Zbog korone zadužena budućnost

Mjere Vlade Crne Gore na obuzdavanju pandemije pokazale su svoje rezultate i zaslužuju iskrenu pohvalu, mada određeni subjekti javnog života nijesu iskazali ni nužno poštovanje, ni neophodnu konstruktivnost prema njihovoj primjeni. Ova činjenica je još jednom potvrdila naš, ujedno i balkanski princip samodestrukcije, kojeg je i Njegoš opjevao u Gorskom vijencu!

S druge strane, nepostojanje odgovarajućeg nadzora nad donošenjem odluka u formiranju privremenih organa i određivanja njihovih nadležnosti, kao i naredbi o sprovođenju mjera u borbi sa virusom, u potpunosti je razotkrio institucionalni improvizorijum naše države i potvrdio nepostojanje odgovarajuće vladavine prava. Čak i aktuelizovani izvještaj Fridom hausa za 2020. godinu djeluje kao naknadna pamet u ovoj situaciji. Svakako, i sporadični komentari Brisela tokom protekla dva mjeseca djelovali su, narodski govoreći, kao kunjanje tovara pred mlinom.

Ova dva kontradiktorna pojavna oblika, lice i naličje vremena za nama, neophodna su zbog sveobuhvatnijeg utvrđivanja ponašanje naše zajednice u predstojećem, veoma važnom periodu. Naime, otpočeta sanacija posljedica u Crnoj Gori izazvanih pojavom kovida-19, odnosno način pripremanja, odlučivanja i sprovođenja odluka u ovom procesu odrediće ne samo bližu, već i dalju budućnost naše Crne Gore.

Ovaj proces kretaće se u okviru već načelno utvrđenih ili, slobodno se može reći, notornih ekonomskih parametara i okolnosti. Nesporna recesija, čiji obim nije lako odrediti zbog njenog neekonomskog uzroka koji je, na opštu zabrinutost, i dalje nepredvidiv, pogađa i našu ekonomiju koja je uvozno orijentisana, deindustrijalizovana, monopolizovana i sada već ozbiljno zadužena. Njen monokulturni koncept, odnosno četvrtinski udio turizma u bruto domaćem proizvodu, kojeg nije pratio srazmjerni razvoj materijalne proizvodnje i poljoprivrede, bio je preriskantan i od samog početka (na američkim koledžima od Velike depresije studente ekonomskih nauka uče da je opasno sva jaja držati u jednoj korpi)! Zbog navedenog, ali i šireg opsega aktuelne socioekonomske situacije, npr. visokih stopa nezaposlenosti i siromaštva, stručna javnost je složna u mišljenju o neophodnosti preuzimanja mjera. Vlada Crne Gore kroz svoje „paket aranžmane“ uveliko realizuje određene mjere, od kojih su neke okarakterisane kao nedovoljne i neblagovremene. Upućeni zagovaraju da „treći paket“ mora začeti i promjenu aktuelne ekonomske doktrine i nužno privredno restruktuiranje. Naravno, za nastavak ovog procesa i njegovu dostatnost, i tu je struka jednoglasna, neophodna su nova, trenutno nepostojeća novčana sredstva! Već od ovog stava počinju značajnije razlike u svim predstojećim sagledavanjima ove i budućih situacija. Tačnije, od samog određivanja obima neophodnog zaduženja, koje je u opsegu od 500 do 700 miliona eura, do izbora kreditora, od uslova zaduženja i, još važnijih, načina utvrđivanja i implementacije budućih ekonomskih mjera, u javnosti imamo disperziju stavova i široku lepezu mogućih rješenja.

Već sada najavljena procjena da će naš javni dug, na kraju ove godine, iznositi najmanje 86% BDP uslovljava, prvo, sagledavanje obrisa uticaja ovih kreditnih ugovaranja na sveobuhvatna društvena kretanja i drugo, ponašanje nadležnih povodom ovog procesa. Kod prvog aspekta, možda je najznačajnije sagledavanje kako predstojeća zaduženja mogu uticati na naše spoljnopolitičke prioritete i unutrašnja dešavanja. Naime, veoma izvjesno neispunjavanje Mahstriškog kriterijuma, po kojem budućoj članici EU nije dozvoljen javni dug koji prevazilazi 60% BDP, uticaće barem na dinamiku našeg učlanjena u ovu zajednicu. Uz ovaj rizik, ide i opasnost da će ova ili neka druga vlast, ako ne otkloni endemsku korupciju, birati sumnjiva investiciona parnerstva koja će biti pravdana nužnošću otplate javnog duga, dok će se zapravo time urušavati naši demokratski obrisi i onemogućavati dalje pristupanje EU. Uz navedeno, ide i, ne manje bitna, okolnost da ovoliki iznos javnog duga simbolizuje našu ispruženu ruku koja, idući kroz vrijeme, uzima od javnih prihoda naših potomaka. Ako bismo, pored ovog, izvodili zaključak i na osnovu našeg sramnog ophođenja prema prostoru, što najbolje očituje naše devastirano priobalje, onda smo zaista, i bez uticaja pandemije, generacija koja krade iz budućnosti! Shodno istaknutom, u predstojećem ekonomskom procesu nameće nam se obaveza da primijenimo najbolje principe iz prethodne zdravstveno-epidemiološke situacije i ne ponovimo ukazane greške. Tačnije - posljedicu je najbolje sanirati na osnovu iskustava koja su primjena u otklanjanju njenog razloga!

Sadašnji saziv Skupštine Crne Gore i Vlada Crne Gore nemaju legitimitet da usvajaju odluke kojima se obezbjeđuju neophodna novčana sredstva za sprovođenje najavljenih ekonomskih mjera! U postuku pripremanja ovih odluka, kroz sistemski dijalog u kojem će dominirati strukovna znanja, ove institucije moraju uvažiti, koliko je to više moguće, stavove i zaključke dobijene putem socijalnog dijaloga. Formiranje koordinacionog tijela uz uvažavanje principa stručnosti, međuresorne saradnje, transparetnosti i dobre informisanosti, kao i, veoma nužne, blagovremenosti dali su u protekla dva mjeseca neosporavane rezultate u borbi sa virusom iz Vuhana. Ako se uvaže utemeljeni prigovori iz opozicionih klupa i civilnog sektora o neophodnosti zajedničkog djelovanja i u ovom procesu ne ponove greške u pravnom zasnivanju odluka, Vlada Crne Gore i aktuelni premijer imaju odličan putokaz!

Istorija naše civilizacije pokazuje da su ovakvi i slični događaji uslovljavali skokoviti razvoj nauke, promjenu umjetničkih iskaza, razvijali nove oblike međudržavnih saradnji, podsticali privredne reforme i, najvažnije, uslovljavali promjene u ponašanju ljudi i njihovih zajednica. Određene nacije savremenog svijeta već sada imaju nove egzistencijalne obrasce. Svijet je sa ovom pandemiom već uveliko proletio kroz portal digitalizacije, a Crna Gora možda zbog svog daljeg postojanja konačno promijeni svoje institucionalno ponašanje.

( Neđeljko Necko Đurović )