Lovćenski zvončić putuje u Veneciju

Crnogorska prezentacija na na 16. Venecijanskom bijenalu arhitekture sastojaće se iz tri međusobno povezana dijela: izložbe ili instalacije, knjige i umreženja, a svaki se iz svog ugla bavi sveobuhvatnom temom “Emerging Resilience”, podnaslovom osnovne zadate teme Bijenala - “Freespace”. Instalacija je interpretacija endemskog crnogorskog cvijeta, lovćenskog zvončića, saopšteno je na jučerašnjoj konferenciji za medije, na kojoj su govorili komesar i kustos crnogorske postavke, Dušan Vuksanović i Sonja Radović-Jelovac, te član žirija za izbor ovogodišnjeg rješenja, istoričar umjetnosti, Petar Ćuković.

Glavni državni arhitekta i komesar postavke Dušan Vuksanović naglasio je međunarodni javni karakter anonimnog konkursa kojim je izabran tim koji će predstavljati Crnu Goru u Veneciji.

“Konkurs je rezultirao sa čak 42 prispjela rada, to je zaista veliki broj, s obzirom na činjenicu da su se projekcije kretale između 10 i 20 očekivanih priloga. Osim velikog broja prispjelih radova, interesantna je okolnost zaista međunarodno učešće - rješenja koncepta stigla su iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske, Italije, Australije, Amerike. Učesnici su se pojavljivali kao timovi, i to međunarodni. Svakako je jedan od najvažnijih elemenata konkursa i sam devetočlani žiri takođe međunardonog sastava - petoro domaćih članova i četvoro iz Beograda, Zagreba, dvoje kolega iz Italije, iz Milana i Trenta”, istakao je Vuksanović.

Članove odabranog tima čine troje arhitekata i umjetnika iz Hrvatske, i jedan arhitekta iz Španije i pejzažni arhitekta iz Brazila. To su Krešimir Rogina, Rosa Rogina, Armor Gutierrez Rivas, Ida Blažičko i Francois Vahe, čiji je rad stigao pod šifrom EDRAUANTHUSN.

“Ovo je bio konkurs ideja...za koncept i sadržaj crnogorske postavke. Imali smo raznorodne radove iz cijelog svijeta, sa različitim pristupima, porukama i svaki pojedinačno je imao jednu specifičnu i korisnu poruku za dalji rad. Kriterijumi kojima smo se vodili su veoma važni - prije svega koncept i odgovor na temu koju su zadale kuratorke i umjetničkih direktorica Bijenala i mene i tima u odnosu na lokani kontekst. Saglasili smo se da će pobijediti rješenje koje sadrži veliku mogućnost adaptacije i transformacije, da se kroz istraživački proces tokom sljedećih mjesec dana dođe do onog sa čime ćemo svi biti zadovoljni i na što ćemo biti ponosni. Pobjedničko rješenje nosi jednu snažnu ideju, metaforu Crne Gore koja je prenešena na poetski način i ima izuzetan umjetnički kvalitet”, kazala je Radović-Jelovac, i podvukla da je poenta izbora ovog rješenja biti u skladu sa savremenim tokovima izlaganja na bijenalima, imati interaktivnu, provokativnu instalaciju, mjesto susreta, pozivanja, druženja, diskusije, umreženja i edukacije.

Istoričar umjetnosti, Petar Ćuković, raniji direktor projekta i komesar crnogorskog paviljona na Bijenalu likovne umjetnosti u Veneciji, objasnio je da je na tako velikoj manifestaciji najvažnije omogućiti kako da posjetilac izložbe ponese dobar utisak, koji se nosi kada vidite projekat koji se i u arhitekturi naslanja na procesualnost, na tok razmišljanja i kao posljedica tog toka razmišljanja prozilazi sve ono što mi zovemo arhitekturom kao objektom ili situacijom koja se tiče arhitekture, urbanizma...

“Ovaj projkat je na mene ostavio snažan utisak i zbog svoje rijetke poetične ideje, naslonjene na genius loci, vrlo inteligentno uzet je jedan lovćenski cvijet. Ako ga pogledate, vidite ga u kamenu, što je poetizacija kamena kao prirodnog materijala karakterističnog za središnju Crnu Goru, Katunsku nahiju. Zvončić je transformisan u jednu ideju koja će biti dio izložbenog ambijenta, on priziva ono što je karakteristično za Crnu Goru. Isto tako, jedan dio ovog projekta, knjiga koja će biti napravljenja, vrsta rječnika arhitekture, posvećena je Ranku Radoviću, čiji je student bio Krešimir Rogina. Ako je ko u svojoj praksi i teorijskom radu afirmisao ideju spajanja tradicije i modernosti, onda je to sigurno bio profesor Radović”, naveo je Ćuković.

U ovom radu se vidi da je tu neko iz bliskog područja, itiče Ćuković, ko poznaje situaciju u Crnoj Gori, bira neke elemente koji su itekakao sastavni dio onog što pripada kulturnom krugu po kojem se Crna Gora može prepoznati.

“Ideja, čak i naslov rada “WO/MAN UNDER UMBRELLA”, Žena i čovjek ispod kišobrana, sama po sebi je fina poetska metafora koja upućuje na to da, koliko god mi bili svjedoci nekih globalnih tema, mi nikad ne treba da zaboravimo da smo pojedinci, šćućureni ispod nekog kišobrana. Ta vizija je toliko divna, subjektivizuje priču kako nastupiti u ime Crne Gore na Bijenalu arhitekture. Ta poetizacija, subjektivizacija je neobično važna u svijetu koji na subjektivnost i toplinu življenja vrlo često zaboravlja zagledan u velike globalne procese”, pojasnio je on.

Da je više ovakvih projekata, ne bi bilo čudovišta nad “Podgoricom”

“Predstavljanje naše na Bijenalu čini instalacija, knjiga radionica i networking, četiri aspekta i dati su nacrti; instalacija se naslanja na ovaj lovćenski zvončić, knjiga je posvećena Ranku Radoviću, a što se tiče ostalih stvari, biće pozvano troje istaknutih svjetskih arhitekata koji će ili video linkom i fizički biti prisutni i razgovarati na mnoge teme koje su date i povezane sa opštim temama Bijenala. Govorio sam o procesualnosti - da je više takvih arhitektonskih projekata tog tipa, zasnovanih na procesualnosti, ne bismo imali ono čudovište nad hotelom “Podgorica”, koje je apsolutno nacionalna sramota. Ne bismo imali to čudovište i neke druge stvari... Ovo je nešto što afirmiše sve one procese prije nego što zlo bude učinjeno, a to je ključni smisao. A to nije samo problem Crne Gore, već arhitekture u svijetu, manje izražen u civilizovanim sredinama, a kod nas su bili zaludni svi protesti... zaludu lovćenski zvončić, a ovo je nešto što ide u susret ideji koja cijeli naš prostor, ne samo arhitektonski, nego i socijalni, vidi kao nešto što predstavlja izazov za promišljanje najrazličitijih ideja”, istakao je Petar Ćuković.

Kritički analizirati ideju arhitekture kao proširene prakse”

“Sveobuhvatnu temu 'Freespacea' i odabrani podnaslov 'Emerging Resilience' vidimo kao priliku za prikazivanje ulomaka naših kolektivnih istraživanja arhitekture kao discipline koja brzo ekspandira izvan okvira prakse temeljene na objektu. Vjerujemo da je arhitektura danas dio šireg društvenog konteksta i prostornih koordinata koje potiču interdisciplinarne i procesno usmjerene pristupe. Mi smo tim arhitekata, pisaca, istraživača, pejzažista, kreatora i umjetnika, od kojih neki imaju prethodno iskustvo izlaganja na Venecijanskom bijenalu arhitekture... Cilj nam je kritički analizirati ideju arhitekture kao proširene prakse kroz tripartitni okvir izložbe kojim ćemo pokušati odgovoriti na neka od ovih i sličnih pitanja. Namjeravamo se služiti jednostavnim i razumljivim porukama, sveobuhvatnom snagom brendiranja mrežolike instalacije i taktilnosti jedinstvenih in-situ izrađenih modela kao identifikacijskog alata, koji ne uključuje samo poznate arhitekte kao goste, već i širu javnost. Ne postoji jednostavnija slika od čovjeka pod kišobranom, sva bi se prostornost mogla svesti na taj egzistencijalističko poetski idiom. Ona je također i snažno komunikacijsko sredstvo. Posjetitelji crnogorskog paviljona treba iz njega da izađu ozareni novim i jedinstvenim iskustvom. Venecijansko je bijenale najveći arhitektonski show na svijetu. Želimo da posjetitelji pronose impresiju crnogorskog nastupa na dugo i na daleko... Aleksandar Brodski iz Moskve, Ana Popelka iz Beča i Atelier Bow-Wow iz Tokija raspravljat će o temi slobodnog prostora, kroz video projekcije na zidu kao i kroz svoju fizičku prisutnost. Algoritmi 'Emerging Resilience' u njihovim paradigmatskim djelima bit će prikazani putem konceptualnih modela u istoj prostoriji”, navodi se u objašnjenju tima koji će prestavljati Crnu Goru.

( Nina Vujačić )