Rat u Libiji: Novi preokret, moguć sukob Turske i Rusije i sirijski scenario
Nemiri u Libiji ne prestaju od svrgavanja Moamera Gadafija 2011. navodi AFP i dodaje da do eskalacije u borbama dolazi uprkos povećanom međunarodnom pritisku na obje strane da se vrate pregovorima o političkom rješenju i zaustave nasilje zbog zabrinutosti usljed širenja koronavirusa
Napredovanje snaga lojalnih međunarodno priznatoj vladi Libije u ratu s borcima pobunjenog generala Halife Haftara označilo je novi preokret u dugogodišnjem sukobu, ali je mir još daleko uz bojazan od dalje eskalacije i većeg miješanja stranih sila, posebno Turske i Rusije koje podržavaju sukobljene strane, prenosi Radio Slobodna Evropa pisanje svjetskih medija.
Uprkos porazima u proteklih nekoliko nedjelja, pobunjeni libijski general koji kontroliše istok i veći dio juga zemlje, rekao je da će se nastaviti borbu protiv snaga koje podržavaju vladu nacionalnog jedinstva, koju su priznale UN, navodi agencija Frans pres.
Haftar više od godinu dana pokušava da zauzme glavni grad, ali je vojna plima preokrenuta posljednjih nedjelja i njegove snage su izgubile nekoliko gradova i ključnu vazdušnu bazu.
Vladu u Tripoliju pomaže Turska koja je nedavno pojačala vojnu podršku naoružanim dronovima, vazdušnom odbranom i sirijskim plaćenicima povezanim s ekstremističkim grupama.
To je pomoglo u borbi s Haftarovim snagama koje imaju podršku Ujedinjenih Arapskih Emirata, Egipta i ruskih plaćenika.
Nemiri u Libiji ne prestaju od svrgavanja Moamera Gadafija 2011. navodi AFP i dodaje da do eskalacije u borbama dolazi uprkos povećanom međunarodnom pritisku na obje strane da se vrate pregovorima o političkom rješenju i zaustave nasilje zbog zabrinutosti usljed širenja koronavirusa.
Poziv Haftara na sveobuhvatni vojni sukob s turskim snagama koje podržavaju vladu u Tripoliju izazvao je upozorenje Ankare da će se osvetiti, čime su povećani izgledi za novu opasnu eskalaciju rata, ukazuje Blumberg.
Portparol turskog predsjednika upozorio je da će Turska na svaki napad odgovoriti na "najjači način", dok je visoki turski zvaničnik rekao da je vojska zemlje dobro pripremljena da brani područja pod turskom zaštitom koristeći dronove i ratne brodove raspoređene u blizini Tripolija.
Ankara je u Libiju takođe poslala sisteme protivraketne obrane zemlja-vazduh, navodi Blumberg, dodajući da su Haftarove snage bile nadomak zauzimanja Tripolija, prije nego što je Turska intenzivirala intervenciju početkom godine, kada je poslala hiljade sirijskih boraca.
Šef bezbjednosti u Tripoliju Fati Bašaga rekao je da su dva "suhoja 24" i najmanje šest "migova" u pratnji dva novija ruska borbena aviona poletjela na istok iz vazdušne baze koju kontrolišu Rusi u Siriji.
Međutim, napominje Blumberg, nije jasno da li su to bili obnovljeni avioni koji su pripadali Haftarovim vazdušnim snagama ili su u pitanju novi dodaci njegovoj floti.
Dok međunarodne snage upozoravaju na eskalaciju borbi, neki stručnjaci, kako ukazuje Blumbeg, smatraju da takav scenario nije nužan i da bi ruski i turski lideri mogli ponovo pokrenuti pregovore o primirju u Libiji.
Iako se činilo da će pobjede snaga koje pomaže Ankara promijeniti tok rata, one ne moraju biti konačne, ukazuje Njujork tajms, ističući da će Haftarov sljedeći potez odrediti njegovi sponzori u Moskvi, Kairu i Abu Dabiju.
Niz brzih pobjeda snaga koje pomaže Turska u zapadnoj Libiji nanio je težak udarac Haftarovim ambicijama, naznačivši dolazak Turske kao potencijalno odlučujuće sile među UAE i Rusiju koje se bore za prevlast u sjevernoafričkoj državi bogatoj naftom.
Strani lideri koji su podržali Haftarov napad na Tripoli u kojem su ubijene stotine civila i raseljeno 400.000 ljudi, već preispituju podršku tvrdoglavom savezniku koji je u više navrata odbacivao političke razgovore.
Ipak, dodaje Njujork tajms, mnogi analitičari kažu da je sada najbolja prilika da se Haftar konačno pridruži političkim pregovorima.
Više brzih vojnih preokreta u Libiji umanjili su nade ratnih vojskovođa da upravljaju sjevernoafričkim proizvođačem nafte i dopustili Turskoj i Rusiji da osnaže svoje uloge u jednom od najznačajnijih svjetskih regiona, ocjenjuje Vašington post.
Obje zemlje, navodi američki list, žele višemilionske ugovore za naftu, gas i izgradnju, kao i vojne baze koje će služiti kao prolazi za povećanje uticaja širom Afrike.
Međutim, sukob je daleko od kraja, kažu zvaničnici UN i analitičari, s rastućom zabrinutošću da bi on mogao privući Tursku i Rusiju u još jedno sukobljavanje i pretvoriti Libiju u sirijsko ratište.
Izaslanica UN za Libiju Stefani Vilijams upozorila je Savjet bezbjednosti da se "alarmantna vojna nadogradnja" odvija protivno embargu UN na oružje.
"Došli smo do druge prekretnice sukoba", rekla je ona, dodajući da bi eskalacija mogla pokrenuti "čisti proxy rat".
Na mnogo načina, Libija je već u takvom ratu - jedan od najvećih internacionalizovanih sukoba na svijetu - u nadmetanju za unosne resurse nafte i gasa, teritorije i ideološke i geostrateške ambicije, ocjenjuje list ističući podijeljenost mnogih drugih država po pitanju Libije.
Francuska i Grčka podržavaju Haftara, dok Italija i druge podržavaju vladu u Tripoliju.
SAD navodno podržavaju vladu, ali su poslale mješovite signale održavajući otvorene kanale s Haftarom, koji pored libijskog ima i američko državljanstvo.
( Agencija BETA )