Arsenalova duša je ostala na "Hajberiju"
"Imali smo oko 40 zaposlenih, a odlaskom na veći stadion taj broj je porastao na 600. Znali smo da više nismo poslovna porodica, već velika kompanija", sjeća se prelaska na "Emirejts" Arsen Venger
Stadion "Hajberi" u sjevernom Londonu je gotovo 100 godina (od septembra 1913. do maja 2006) bio dom fudbalera Arsenala.
Na tom stadionu, koji je primao nešto više od 38 hiljada gledalaca, vodio je žestoke bitke, trasirao put ka velikom broju pehara, među kojima je 13 u prvenstvu Engleske...
A onda je došao red na potez koji je klub finansijski podigao na vrhunski nivo - prelazak na skoro dvostruko veći "Emirejts", novac je postajao prioritet, ali trofeji su postali rijetkost.
Koliko je prelazak sa "Hajberija" na veće zdanje uticao na rezultate Arsenala? O tome dosta toga mogu da kažu legende - tvorac velikog Arsenala Arsen Venger i Tijeri Anri, sa 228 golova najbolji strijelac u klupskoj istoriji.
"Na "Emirejtsu" smo željeli da stvorimo isto ono što smo imali na "Hajberiju", radili smo na tome. Ali, izgleda da smo na "Hajberiju" ostavili dušu. Nikada više nismo uspjeli da stvorimo to zajedništvo, atmosferu koja nas je gurala", kaže Venger, koji je napustio klub u maju 2018.
"Kao klub smo u jednom momentu bili na raskrsnici - morali smo da odlučimo da li da idemo u korak sa velikim rivalima ili da živimo od prošlosti. Izabrali smo ovo prvo, to je značilo da nam treba veći stadion, sa većim prihodima, pravila su bila drugačija i morali smo da igramo po njima", sjeća se francuski stručnjak.
Sezona 2005/06. bila je posljednja Arsenalova na "Hajberiju".
Vengerov tim je bio daleko od borbe za titulu u Premijer ligi, ali je u Evropi gurao fenomenalno. Stao je, ipak, na korak od istorijskog uspjeha - zaustavljen je u finalu Lige šampiona u Parizu od Barselone kada je poražen 2:1.
"U vrijeme kada smo igrali na "Hajberiju" Arsenal je bio poput porodičnog biznisa, sa oko 40 ljudi u klubu. Odlaskom na veći stadion taj broj je porastao na 600. Znali smo da više nismo poslovna porodica, već velika kompanija", ističe Venger.
Upravo je taj porodični odnos među "tobdžijama" nestao selidbom na veći stadion.
"Igrač ode da izvede korner i može da se pozdravi s navijačem koji sjedi u prvom redu. Dok sam bio na klupi mogao sam i da razgovaram s navijačima... Bili smo svi na istom zadatku, ja kao menadžer, igrači i navijači - i svi blizu jedni drugima. Taj osjećaj topline, koji imaju Liverpul ili Everton, sada fali Arsenalu".
I za Anrija je "Hajberi" bio i ostao nešto posebno.
"U posljednjem meču koji sam odigrao na "Hajberiju" sam pao na koljena i poljubio travu. Mnogi su mislili da sam to uradio zato što napuštam Arsenal i idem u Barselonu (otišao je tek godinu kasnije). Ali, ne, poljubio sam je jer sam znao da dio svih nas ide u istoriju, da nikada više neću igrati fudbal u "svojoj bašti". Da nikada više neću gaziti po tom terenu u 11 ujutru, nekoliko sati pred utakmicu, znajući da ću se opet vratiti u opremi Arsenala", navodi Anri.
Arsenal je na "Hajberiju" odigrao dvije hiljade i 10 utakmica. Pobijedio je 1.196 puta, ima 475 remija i 339 poraza.
"Imamo mnogo više dobrih nego loših uspomena iz tog perioda. Svi su voljeli da dođu na "Hajberi", a za mene lično je to najljepši stadion na kojem sam igrao. Bio sam i na boljim i većim stadionima, čudesnim zdanjima, ali "Hajberi" je broj jedan za mene. Tako će uvijek biti. I znam da nisam jedini koji to osjeća", zaključio je Anri.
( Admir Haverić )