Lidija Vukčević: Moje more u mojim je oknima

Moć - možda najveća himera čovječanstva. Obuzdajte je. Tek kad je se lišite, postajat ćete slobodni. Bez otpora, bez sile, bestežinski. Tada su i zakoni pisani višak.

Moja kućica, moja slobodica - nije sve tako frivolno i neukusno, kako sluti ekspresija. Možda jedini prostori slobode i intime. Pohanci, miris cimeta iz štrudla, prosušenog veša i jorgovana. Lektire, porculan, dokolica i okus blaga očajanja.

Moje djelo, moja djeca - Ma brus. Iako su knjige djelo autora, one ne govore jednako. Ili šute već nakon par desetljeća. Djeca brbljaju i okrenu se protiv vas, kad su i najbolja. Produžavaju vrstu, bijegom u Ameriku ili Irsku. Djecu voliš, ma kakva bila. Na svoje djelo, osim ako nisi ego-manijak, gledaš uvijek kritički. Djeca su tvoja kad su i odrasla. Djelo si objavom predao drugima. Kude ga i sude, misleći da se lako prečacima tipki dolazi do oblika, do ljepote. Momak iz moga sokaka - tako je moja mati predstavila jednom uglednika drugom mlađem eruditu kad je prvi bio u kasnim 80ima. I jesu nabolji momci iz naših sokaka. Niste toga svjesni u mladosti. Kasnije obično bude prekasno. Mačoi nježnog srca - Nije pravilo. Nego javnost koju frapiraju mišicama. Neki su zaista i velikog prenastanjenog srca. Izgube ga na prvoj stramputici. Dignu sidro za bokovima svake brodice. Potom se kaju, plačući u skutovima trajnih, prosijedih družica.

Masonerija, Vatikan, CIA - oni nas satiru, u zavjeri su protiv sveg ostatka svijeta. Da, pa što? Ako i jest istina, ne možemo im ništa. Ipak, čini mi se nevjerojatnim da je sva krivnja na tom trojstvu. Sad ću vam podastrijeti bar još tri takva uvjerljiva trojstva. I opet ste na istome. Mrtvi Nijemac - u južnim se govorima kaže za nekoga kad je hladan kao špricer, Ka’mrtvi Nijemac. Nijemci su davno napustili okupirane prostore, ali ova ekspresija je još živa. Duhovi mrtvih Njemaca, njihove utvare, njihove sablasti govore iz zdanja građenih nakon II. sv. rata u glavnom gradu južne državice. U elitnom dijelu moje ulice. Tako su ih partizanski pobjednici kaznili - da iznova, iz pepela podignu Podgoricu, razoreni grad. Koji je, nakon Dresdena, najrazrušeniji u oslobođenoj Evropi. I savezničkom voljom, ne samo nacističkom.

Majstori - sreća je imati dobrog majstora. Rijetki i skupi kao šafran. Mnogo su mi se krvi napili, kao nitko drugi.

Miris žene - ono što navodno vodi muškarce u lovu. Mislim da ih vodi trag mirisa drugog muškarca zastao na mirisu žene. Inače lijep istoimeni film s A. Pacinom u glavnoj ulozi. Boss mora biti slijep da bi razlikovao boje žene mirisom svoga ovećeg južnjačkog nosa.

Moda - ima li ljudi koji makar u detalju ne slijede modne trendove? Možda ih i ima, ja ih ne znam. Robovi smo straha od anakroničnosti. Jeste li kad vidjeli naše povratnike iz SAD-a ili Kanade? Kako ne mare za odjeću, bez obzira na stalež kojem pripadaju? Prije sam zavidjela toj američkoj nonšalantnosti. Sad se ipak priklanjam većini svojim trendi detaljem.

Motociklizam i motociklisti - i on je praktična filozofija Sjevernjaka na djelu. Sve čini da vam se nametnu. Naznačuju ideju o jednostavnim putovanjima. Bruse vam nerve, ometaju pješačke staze. Ja ga vidim, danas i ovdje, kao izravan posljedak nacionalsocijalističke krize i ideje o pravdi. Svima dostupne, lake, brze, jeftine. Vozi na dizel ili benzin. Zamjena je konju. Ipak, na njemu ili zbog njega možete slomiti vrat, naleti li na vas i na manjoj osici vespi nadobudan klinjo u velikoj brzini. Kažu mi znanci, potvrđujući moje sumnje, kako su motociklisti posvuda mahom desničari.

Mržnja - Najjača strast. Nije. Samo ona slijepa, destruktivna. Kolektivne zablude šovinizma na djelu? Čitavi narodi odrasli na mržnji. Klasna mržnja ubojita sila povijesti. Neće nestati nikad. Unatoč manifestima, ranim radovima, kapitalu... Uzmičete li joj, kao i ljubomori, još strasnijem nagonu, salijetat će vas žaokama na jezicima tih novih naraštaja...

Mršavost - ni na tom mjestu ne nasjedajte. Pogledajte te starce. Ogledajte se načas u njima. Pretilosti i više nego mršavosti. Sit je čovjek sretan. Jeste li vidjeli ikada ijednog mršavog kolerika?

Mušema - plastificirani stoljnjak u siromašnijim domaćinstvima; drži se kuće ljeti, na stolu terase ili avlije.

N

Naložiti - hrvatski sinonim za narediti. Nesreća je što je homonim s glagolom koji označava paljenje vatre. A u srpskome slangu kao refleksivni glagol: zagrijati se za koga.

Nastava - koliku sam nastavu i koliko nastavnih godina pohađala ili održala. Skoro sav moj ljudski vijek od šeste do šezdesete. Nota bene - mnogi koriste ovu latinsku sintagmu. Jednostavnije je i ljepše reći: znaj ili možda: neka usput bude rečeno.

Nada - Koja navodno umire zadnja. Tako kažu ekspresije inspirirane kršćanstvom. Čemu su se mogli nadati Židovi u varšavskom getu? Pećima Auschwitza? Volja za opstankom? Ili moći? Kako su pjevali njihovi smrtni neprijatelji?

Naslada - u mom jeziku aludira najprije onu tjelesnu. Ima li i duh svoju nasladu? Marcipane pojmovlja, slatkoću spoznajnih nagnuća, žudnju otkrića i čar otkrovenja? Moje more u mojim je oknima. Nešto više, mogu reći i vazda, u mojim očima. Puni tišinu ranog ljeta. Beskrajno duge dane lipnja. Nedjelja - Nepovrediva, neradna, obiteljska. Nije odavno. Svi smo jedva čekali da završi taj beskrajno dugi, glupi dan. Subota je dan pranja i trgovine, ponedjeljak novog tjedna. Srijeda poslova. Utorak i petak sveci turski i katolički post. Nedjelja među njima kao stara izrešetana plahta. Vijori se užadima. Čeka ruke da ju iskrpe. Dok netko nije sebi svezao uže ili kravatu oko vrata uz šlager Tužna je nedjelja. U starom Egiptu, dan Sunca. Kršćansvo joj daje poseban status, dan uskrsnuća. Na to podsjeća ista imenica u ruskom jeziku koja označava neradni dan.

Nedodirljivi - Otkad je zvizda, neba, filma, anonimnih dojava, doušnika i dužnosnika. Pojave se zakriveni leđima zaštitara ako ishakiraju u hakerskoj prepirci neku nabeđenu ili stvarnu optužbu, krivnju, pred neozakonjenim strogo pov. Info-zakonom. U nastajanju.

Nego, već - uzrok ili posljedica, svakako su u zavisnim logičkim i sintaktičkim relacijama s onim što im prethodi i slijedi.

Ne opirati se - ionako se ne možete boriti. Jer se odvija mimo naše volje. Prepustiti se slijepoj sudbini? To je vrlo daleko od mojih poimanja. Uzmicati znači priznavati volju jačeg. A to je protivno svakom običnom čovjeku. Zna da se sudbina ne izbjegava nego trpi. I da joj se umiče ili se podriva kao dnevna politika.

Nema problema - kad bi vas drugovi u ono vrijeme potapšali po ramenu i rekli ovu mantru, vi ste znali da će ih itekako biti. Nadasve u Zavodima za zapošljavanje.

( Lidija Vukčević )