sud smatra da sporni članci nisu bili proizvoljan lični napad na tužilju od strane novinara koji su pisali tekstove ili uvreda tužilje, te da pisanje podnosioca kao ni objavljivanje fotografija nisu bili usredsređeni na njen privatni ili porodični život, već na njen profesionalni angažman i na pitanje od javnog interesa.

To proizilazi iz sadržaja članaka, njihovog sveopšteg tona i konteksta. Tužilja se kao javna ličnost neizbježno i svjesno izlagala ocjeni javnosti pa je, prema tome, trebalo da pokaže viši stepen tolerancije od običnog privatnog pojedinca navodi se, između ostalog, u obrazloženju odluke Ustavnog suda u odluci na žalbu na presudu.

Kako je navedeno u odluci, imajući u vidu da je pisanje podnosioca ustavne žalbe "Dana" zasnovano na tužbi Komisije za hartije od vrijednosti i berzu SAD koja je upućena Okružnom sudu SAD Južnog okruga Njujork, kao i njenu sadržinu, Ustavni sud ocjenjuje da je podnosilac žalbe u vrijeme objavljivanja imao opravdan razlog da vjeruje da je upravo tužilja "sestra najvišeg zvaničnika Vlade koja se bavila advokaturom u Crnoj Gori", kod činjenice da je u to vrijeme njen brat, Milo Đukanović, bio premijer.

" A s obzirom na to da predmetna tužba predstavlja zvanični dokument, podnosilac ("Dan") je imao dovoljno razloga da vjeruje da su informacije istinite, odnosno da u dobroj namjeri pretpostavi njihovu tačnost. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje i na praksu Evropskog suda da mediji imaju pravo da se pozivaju na službene izvještaje bez prethodne provjere tačnosti istih", pojašnjeno je odlukom.

Kako je dalje navedeno, Ustavni sud ne može da prihvati tvrdnju Vrhovnog suda da je podnosilac ustavne žalbe objavljivanjem spornih članaka imao lošu namjeru i cilj da se diskredituje ličnost tužilje.

Podnosilac predstavke je, kako je naprijed navedeno, imao dovoljno razloga da vjeruje da su informacije tačne, pau tom slučaju ne postoji loša namjera da se okleveta navodna žrtva.

S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da je podnosilac ustavne žalbe u novinskim člancima "Živite u mržnji", objavljenom 5. januara 2012. godine, "Najbolja sam, a vi me mrzite" i tužilac: "Tužiću' Dan, 'Vijesti i 'Monitor'" omogućio tužilji da ostvari pravo na demanti, što takođe ukazuje na odsustvo loše namjere kod podnosioca da diskredituje njenu ličnost pojašnjeno je odlukom Ustavnog suda.

U odluci Ustavnog suda, koju potpisuje predsjedavajući sudija Desanka Lopičić, navodi se i da razlozi koje su u osporenim presudama dali drugostepeni i revizioni sud, po nalaženju Ustavnog suda, ne mogu smatrati dovoljnim i relevantnim opravdanjem za miješanje u pravo na slobodu izražavanja.

Redovni sudovi nisu na uvjerljiv način utvrdili da postoji bilo kakva "prijeka društvena potreba" zbog koje bi se zaštita prava ličnosti tužilje trebala staviti iznad podnosiočevog prava na slobodu izražavanja i opšteg interesa i da se ta sloboda (ograniči), posebno kada je riječ o pitanjima od javnog interesa. Miješanje, po ocjeni Ustavnog suda, stoga, nije bilo „srazmjerno legitimnom cilju" koji se nastojao postići i nije bilo "nužno u demokratskom društvu", zbog čega je povrijeđeno pravo podnosioca ustavne žalbe na slobodu izražavanja iz odredaba člana 47 Ustava i člana 10 Evropske konvencije, piše u obrazloženju.

U podnesenoj žalbi advokat Nebojša Asanović je naveo da iz presude prvostepenog suda proizilazi da je sud odbio sve dokazne predloge odbrane, uključujući i one koje su bile od odlučnog uticaja kao što je saslušanje u svojstvu svjedoka Eleka Strauba, Andrasa Balogha i Tamasa Morvala, bivših visokih rukovodilaca "Mađar telekoma", saslušanje novinara koji su sastavili sporne tekstove.

Asanović je jasno u usvojenoj žalbi, između ostalog, naveo da je netačno da sud ima pravo na slobodan izbor dokaznih sredstava, s obzirom na to da je sud u tom smislu vezan predlozima stranaka i mora da obrazloži zbog čega nije prihvatio predlog stranaka, što je u konkretnom slučaju izostalo, kao i da nisu osnovani navodi iz obrazloženja drugostepenog suda sa razloga što su se svi novinari u svojim novinskim tekstovima pozvali na izvore informacija ili konkretne dokaze, posebno u slučaju privatizacije "Mađar telekoma".

"Ustavni sud svakome jemči pravo na slobodu govora, pisanom riječju, slikom ili na drugi način, koja se može ograničiti samo pravom drugoga na dostojanstvo, ugled i čast i ako se ugrožava javni moral ili bezbjednost Crne Gore. Zaštita slobode izražavanja je od posebne važnosti kada se radi o štampi, jer je zadatak štampe, pored ostalog, objavljivanje informacija od javnog značaja. Međutim, s lobod a objavljivanja informacija u štampi ograničena je zaštitom ugleda i prava drugih osoba. Pri ocjeni da li je došlo do povrede slobode izražavanja potrebno je sagledati svaki pojedinačni slučaj u svjetlu svih okolnosti, uključujući sadržaj spornih navoda, kao i kontekst u kojem su ti navodi izrečeni. Posebno je potrebno utvrditi jesu li mjere preduzete radi ograničenja slobode izražavanja srazmjerne legitimnom cilju koji se tim ograničenjem želi postići", navodi se u ocjeni Ustavnog suda.

Ocjenom je navedeno da svaka restrikcija, uslov, ograničenje ili bilo koja vrsta miješanja u slobodu izražavanja može se primijeniti samo na određeno ostvarivanje ove s lobode, dok sadržaj prava na slobodu izražavanja uvijek ostaje netaknut.

"U vezi sa pitanjem da li je u konkretnom slučaju došlo do miješanja u pravo podnosioca žalbe ("Dana") na slobodu izražavanja, Ustavni sud nema dilemu da jeste, budući da naknada štete u građanskoj parnici dodijeljena kao naknada za štetu nanesenu nečijem dostojanstvu ili ugledu predstavlja jasno mišljenje u ostvarivanju prava na slobodu izražavanja. S obzirom na to da su osporene presude zasnovane na Zakonu o obligacionim odnosima i Zakonu o medijima, od kojih su oba bila dostupna i predvidljiva u svojoj primjeni, ovo mišljenje se smatra "propisano zakonom", navodi se u dijelu ocjene Ustavnog suda.

Opšti interes

Ustavni sud najprije zapaža da za redovne sudove nije sporno da pisanje podnosioca ustavne žalbe o privatizaciji Telekoma Crne Gore ad, kao jednoj od najvećih državnih kompanija, predstavlja pisanje o temi od opšteg interesa, za koju je javnost u Crnoj Gori bila vrlo zainteresovana.

S tim u vezi, sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda, član 10 stav 2 Konvencije ne ostavlja veliki prostor za ograničavanje sloboda izražavanja kada su u pitanju debate o pitanjima od javnog interesa.

Polje slobodne procjene suženo je, takođe, jakim interesima demokratskog društva da štampa obavlja svoju vitalnu ulogu javnog čuvara, a obaveza štampe je da saopštava informacije i ideje o temama od javnog interesa i javnost, takođe, ima pravo da ih prima dio je ocjene Ustavnog suda.

Za javne ličnosti ne važi posebna zaštita

Takođe, navodi se i da Ustavni sud zapaža da za redovne sudove nije sporno ni to da je tužilja javna ličnost.

Sud, takođe, podsjeća da se, prema praksi Evropskog suda, mora napraviti razlika između privatnih pojedinaca i lica koja postupaju u javnom kontekstu, kao što su političke ili javne ličnosti.

Shodno tome, dok privatni pojedinac nepoznat javnosti može tražiti posebnu zaštitu njegovog prava na privatni život, isto ne važi za javne ličnosti.

( Vijesti online )