Otvoreni lokali u Kolašinu: Ventil za dušu konačno otvoren

Bez euforije, oprezno i pomalo bojažljivo, zakoračili su Kolašinci u petak ujutro u omiljene kafane nakon dvomjesečne pauze. Tačnije, ispred njih, jer je toplo majsko jutro dozvolilo ležernost ispijanja “prve jutarnje“ kafe i rakije u baštama u čuvenoj Sibirskoj.

Gostiju je kao i obično u ovo doba godine tokom prijepodneva radnog dana, objašnjava Miloš Šćepanović, konobar u kafiću “La manch“.

Tokom cijelog prijepodneva Kolašinci su “hvatali ritam“ i lagano se vraćali navici prekinutoj usljed epidemije koronavirusa.

Bojazan da se priča o otvaranju kafana nakon dva mjeseca napiše suvoparno, uz “evidentiranje“ sredstva za dezinfekciju na ulazima i maski na licima konobara, pala je u vodu već na vrhu Sibirske. Za stolom ispred kafića “Gorska” novinar i publicista Dražen Drašković, poznat po vještini da u Kolašinu vidi uglavnom dobro, prosperitetno i poetično. U sjećanju pasionirano čuva i sve što je ikad lijepo napisano i rečeno o njegovom gradu.

“Prije dvije i po decenije, Dragan Jocović, tadašnji novinar RTCG, radio je emisiju o kolašinskim kafanama i onima koji ne mogu bez njih. Emisija se zvala ‘Ventil za dušu’. Osjetio je novinar šta je kafana za Kolašince...“, uz prvi gutljaj prve jutarnje “turske“, jake, sa kašikom i po šećera, priča Drašković. Kafane su, objašnjava, znak prepoznavanja u gradu - “brojem, originalnim nazivima, zanimljivim kafedžijama, boemima, poslovnim ljudima, dosadnim dokoličarima, čija je jedina misija da se ogrebu piće...“.

“Ovoga 15. maja kafane su nam kao prostor osvojene slobode, kao način normalizacije života, kao galama kojom bježimo od prethodne tišine. Čini mi se, ipak, nekako usporeno, s oprezom, kao da smo nedorečeni... Zapravo, kako istančanoj kafanskoj duši objasniti spoljnu dezinfekciju, pesnicu umjesto pružene ruke, granične linije na dva metra, masku na lijepom licu konobarice...“, priča Drašković.

Njegove riječi “argumentuju“ sugrađani koji biraju susjedni sto. Pomalo nespretno prilaze sredstvu za dezinfekciju, pa onda pogledom mjere distancu između stolova. Čuje se i dilema - “hoćemo li imati onoliko para koliko nam kafana stvarno treba“.

A u Kolašinu se u kafani ne štedi.

Nekoliko metara niže, proljetos otvoreni, originalni “Highlanders”. Cilj vlasnika je bio da promovišu domaće proizvode, pa sada, “poslije korone“, još ažurnije su se posvetili tome poslu. Obogaćena ponuda, isti kvalitet i cijene. U tom lokalu kažu da poslovni uspjeh ne mjere samo brojem gostiju, već i njihovim zadovoljstvom.

Otvorena je i “Sibirska 5“, s osvježenim enterijerom, ali “starim“ gostima, omiljeno mjesto Davora Sedlarevića, rukovodioca KUD-a “Mijat Mašković”. Ipak, on prvu jutarnju kafu pije, kao i minule dvije godine, na nekoj od gradskih klupa. Merak nazdravljanja ostavlja za poslijepodne i uveče.

“Fejsbuk mi izbaci podsjetnik za današnji dan od prošle godine: ‘Od danas u Sibirskoj možete naručiti kafu za ponijeti’. Dakle, slučajnosti ne postoje. Pobjegavši od napornih politikantskih priča, skoro dvije godine uživam u ispijanju prve kafe na nekoj od gradskih klupa“, kaže Sedlarević.

Minula dva mjeseca najviše su mu, objašnjava, nedostajala djeca iz KUD-a i kolašinski konobari. Divi se sposobnosti i jednih i drugih - “da iskuliraju sve i svakoga, a da ostanu normalni“.

“Rekoh već, kafu pijem na trgu, a pivo u tom ambijentu mi baš i ne bi bilo neka preporuka, pod uvijek budnom pažnjom dežurnih brojača slova na kapama i vlasnika bezbroj ‘niknejmova’. Ipak, zadovoljstvo nazdravljanja sa prijateljima neću propustiti kasnije. To zadovoljstvo najbolje dočarava moj kum, koji uz zvuk sudaranja čaša izgovori i dobru molitvu pivu: ‘Na kamen rodilo, dabogda’”, kaže čuvar kolašinske narodne tradicije.

Niz ulicu, pored Planinara ka hotelu “Bjanka“ je nekoliko kafanica. I u njima, takođe, ažurno pridržavanje pravila o distanci i dezinfekciji ruku koje, uz prekore osoblja, pokvari tek poneki “veseliji“ gost.

Inspekcije se, kažu uvijek “obaviješteni iz prve ruke“, očekuju tek u ponedjeljak.

Vlasnici i konobari ne prihvataju taj argument, ne dozvoljavaju opuštenost i stalno skreću pažnju na poštovanje pravila.

Nekoliko kafana u petak nije otvoreno. Ambiciozne i optimistične pripreme za predstojeću turističku sezonu vlasnici nijesu uspjeli da okončaju. Do 24. aprila u tom gradu nije bilo dozvoljeno čak ni krečenje lokala. U ponedjeljak će, obećavaju, raditi sve kolašinske kafane.

Do tada, očekuju da će se i gosti navići na “nove kafanske obaveze“, a konobari naučiti “da se osmjehuju samo očima“.

Svaki stanovnik imao svoju stolicu

Prema nezvaničnim podacima u Kolašinu ima oko 75 ugostiteljskih objekata. Tradicija ugostiteljstvu je duga i bogata. U periodu od 1881. do 1902. godine u tom gradu je izdato čak 39 dozvola za otvaranje kafana.

“Često se dešavalo da se one nalaze jedna preko puta druge, pa dok su u jednoj služili rakiju, u drugoj su kafu, a na kraju večeri bi podijelili pazar. Po svojim kafićima i kafanama, Kolašin je bio nadaleko čuven. Bio je to grad sa najviše kafana po glavi stanovnika na teritoriji bivše Jugoslavije. Izračunato je da je svaki stanovnik imao svoju stolicu“, piše na jednoj od turističkih info-tabli u gradu.

( Dragana Šćepanović )