Ništa bez kafane

Moram da primijetim da nas je, u međuvremenu, gospođa Svetlana K. Perović, kuratorka Crnogorskog nastupa na predstojećoj, XVII Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji 2020 - obradovala pozivom da damo svoj (nesebični, nadasve) doprinos katalogu koji će pratiti crnogorski nastup - i to doprinos u formi eseja, molim vas - do 1500 riječi, uz najviše 12 referenci i do 3 ilustracije (fotografije, dijagrami i drugo) - na temu... nije to lako objasniti u par riječi - uz napomenu, sa moje strane, da nijesu, koliko vidim, predviđeni honorari za autore tekstova koji će - ako-bog-da-a-daće-bog - biti uvršteni u katalog.

OK, “Poziv za interdisciplinarne doprinose za katalog” se pojavio 10. maja - u prošlu nedelju (Katalog nastupa Crne Gore: Poziv za interdisciplinarne doprinose - Bijenale arhitekture u Veneciji 2020) - na Internet stranici Arhitektonskog fakulteta Univerziteta Crne Gore (ucg.ac.me/af), među vijestima.

Otvorih pomenuti Poziv, ne izdržah - mada me, u principu, ne zanimaju pozivi koji nisu podržani adekvatnim honorarom (ne manjim od 600 eura, u ovom slučaju) - i ustanovih da je gospođa Perović opet fulala - i to opet iz prve - i to baš u epigrafu...

“Instead of two ways of perceiving reality”, veli uvaženi Norman N. Holand (Norman N. Holand, The New Paradigm: Subjective or Transactive? New Literary History, Vol. 7, No. 2, 1976), “one “objective” and one “subjective”, we have only one way - transactive - and various limitations individuals may put on their transactions with reality”.

“Umjesto dva načina na koja percipriamo (sic) realnost”, veli gospođa Perović, “onog “objektivnog” i drugog “subjektivnog”, postoji samo jedan - transaktivni - i razna ograničenja koja individua postavlja u svojim transakcijama sa realnošću”.

Da je bilo sreće, kao što nije - trebalo je ovako da stoji: “Umjesto dva načina percipiranja realnosti, “objektivnog” i “subjektivnog”, imamo samo jedan način - transaktivni - i razna ograničenja koja individue (a ne individua, molim vas gospođo Perović) mogu postavljati u svojim transakcijama sa realnošću”.

Nije neka greška, ne velim - ali u kontekstu onoga što piše u Pozivu, ova greškica ipak (može da) utiče na objektivnu, subjektivnu, a napose transaktivnu percepciju ozbiljnosti pomenutog Poziva - i to bitno...

No dobro...

Rok za slanje “predloga” je 31. maj.

...

Prošlosubotnjim pak tekstom intrigantnog naslova - O jednom partnerstvu - polučio sam iznenađujuće solidnih 4.000 i kusur pregleda na Portalu Vijesti (vijesti.me), uz standarnih nula komentara, te stoga osjećam obavezu da odlučno nastavim u istom smjeru.

Dakle, na Internet stranici Glavnog grada Podgorice (GGPG, podgorica.me) pojavila se 30. aprila vijest da su dr Ivan Vuković, gradonačelnik Podgorice - slava mu i milost - i gospodin Zoran Vujičić, predsjednik ženskog košarkaškog kluba “Budućnost-Bemax”, potpisali ugovor o javno-privatnom partnerstvu za uređenje Park šume Tološi. Što nikoga nije iznenadilo, naravno - jer svi znamo da je Skupština GGPG, na sjednici održanoj 25. jula prošle godine, donijela Odluku o javno-privatnom partnerstvu za uređenje park šume “Tološi” (SLOP, 31/19) - o kojoj je bilo riječi u prošlosubotnjem tekstu.

Ne rekoh vam da je pomenutoj Odluci prethodio dopis od 16. jula (zaveden 17. jula 2019.) koji je gradonačelnik PG, pomenuti dr Vuković, uputio predsjedniku Stupštine Glavnog grada Podgorice i u kojem stoji, citiraću:

“Shodno članu 100 Statuta Glavnog grada (SL-OP 8/19) u prilogu vam odstavljam Prijedlog odluke o javno-privatnom partnerstvu za uređenje Park-šume “Tološi”, radi stavljanja u Proceduru SGGPG.”

U prilogu je, dakle, dat predlog Odluke o javno-privatnom partnerstvu za uređenje park šume “Tološi” - o kojoj je, kao što rekoh, bilo riječi u prošlom broju - a dato je, fanfare molim - i Obrazloženje!

A malo je falilo, bog mi je svjedok, da zaključim da su odbornici SGGPG donijeli tu Odluku bez predhodno datog obrazloženja od strane predlagača - i da se grdno ogriješim i o GGPG i o SGGPG i o odbornike i o dr Vukovića...

Prije nego što pređemo na Obrazloženje - primijetio bih da u dopisu stoji i da je gradonačelnik dr Vuković odredio Dragutina Đekovića, VD pomoćnika sekretara Sekretarijata za planiranje prostora i održivi razvoj, za predstavnika predlagača - i da je Đekoviću stavio u zadatak da učestvuje u radu Skupštine i radnih tijela po ovom pitanju - što znači da nije postojala ni teorijska mogućnost da uvaženi odbornici ostanu uskraćeni za ijednu informaciju koja se odnosi na to pitanje.

Dakle, u Obrazloženju stoji da...

OK, preskočiću prva dva pasusa Obrazloženja u kojima se daje pravni, odnosno zakonski osnov za donošenje Odluke (ništa me ne pitajte...) i prelazim na popis vrlo očiglednih benefita, što bi se reklo, koje će naš GGPG - a samim tim i svi mi, građani GGPG - polučiti iz javno-privatnog partnerstva za uređenje Park šume “Tološi”.

Prije nego što pređem na benefite, ipak moram priznati da mi ne djeluje suvislo odluka - u međuvremenu potvrđena ugovorom - da se pristupi uređenju samo dijela Park šume “Tološi” - uz konstataciju da ni uz natčovječanske napore nisam uspio da iskopam planski dokument u obuhvatu kojega se nalazi dio koji se uređuje (južni dio Park šume - od Ulice Baku do Ulice SKOJ-a) - te sam stoga vrlo sklon, u ovom trenutku, da zaključim da ta zona nije planski pokrivena, što bi se reklo. Što će reći da se pristupa - uz uslov da sam u pravu, a kladio bih se da jesam (u honorar od ovga teksta) - relativno opsežnom zahvatu u zoni Park šume “Tološi” mimo nekakvog - bilo kakvog - plana. Što povlači za sobom - opet uz uslov da sam u pravu - i pitanje javnog učešća u procesima koji su prethodili Prijedlogu, odnosno Odluci o javno-privatnom partnerstvu za uređenje Park šume “Tološi”.

Nije šala - riječ je o novoj trim stazi - i to sa tartan podlogom (molim lijepo), o novoj biciklističkoj stazi, o pješačkoj stazi, o (čak) dva košarkaška terena i o manjem ugostiteljskom objektu (ništa bez kafane) - odnosno o investiciji vrijednoj cijelih 800.000 eura.

Na stranu što u pomenutoj Odluci imamo član 2, stav 2, koji kaže: “Privatni partner će na osnovu projektnog zadatka pripremiti idejno rješenje, a po zaključenju ugovora o javnoprivatnom partnerstvu i glavni projekat uređenja iz stava 1 ovog člana.” - a znamo i da je idejno rješenje bilo obavezna stavka u tenderskoj dokumentaciji - i sad se pitam, s punim pravom, na koji planski dokument se pozvao Sekretarijat za planiranje prostora i održivi razvoj prilikom izdavanja Urbanističko-tehničkih uslova privatnom partneru.

A što ćemo ako se ispostavi da je osnov za UTU par redaka iz Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada Podgorice...

OK, nastavak u sljedećem broju...

( Borislav Vukićević )