Ostojići traže kaznu za doktorku

Porodica sa Žabljaka obratila se nadležnim zbog navodno neadekvatnog liječenja njihovog sada pokojnog oca, ljekarka Sabrina Hadžiosmanović tvrdi da je učinila sve...

12324 pregleda2 komentar(a)
Interno odjeljenje pljevaljske bolnice, Foto: Goran Malidžan
31.05.2020. 21:09h

Porodica Ostojić sa Žabljaka najavila je tužbu protiv doktorke Sabrine Hadžiosmanović, načelnice Internog odjeljenja pljevaljske bolnice, ukoliko je odgovorni adekvatno ne kazne zbog, kako tvrde, propusta u liječenju i prilikom otpusta njihovog osamdesetčetvorogodišnjeg oca Milete.

Mileta je nakon 14 dana kome, usljed posljedica moždanog udara, preminuo 12. maja u svojoj kući na Žabljaku, priča njegov sin Slavko.

U pismu koje je u ime porodice uputio direktoru Opšte bolnice u Pljevljima, ministru zdravlja i ombudsmanu, on navodi da doktorka Hadžiosmanović urušava ugled, stručnost, profesionalizam i humanost ljekara i ustanove u kojoj radi.

Hadžiosmanovićeva je odbacila optužbe i istakla da je “učinila sve što je po protokolu tretmana oboljelog od ishemijskog moždanog udara, te da nijednu ružnu i neprikladnu riječ nije uputila članovima porodice”.

Slavko priča da je njegov otac, koji je 18 godina bio slijep, 28. aprila hitno prevezen sa Žabljaka u Opštu bolnicu u Pljevlja, gdje je konstatovan moždani udar.

“Nakon moždanog udara, izubio je sluh, govor, sposobnost žvakanja i gutanja. Bio je potpuno nesvjestan - u komi. Ordinirajući ljekar dozvolio je porodici da može ostati kod njega. Imajući u vidu da živim i radim u Kotoru i da zbog pandemije koronavirusa nijesam bio u mogućnosti da pođem za Pljevlja, obratio sam se dr Hadžiosmanović koja mi je izašla u susret i poslala potvrdu na osnovu koje sam mogao da putujem. Nakon dolaska u Pljevlja, doktorica me ljubazno primila i objasnila stanje bolesti oca. Dva dana kasnije, 30. aprila, nakon vizite, doktorica govori bratu da pacijent treba da ide kući“, navodi Ostojić u žalbi koju je dostavio i “Vijestima”.

Tvrdi da mu je doktorica, nakon što je sa njom obavio razgovor, rekla da ne mora ići kući, “već da može da ostane u bolnici do kraja“.

“Posebno me brine takva konstatacija i budi razne sumnje. Petog maja doktorica saopštava da ga mora otpustiti i da je ona sve završila po pitanju liječenja. Prihvativši to, rekla mi je da će 6. maja ujutro biti gotova otpusna lista, a u 10 časova bolnički auto će ga voziti kući. U pola 10 od doktorice dobijam otpusnu listu u kojoj nema prepisane infuzije jer kaže da mu nije potrebna. Zakazuje kontrolu za 3 sedmice, a banju Igalo za tri mjeseca. Nakon toga, brat i ja spremamo oca za put. U pomenutom terminu nema auta, sve do pola četiri popodne. U tom periodu ko zna koliko puta sam išao kod doktorice da je pitam za auto, a njen odgovori su bili da će biti“, naveo je Ostojić u žalbi.

Vozilo stiglo nakon što sam se požalio direktoru: Ostojićfoto: Privatna arhiva

Tvrdi da se tog dana na parkingu bolnice nalazilo više bolničkih auta.

“Posljednji put tog dana, u pola četiri po podne, pošao sam kod doktorice i pitao je šta da radim. Odgovorila mi je da ona ne zna i da to nije njen problem, da ona ne organizuje prevoz. Vidno revoltiran takvim ophođenjem, kazao sam joj: ‘Vas nije briga, oca mi tjerate iz bolnice, jutros mi dajete otpusnu listu, a auta od 10 sati nema, daću vas svim novinama i žaliću se. Na to je ona povišenim tonom rekla da je sve uradila i da odmah napustim bolnicu, ili će zvati policiju i da ujutro u osam dođem da me ona vodi kod direktora bolnice da mi sve on objasni. Šokiran takvim njenim nastupom i ne želeći da se spuštam na taj i takav nivo komunikacije, napustio sam odjeljenje, a moj brat je ostao kod oca. Ubrzo nakon toga se pojavio vozač... pretpostavljam da ga je neko sa odjeljenja hitno zvao”.

Priča da je krenuo sa vozačem i nosilima put odjeljenja, kada je doktorica istrčala na ulaz i rekla vozaču da otkazuje prevoz.

“Meni se obratila sljedećim riječima: ‘Otac ti neće ići kući, ostaće ovdje dok ne umre bez igdje ikoga’ i zaključala vrata. Kada je vjerovatno ukapirala da mora ostati pratnja, povratila se i rekla da brat ostane kod njega. Na sve to je zaboravila da je ujutro meni dala otpusnu listu“, tvrdi Ostojić.

On je rekao da takvim ponašenjem i “humanošću“ doktorica Hadžiosmanović “urušava napore Ministarstva zdravlja, zdravstvenih radnika i države koji ulažu ogromne napore na zaštiti zdravlja građana”.

Ostojić tvrdi da je tek nakon što se požalio direktoru bolnice dobio vozilo kojim je oca prevezao do Žabljaka.

“Najiskrenije mu se zahvaljujem na razumijevanju i profesionalnosti. Odmah nakon što bolničko auto dovodi oca kući, odlazim kod izabranog ljekara na Žabljaku Zorana Bojovića koji mu odmah prepisuje infuziju i šalje patronažnu ekipu kući svaki dan, do njegove smrti 12. maja. I njemu zahvaljujem na humanosti, profesionalizmu i razumijevanju, ne sa ciljem da ga infuzija hrani i spasi, već da u mukama ne umre makar od žeđi. Da li je moguće da čovjek za 40 godina radnog staža uplaćuje za fond zdravstva, a da ne može da ostane u bolnici u stanju kome, da dušu pusti. Koji medicinski nalaz su uputili doktorici da ga drugi dan otpusti kući. Što je meni rekla da može da ostane koliko hoće i šta se nakon toga kod nje promijenilo da ga peti dan otpusti kući”.

Hadžiosmanovićeva priča da je nakon izdavanja otpusne liste, 6. aprila, upućen zahtjev Domu zdravlja za prevoz sanitetskim vozilom, što je “redovna procedura”.

“Slavku je objašnjeno da je organizacija transporta nadležnost Doma zdravlja i da ja, kao ordinirajući ljekar, ne mogu uticati na to kada će sanitetsko vozilo biti na raspolaganju. Glavna sestra odjeljenja takođe je kontaktirala službu Doma zdravlja radi prevoza, na što su uslijedile izjave, koje je i naveo u žalbi, kako je ‘mene briga za njegovog oca i kako oboljelog istjerujem iz bolnice’. Gospodin Slavko Ostojić je u krajnjem kontaktu sa ordinirajućim ljekarom, u prisustvu i medicinskog osoblja kao i drugih članova porodice oboljelog, uputio niz uvreda, optužbi i prijetnji (kako će se obratiti direktoru, ministru, medijima) zbog predugog čekanja na transport… Zbog svih okolnosti, zamoljen je da lično kao i svi prisutni članovi porodice napuste prostorije Internog odjeljenja i ne remete red i rad na odjeljenju. Apsurdna je izjava gospodina da je pratnja oboljelom mandantorna, i da sam ja to ‘ukapirala’, jer medicinsko osoblje zna svoj posao. Od samog početka hospitalizacije učinjena im je usluga... Zaključala sam vrata odjeljenja nakon što su članovi porodice napustili odjeljenje, koje se svakako zaključava, a imperativno u aktuelnim okolnostima potrebe za trijažom pacijenata usljed kovida 19 infekcije... a ne iz... mog hira ili drskosti. Navodim da sam lično učestvovala u toaleti, hranjenju i transferu oboljelog, o čemu može da svjedoči pratioc - drugi sin oboljelog”.

Kaže da je Slavku predočeno da će pacijent biti zadržan na daljem liječenju zbog nastalog problema, a da je vozaču sanitetskog vozila koji se pojavio oko 15.30 časova rečeno da se transport otkazuje.

Navodi da se izdata otpusna lista uvijek može povući u slučaju nastavka hospitalizacije.

“Gospodin Slavko je pozvan da sjutradan u jutarnjim satima obavi razgovor sa direktorom... kako bi se objasnile nejasnoće i nedoumice u vezi sa ‘propustom’ u otpustu i transportu oboljelog. Samoinicijativno se obratio direktoru u periodu van radnog vremena... Direktor me je pozvao... konstatujući izvinjenje gospodina Slavka zbog nedoličnog ponašanja i ophođenja, citiram - ‘kako bi on kleknuo preda mnom zbog svega što je rekao’ insistirajući na otpustu, što je i učinjeno. Po otpustu, oboljeli je u nadležnosti izabranog ljekara...” Istakla je da je ljekar 14 godina i da se trudi da svojim radom “moralno i stručno doprinese kvalitetu rada ustanove i zdravstvenog sistema uopšte i da je zbog toga spremna da podnese ličnu i profesionalnu odgovornost”. Doktorka tvrdi da nije bio u komi

Hadžiosmanovićeva kaže da je pacijent bio hospitalizovan “do trenutka do kada su postojale medicinske indikacije za bolničkim liječenjem”.

“Pacijent je otpušten budne svijesti sa desnostranom slabošću i nemogućnošću govora koji su posljedica aktuelnog cerebrovaskularnog događaja, a ne u komi, pri čemu je mogao da sjedi uz oslonac i hranjen ‘per os’ (na usta). Rodbini počivšeg, iako su pratnja i posjete u vrijeme aktivne kovid 19 infekcije bile u restrikciji, bilo je dozvoljeno da jedan pratilac bude uz oboljelog. Vrlo često, po nekoliko članova porodice boravilo je na terasi, krijući se od medicinskog osoblja, što im je tolerisano... Prinuđena sam iznijeti izjave sestre počivšeg ‘da im je ona zabranila da dolaze’”.