Kadrovi bivšeg Arsenala „dižu iz mrtvih” brodogradnju u Srbiji

Kompanija „Arsenal Rem“ iz Kraljeva bivšeg tehničkog direktora vojnog brodogradilišta Arsenal u Tivtu, mornaričko-tehničkog pukovnika u penziji Vasilija Pecića, i za koju radi jedan broj bivših inženjera i iskusnih majstora tivatskog Arsenala, dobiće podršku Vlade Srbije da obnovi i razvije brodogradnju u toj državi.

To je obećala premijerka Srbije Ana Brnabić koja je nedavno posjetila Apatin i tamošnje brodogradilište na rijeci Dunav, a čiji je “Arsenal-Rem“ vlasnik od prošle godine.

„Brodogradilište u Apatinu je dokaz koliko su važne domaće investicije. Od avgusta 2019. konačno smo imali jako dobru privatizaciju i zahvalila bih kompaniji ‘Arsenal Rem’ iz Kraljeva i cijelom timu i porodici Pecić, jer su pokazali ne samo interesovanje, već i hrabrost da uđu u ovako ambiciozan projekat”, rekla je Brnabićeva.

Kompanija „Arsenal Rem“ Kraljevo, a koja ima i istoimenu crnogorsku kćerku kompaniju u Tivtu, za 2,1 miliona eura je lani kupila Brodogradilište Apatin koje je nakon niza neuspjelih privatizacija završilo u stečaju.

U nabavku nove opreme za brodogradilište firma je u međuvremenu uložila 800.000 eura.

„Kada već nismo uspjeli da spasimo brodogradnju u Tivtu i Crnoj Gori, bar da Tivćani probaju da spasu brodogradnju u Srbiji”, komentarisao je Pecić ovaj poslovni potez za „Vijesti“.

On je proteklih desetak godina, od kada je zatvoren Arsenal u Tivtu i Jadransko brodogradlište Bijela, nastojao da preko svojih firmi iz Kraljeva i Tivta održi kontinuitet brodograđevne i brodoremonte djelatnosti u Boki koja ima viševjekovnu tradiciju, a ukazivao je da za to nije bilo razumijevanja kod crnogorske Vlade. Svi Pecićevi predlozi da se makar dio kapaciteta Arsenala ili Bijele sačuva i nastavi brodograđevna djelatnost su odbijeni sa obrazloženjem, kako je ukazivano, da budućnost Boke i Crne Gore nije u industriji, već dominantno u turizmu.

Kada nismo uspjeli da spasimo brodogradnju u Tivtu i Crnoj Gori, bar da Tivćani probaju da spasu brodogradnju u Srbiji, komentar je Pecića na ovaj poslovni potez

Mornarica Crne Gore, kao ni kompanija Pomorski saobraćaj Kamenari ili drugi brodari koji imaju veća turističko-izletnička plovila, više nemaju gdje u svojoj državi da obave dokovanja i druge ozbiljnije remontne zahtjeve na svojim brodovima.

Crnogorski državni zvaničnici, u korina krizi i žestokom uticaju na turističku privredu, „pomijenili su ploču“ i počeli govoriti o potrebi restrukturiranja privrede u pravcu većeg udjela industrije i proizvodnje, umjesto da se država oslanja samo na turizam i usluge. Za brodogradnju je kasno, jer su oni koji su bili zainteresovani da je razvijaju u Crnoj Gori u međuvremenu svoje planove preusmjerili na druge države.

Dobrim majstorima plate i do 1.200 eur

Apatinsko brodogradilište bilo je najveće riječno brodogradilište u bivšoj Jugoslaviji, i drugo je po veličini u Evropi. Osnovano je prije tačno 100 godina i bilo je sa 800 radnika najveći poslodavac u tom vojvođanskom gradu i jedno od najuspješnijih izvoznih kolektiva u Srbiji.

Raspolaže tehničkim kapacitetima koji su omogućavali da se u njemu grade riječni, ali i morski brodovi različitog tipa i namjena - od tankera i balk kerijera, preko tegljača, potiskivača, barži, plovnih bagera i plovila za naftnu i ofšor industriju, dužine do 135 metara i veličline do 6.000 tona deplasmana. Sagradilo je više od 400 brodova.

Gotovo potpuno ekonomski uništeno brodogradilište, ali koje je sačuvalo glavne tehničke resurese - među kojima i sinhrolift, Pecić je proteklih mjeseci počeo vraćati u život.

Trenutno u brodogradilištu radi 20 stalnih radnika, ponovno su počeli remonti riječnih brodova i plovila, ali su planovi “Arsenal Rema” ozbiljniji, pa je tako Pecić već sklopio sporazum o saradnji sa Srednjom tehničkom školom u Apatinu gdje će biti uveden sistem dualnog obrazovanja mladih za deficitarna zanimanja u brodogradilištu, prvenstveno zavarivače i brodomontere. Ta kompanija je zavarivačima ponudila početnu platu od 600 eura, ali ona zavisno od njihove vještine i toga da li mogu variti prohrom, aluminijum i slične lake ili legirane metale, iznosi i do 1.200 eura.

( Siniša Luković )