Hip-hop u svijetu slušaniji od roka: Kakvu stilsku putanju ima kod nas?
Vukčević i Delić ne očekuju bitnije promjene na domaćoj rep sceni nakon "ozvaničenja" popularnosti američkog repa
"Hip hop je današnji rokenrol, a ja sam rok zvijezda", izjavio je američki reper Kanje Vest prije pet godina i gotovo svi su mu se smijali, ali je vrijeme pokazalo da je bio na pravom tragu. Prošle godine hip hop i R&B prvi put su zvanično premašili rokenrol po slušanosti, prema istraživanju ugledne svjetske kompanije za istraživanje tržišta Nielsen. Reperi preuzimaju američki mejnstrim, a Darko Delić, autor jednog od najbitnijih hip hop blogova na prostoru ex Yu i nekadašnji novinar magazina Popboks, to vidi kao logičan sljed dešavanja.
"Američka muzička industrija već odavno se svela na dva ogromna pola; jedan je ovaj 'urbani' koji se odnosi na rep-R'n'B kišobran i sve ispod njega, te 'ruralni' dodatak ogromne mašinerije 'modernog kantrija'. To je logična podjela i onog momenta kada je rep-R'n'B sektor konačno istisnuo klasični pop iz ovog 'urbanog' registra, odatle je mogao samo dalje u ekspanziju. Danas je i sam američki 'pop' umnogome zavisan od hip-hop obrazaca", objašnjava on u razgovoru sa "Vijestima".
Sa njim se slaže i Predrag Vukčević, još jedan hip hop novinar kojeg publika zna i kao repera iza pseudonima Bege Fank. "Rep dominira i biće tako do daljeg" bio je naslov intervjua koji je dao "Vijestima" još prije tri godine, ali Vukčević kaže da to ne znači da je prorok, već da je to bilo očigledno, samo je sada dobilo zvaničnu potvrdu. Na pitanje da li je to samo prolazni trend, Delić kaže da je teško predvidjeti talase savremene muzičke industrije, jer stvari postaju previše haotične, ali da je uvjeren da će dok je živa ta industrija "čapkati sve što može od crne populacije".
Vukčević sa druge strane ne dovodi u pitanje rep i R'n'B dominaciju i očekuje nove trendove unutar američke crne urbane muzike, čije su glavne odrednice posljednjih godina trep i savremene varijante denshola i regetona u kombinaciji sa elektronskom muzikom.
“Na kraju krajeva, većina stvari koje su posljednjih 70-ak godina smatrane popularnom muzikom proizašle su iz muzike crnih robova u SAD, odnosno afroameričkih, afrokaripskih i latinoameričkih getoa", ističe on.
Ono što inostrani analitičari izdvajaju kao najveću novinu u Nielsenovom računanju slušanosti je uvođenje audio i video strimovanja kao parametara, uz prodaju albuma.
"Nema sumnje da su različite sekcije američkog kulturnog establišmenta od 90-ih naovamo na sve načine opstruirale ekspanziju hip-hopa Sad kad je on dominantan dio muzičke ponude najmoćnije svjetske ekonomije, to više nije moguće", odgovara Delić, inače i član hip hop kolektiva Bombe devedesetih, na pitanje da li to što je strimovanje tek sada uključeno u računanje znači da je ovaj žanr možda i prethodnih godina bio najslušaniji.
A što to znači za regionalnu rep scenu?
"Kod nas su sva ta globalna već neko vrijeme prepoznata, a prepisana su rješenja za koja se vjeruje da se uklapaju u nešto što ja zovem Balkansploitation muzikom, odnosno rješenja koja pale kod naših ljudi, kako onih na radu u inostranstvu, tako i ovdje. Nije to ništa novo, jer popularna muzika kod nas tako funkcioniše još od 50-ih - uz par izuzetaka kao što su 'pastirski rok', neki izrazi nastali u Novom talasu i djelovi produkcije Južnog vetra", priča Vukčević.
Ipak, i on i Delić ne očekuju bitnije promjene na domaćoj rep sceni nakon "ozvaničenja" popularnosti američkog repa.
"Mogu eventualno da se dese neke minimalne promjene u glavama ljudi iz starije generacije koji imaju moć odlučivanja i selekcije na domaćim festivalima i slično. Domaći rep izvođači će vjerovatno nastaviti da se ponašaju onako kako su skapirali da treba, što je uglavnom dosta drugačije od onoga u Americi. To naravno nije loše samo po sebi, jer je poželjno unijeti lokalnu aromu, ali jeste loše kad izostane osnovno, ono bez čega rep nije rep, a to je samoisticanje repera i njegov pobjednički stav", poentira Vukčević.
Delić je zabrinut kad je u pitanju budućnost repa na ovim prostorima, za koji kaže da ima kritičnu životnu putanju i sumnjive stilske izbore.
"Ovo će vjerovatno biti još naglašenije tim što se savremeni rep zvuk sistematski omekšava protekle tri do četiri godine, ne bi li se što više uklopio u mejnstrim preferencije prosječnog zapadnog slušaoca", smatra on.
( Stefan Strugar )