Martens, Andrić i citirateljke

Laguna je prevela i objavila knjigu Mihaela Martensa “U požaru svetova: Ivo Andrić“. Nedugo nakon objavljivanja pojavile su se kritike. Skoro sve žestoke. Knjiga je uzburkala književnu scenu toliko da je postala “tema“ i čak zaslužila da bude naslovna strana Nedeljnika. Neko će reći da to samo može Andrić.

Mihael Martens je njemački pisac, novinar i istraživač. Sedam godina pisao je knjigu o Andriću. Ipak, profesor Zoran Milutinović iz Londona napisao je i objavio oštar prikaz knjige i to na jedanaest strana, na engleskom jeziku naravno.

U Politici su stavove o knjizi iznosili i pisac Vule Žurić, kao i respektabilni profesori književnosti iznosivši neslaganje sa uglom koji je Martens zauzeo u knjizi, negodujući takođe zbog određenih stavova autora.

Sve je to dovelo do toga da Martens napiše podugačak autorski tekst za Nedeljnik u kom opravdava svoje stavove i izvodi kontranapad na Milanovića i ostale “kritičare“. Može se reći da je sve to dobro po književnost, jer navodi na raspravu, na novo čitanje Andrića, odbranu i napade svake vrste.

Glavno pitanje je da li je Andrić zaista bio član “Jugoslovenske radikalne zajednice“ Milana Sojadinovića, zašto Martens nije navodio fusnote, zašto tretira sve Jugoslavije kao loše tvorevine, zašto u knjizi nema fusnota i kako to da je zbog ciljne grupe (njemačko govorno područje) odlučio da ne piše o uticaju Njegoša i Vuka na Andrićevo stvaralaštvo.

Na RTS-u je ovoj temi posvećena emisija Oko magazina u kojoj su gostovali i o ovoj temi stavove iznosili Martens, Zoran Milutinović i Aleksandar Jerkov.

Dok traje bitka oko Andrića, u Crnoj Gori je izveden pokušaj citiranja Andrića. I to u parlamentu, pa zatim u prepucavanju na relaciji Vuksanović Stanković kontra Maraš. Ne zna se ko je gore citirao, da li Vuksanović Stanković ili Maraš. Jer, prvo je prva izrekla citat navodeći Mešu Selimovića kao autora, nakon čega se javila Maraš ispravljajući je da citirano nije Meša nego Andrić. Blamantno!

Ono što se da zaključiti jeste da i jedna i druga opasno lupaju, što bi rekli “gađaju se citatima“. Jer, taj omiljeni citat o tome “kako dođu vremena kad budala progovori a pametni zaćuti“ je isto što i citat Svetog Save kako je Srbija “zapad na istoku i istok na zapadu“, a zapravo je to izgovorio jedan profesor na đačkoj ekskurziji pa se eto pročulo i pripisali Svetom Savi.

Zato, valja čitati knjige i citirati iz knjiga, eventualno ozbiljnih časopisa, jer Internet je prilično nepouzdan. Vidjeli smo kako su se naše dvije uticajne ličnosti izblamirale od parlamenta sve do medija, pokušavajući da budu pametnije nego što jesu.

Zato prije nego što pročitate što lupaju o Andriću naše Vuksanović Stanković i Maraš, čak i prije nego što pročitate Martensovu knjigu o Andriću, valja čitati Andrića. Ako neka djela svaka kuća ima, ima Andrića, Selimovića, Ćopića i Njegoša.

Da li je bio član neke stranke ili nije, da li se slagao ili ne sa stavovima države u kojoj je obavljao diplomatske aktivnosti, to ništa ne umanjuje Andrićevu ulogu i svaka njegova čak i nasumično odabrana rečenica je fantastična. Loše su samo one koje mu pripišu Vuksanović Stanković ili Maraš.

( Đuro Radosavović )