Tri porodice Glušaca čuvaju nikšićko selo Ubla
Najgore što je selo daleko od grada, a autobuska linija je prije dvije godine ukinuta, pa i oni koji bi došli zaobilaze jer nema prevoza
U jednom od najudaljenijih sela nikšićke opštine, Ubla, koje pripada Mjesnoj zajednici Donje Crkvice, žive tri porodice Glušaca sa ukupno deset članova.
Vrijedni domaćini, iako malobrojni, drže 30 govedi i trude se da selo, udaljeno 75 kilometara od Nikšića, i dalje živi.
„Bilo je ovdje 15 kuća, a svaka kuća je imala minimum pet članova. Nekada su ovdje živjeli Vujačići, Radmilovići, Bjelice i Glušci. A danas je došlo vrijeme da smo zimi samo mi. Kostadin i njegova đeca nam drže selo. Bilo je u ovim selima 50 momaka, ali nema ženske da bi se ubio. Neće nijedna da dođe da bi se udala“, priča sedamdesettrogodišnji Gavro Glušac.
Njegova supruga Dragica, rodom iz Gacka, koja je prije pet decenija došla u Ubla priznaje da bi i ona danas „bježala“ sa sela.
„Kiša je padala kada sam došla, a da sam ikako mogla, vratila bih se. Ali nije bilo povratka. Šalim se, naravno, ali danas bih, da mi je 20 godina, zadajem ti tvrdu vjeru, bježala odavde, ne bih ostajala ovdje. Eto im sela neka radi ko hoće ja bih otišla odavde“, priznaje Dragica.
Kaže da je najgore što je selo daleko od grada, a autobuska linija je prije dvije godine ukinuta pa i oni koji bi došli zaobilaze Ubla jer nema prevoza.
„Najgore je što je daleko od grada pa ništa ne možeš iskoristiti. Koliko god radiš, daleko je. Samo da hoće uvesti liniju jednom nedeljno bilo bi dovoljno. Lijepo selo zalud, ali dosta toga fali. Ljeti nam je najteže što nemamo vode“, kaže Dragica i dodaje da iako živi sa sinom i suprugom, i u selu zimuju još dva domaćina sa sedam članova, razgovora joj ne fali.
„Uvijek je ova kuća bila dolazna i prolazna i svaki dan ima neko. Nikada nijesmo sami. Ni na ručku ni na večeri. Dođe neko od porodice, prijatelja, komšija. Nikada nismo sami“, kaže Dragica a njene riječi potvrđuje puna kuća koju je ekipa „Vijesti“ zatekla.
Njenom suprugu nije jasno kako pojedina sela koja maltene nemaju stočni fond dobiše bistijerne a njih i voda i „duštvo zaobiđoše“.
„Nas su ovdje tri porodice i svaka ima po deset krava. Neđe ima u selu samo jedna koza i jedna krava i naprave im vodu. A mi 30 govedi imamo, ali vodu nikako da dobijemo“.
Gavro je 33 godine radio kao putar i zaradio penziju koja iznosi 120 eura.
„Bio je bolji put tada no ovaj što ga danas asfaltiraju. Evo nama su asfaltirali kilometar puta i već je počela trava da probija i da podiže asfalta. Ma uradi samo 200 metara, ali uradi kako treba“, kaže Gavro.
Boji se da kada stasaju djeca njegovog prvog komšije i bližnjeg rođaka Kostadina da će i oni poželjeti da odu iz bezvodnog kraja i da će selo ostati pusto.
Na popisu stanovništa od 2011.godine u selu Ubla bilo je 19 stanovnika i 17 stanova. Glušci su u jedno sigurni – novim popisom broj stanova neće biti manji, ali stanovnika sigurno hoće.
( Svetlana Mandić )