Sa ovim brojem nema nevinih

Pučiste u Turskoj prepoznaju po brojevima njihovih mobilnih telefona. Masovna suspendovanja, otpuštanja, hapšenja i optužnice, od kad su oficiri pokušali puč u julu 2016, pokazuju, naime, jednu zajedničku crtu: skoro uvijek, kad god i iznova navodni članovi zvanično za „terorističku organizaciju“ proglašenog pokreta islamskog propovednika Fetulaha Gulena uđu u makaze turskih vlastodržaca i njima poslušnog pravosuđa, proglasi se da su osumnjičeni koristili Bylock.

Bylock je inače program za mobilne telefone, a služi razmjeni šifrovanih informacija. Osim toga centralni je, često i najbitniji a povremeno i jedni dokazni materijal istrage i državnih tužilaca u borbi protiv „terorističke organizacije Fetö“, kako se Gulenov pokret naziva u službenom žargonu turskih službi i vladi vjernih medija. Ko uz to prati saopštenja turske policije, raznoraznih državnih tužilaštava ili izvještaje kvazi-službene novinske agencije Anadolu, taj može steći utisak da je Bylock jedna sveopasna teroristička alatka, jedan skoro sveprisutni đavolji instrument.

Taner Kilic, predsjednik organizacije za ljudska prava Amnesty International u Turskoj - i sam pod optužbom da je terorista - navodno ga je takođe koristio kao i Enes Kanter, košarakaš „New York Knicks“, kome je poništen turski pasoš pošto je javno obznanio da je za Gulena. Na šta je državni tužilac u Istanbulu zahtijevao četiri godine robije za, u odsustvu, optuženog sportistu.

I terorista, koji je krajem 2016. na otvaranju jedne izložbe u Ankari ubio tadašnjeg ambasadora Rusije Andreja Karlova, navodno je koristio Bylock. Isto važi i za Murata Aslana, uhapšenog bivšeg predsjednika Yarsava, nedržavnog profesionalnog udruženja sudija i državnih tužilaca Turske.

Listi imena naizgled nikad kraja: šef Direkcije za borbu protiv korupcije u graničnoj provinciji Edirne - uhapšen je zbog korištenja Bylocka; uprava Tuskona, u međuvremenu zabranjenog udruženja poslodavaca - optužena je za davanje podrške teroristima, dokaz: koriste Bylock; bivši državni tužilac Ankare, koji je istraživao sumnju na korupciju u okruženju državnog poglavara Erdogana - korisnik Bylocka. Fatih Gursul, nekadašnji savjetnik opozicionog lidera Kemala Kilicradoglua, osuđen je na 10 godina zatvora zbog „članstva u oružanoj terorističkoj organizaciji“, a dokaz je: koristio Bylock.

Šta se onda krije iz te jedne riječi, čije korištenje imaoca može da pošalje u kazamat na više godina? Ako je vjerovati turskim državnim tužiocima te medijima pod kontrolom vladajuće partije AKP, Bylock je sistem visoke tehnologije za šifriranje poruka, a koji su osmisli i u promet pustili softverski specijalisti Gulenovog pokreta, a sve da bi od turskih bezbjednosnih organa sakrili pripreme za pokušaj puča u julu 2016.

U AKP-listu „Sabah“ se nedavno moglo pročitati da je Bylock „aplikacija za šifriranje informacija za mobilne telefone“, koju koriste „isključivo Fetö-teroristi“ te da je samo za njih i osmišljena. Na hiljade ljudi, od vlasnika malih radnji i priprostih domaćica pa sve do visoko rangiranih generala i državnih službenika preko Bylocka su se dogovarali o terorističkim akcijama, piše u ovom listu. Sa one strane perceptorskog paralelnog univerzuma, punog teror-domaćica i ostalih bajkovitih bića koja se već godinama prividjaju AKP-u, ni jedna se od ovih tvrdnji ne može dokazati.

Da je Bylock specijalno bio osmišljen od strane Gulenovog pokreta te isključivo služio ekskluzivnoj upotrebi njegovih članova, sumnjiva je tvrdnja i stoga što se ovaj progam 2014. godine mogao skinuti sa popularne platforme „Google Play“. Odatle jeste brzo nestao, ali i dalje je mogao biti skidan preko manje poznatijih internetskih stranica. A tvrdnja da je ovaj progam u stvari visoko razvijeni softver za čuvanje tajnih informacija ne može da izdrži činjeničnu provjeru.

Novinska se agencija Reuters već u avgustu 2016, kad je nikad prethodno pomenuti Bylock-program u turskim medijima iznebuha postao vele-tema, raspitala se kod gomile eksperata o ovom sistemu. Oni su Bylock definisali kao djelo amatera, koje je prepuno bezbjednosnih rupa. Tim Strazzere iz američko-izraelske bezbjednosne kompanije „SentinelOne“ u Palo Alto je došao do zaključka da je Bylock tako nesiguran da ga se može, i bez posebih znanja o ovoj tematici, za nekoliko minuta izmanipulisati.

Jeste da Bylock za svaki aparat u koji se ugradi generira posebni bezbjednosni kod ne bi li obezbijedio anonimnost korisnika, dodao je Matthew Green, kriptolog sa Johns Hopkins University u Baltimoru, ali podaci o korisniku se potom nešifrovani prosljeđuju centralnom računaru programa, pa se mora samo obezbijediti ulaz u server ne bi li se dobio identitet korisnika Bylocka.

I upravo je to uspjela da uradi MIT, turska obavještajna služba, već mjesecima prije samog pokušaja puča. Eksperti MIT-a su prodrli u server Bylocka u Litvaniji, ali se izvori ne slažu kada. Neki tvrde da je to bilo početkom 2016, drugi krajem 2015. a neki već 2014. Tako je ova služba imala uvid u nekih 18 miliona SMS-ova i 3,5 miliona mejlova, proslijeđenih sa dobrih 21.500 kod Bylocka registrovanih aparata. Tokom mjesecima duge analize tih podataka postajalo je sve jasnije da je Bylock tajni kanal razmjena informacija gulenista, tvrdi se u Ankari.

Više od 165.000 korisnika Bylocka je, posle upada službi u server ovog sistema, na kraju identifikovano. Tako se sa zvanične strane objašnjava kako je bilo moguće da turska država neposredno po pokušaju puča suspenduje, otpusti ili uhapsi na desetine hiljada službenika: to nije bio „kontra-puč“, kako tvrde turski opozicionari i zapadni posmatrači, nego su prije svega turske službe već u maju 2016, dva mjeseca prije pokušaja puča, znale imena 40.000 korisnika Bylocka.

U ljeto 2016. se stoga moglo direktno izdati naređenje za suspenzije, otpuštanja ili hapšenja već identifikovanih osumnjičenika. No, da li su 40.000 korisnika Byloka takođe i 40.000 osumnjičenih za teror? Po viđenju tuskog pravosuđa očito da jesu.

AKP mediji u Truskoj izvještavaju da su cyber-specijalisti Gulenova pokreta navodno primijetili da je tuska obavještajna služba prodrla u njihov litvanski server. Burak Acikalin, u obavještajnu direkciju turske policije ubačeni „gulenistički“ inženjer, svom pokretu je navodno čak dostavio listu sa imenima visokorangiranih korisnika Bylocka, sastavljenu od strane MIT, ne bi li izlistane upozorio da su otkriveni. No, Acikalin se o ovim optužbama ne može više izjasniti, pošto više nije među živima - navodno je u zatvoru izvršio samoubistvo.

Nezvanično se ipak kaže da su gulenisti bili informisani o upadu obavještajne službe u server Bylocka te da su potom komunicirali isključivo preko Whatsapp. Kao i Eagle, jednog drugog programa za šifriranje.

Uspjeh turske obavještajne službe je pokret ponukao da ionako već planirani puč ubrza, pošto je među korisnicima Bylocka bilo i 600 visokih oficira, koji su posle identifikacije mogli da računaju sa skorim otpuštanjem iz službe, pa stoga ne bi više bili na onim ključnim komandnim pozicijama koje za inicijaciju pobune moraju biti popunjene sopstvenim ljudima.

To su špekulacije. Činjenica je da Bylock-optužnica od strane turskog pravosuđa sistematski upotrebljavana da bi se iz stroja izbacivali i oni protivnici vlade koji sa Gulenovim pokretom nikad ništa imali nisu. Primjer za takvo ophođenje je slučaj poznatog liberalnog novinara Kadri Gursela, koji je kao posljednjeg poslodavca imao opozicioni list "Cumhuriyet". Iako je bio znan kao neko ko se kritički pozicionirao prema Gulenovom pokretu, Gursel je u novembru 2016. uhapšen i optužen kao podržavalac pokreta.

Centralni dokaz: imao je pozive i poruke od strane 92 osoba, koji su na svojim mobilnim telefonima imale instalirani Bylock. Jeste da se Gursel na većinu tih poziva nije javio i na većinu poruka nije odgovorio, ali to nema nikakvog značaja za tužioca. Sama činjenica da su korisnici Bylocka pokušali da ga dobiju na mobilnom je za državno tužilaštvo Turske od Gursela napravila podržavaoca jedne oružane terorističke formacije.

Pred sudom je optuženi poentirao apsurdnost ovakve tužilačke argumentacije: jeste da je sa ponekim od ljudi koji su pokušali da ga dobiju stvarno i komunicirao, kaže Gursel, ali odakle je mogao da zna koje sve programe njemu nepoznati pozivač ima instalirane na svom telefonu? Sem toga, on je vodio razgovore u okviru svojih novinarskih istraživanja: „ Što se inače zove žurnalizam. A žurnalizam nije zločin.“

Ali, on nije izveden pred sud zato što je podržavao neku terorističku bandu - pravi razlog za optužnicu protiv njega je želja moćnika da ga sklone pred referendum o uvođenju predsjedničkog ustavnog sistema, u aprilu 2017, sumnja Gursel. Što zvuči logično, jer Gursel je istrajno pisao protiv Erdoganovih planova, a puno Turaka vode računa o tome šta Gursel o čemu kaže. U odlučujućim nedjeljama pred referendum Gursel je bio posve zanijemio - strpan u apsanu, kao i mnogi drugi protivnici predsjedničkog sistema.

Od septembra prošle godine Gursel je na slobodi, ali optužnice poput njegove mogu u svakom momentu pogoditi i druge, posebno što je Kasacioni sud u Ankari dan posle njegovog oslobađanja potvrdio presudu jedne niže instance, po kojoj je i samo korištenje Bylock aplikacije dovoljno kao dokaz veze okrivljenog sa „terorističkom grupom Fetö“.

Ova presuda će imati uticaja na mnoge prosece koji su u toku, kao i buduće, jer korisnika Bylocka, kako se čini, je u Turskoj do prije dvije godine bilo svuda: u septembru 2016, dva mjeseca posle pokušaja puča, u istanbulskoj Palati pravde - zgradi suda u u evropskom dijelu grada - uhapšeno je 83 zaposlenih: korisnici Bylocka. U oktrobru je na redu bilo 125 zaposlenih u istanbulskoj policiji, pod istom optužbom. Sem toga, preko 180 „teror-sudija“ i „teror-državnih tužioca“ suspendovano je zbog korištenja Bylocka, mnogi od njih kasnije su i optuženi.

Turski ministar spoljni Mevlut Čavušoglu je saopštio da je i u njegovom ministarstvu otkriveno 30 korisnika Bylocka. U graničnoj provinciji Hatay je više desetina policajaca uhapšeno iz istog razloga. Već u decembru 2016. izdati su nalozi za hapšenja preko 500 visokih turskih oficira, koji su koristili Bylock. Stoga je i više desetina saradnika državnog oružanog koncerna Aelsan takođe uhapšeno. Ako bude po presudi Kasacionog suda, svi su oni već sada krivi - sve sami teroristi i podržavaoci terorizma.

Pri svemu ovome je bezazlena tehnička pozadina Bylocka i u Turskoj odavno javno poznata. U oktobru 2016. je turski list Hürriyet, koji se pod teškim uslovima vandrednog stanja u Turskoj ponekad i usudi da nezavisno izvještava, objavio intervju sa Davidom Keynesom, vlasnikom licence Bylocka. Da se jedan muškarac pod ovim imenom vodi kao pravni vlasnik programa znalo se već u junu 2016, ali ko se iza toga krio javnosti nije bilo jasno sve dok reporter Hürriyeta, Ismail Saymaz, nije sleteo u Njujork i intervjuisao Keynesa.

Ispostavilo se da se iza ovog anglosaksonskog imena krije rođeni Turčin. Keynes, savjetnik za finansije, nije sam osmislio Bylock, nego je samo finansirao njegov razvoj. Tehnička strana priče je bila povjerena jednom muškarcu pod nadimkom „Lisica“, čiji identitet Keynes nije htio da otkrije. Ali je ispričao kako je u Turskoj pohađao Gulenovu školu a da ga je, dok je studirao, propovjednikov pokret pomagao - prije nego što se odselio za Ameriku. No, on ipak nije „član“ pokreta, zakleo se Keynes. Formalnog učlanjenja u ovoj sekti sličnoj zajednici ionako nema, ali kritičke formulacije, kojima Keynes opisuje ovu grupaciju, navode na pomisao da se od nje stvarno udaljio.

On vjeruje da je baza Gulenovog pokreta nevina, ali da je elita stvarno jedna „pučistička organizacija“, kaže Keynes po slovu Hürriyeta. No, Keynes takođe kaže da je navodno potpuno tajni i čisto gulenistički program Bylock preko Google Play skidan pola miliona puta. Stoga on nikako ne može biti ekskluzivni instrument Gulenovog pokreta, čak i ako su 90% turskih korisnika programa stvarno bili gulenisti. To da je Bylock mogao biti korišten za razmjene visoko osjetljivih informacija za pripremu puča Keynes označava kao „apsurd“, pošto je fakt da je „veoma prosto“ provaliti bezebjednosni kod programa.

Za Hürriyetovog novinara Saymaza boravak u Njujorku je imao posljedice u Turskoj. Jeste da je njegov intervju-partner djelimično potvrdio priču turske vlade - ali upravo to: samo djelimično. Stoga su se pljuvački mediji AKP-a ostrvili na Saymaza: njegov intervju je „sramota“ za novinarstvo, reporter je dopustio da ga gulenista instrumentalizuje i zloupotrijebi. Na kraju je Saymaz morao da se pojavi pred sudom u Istanbulu i da izjavu o svom susretu sa Keynesom.

On je branio svoj intervju: s obzirom da se Bylock u Turskoj koristi kao centralni dokazni materijal protiv Gulenovog pokreta, bilo je važno sresti se sa čovjekom koji stoji iza Bylocka.

U izvještajima vladinih medija i tumačenjima državnog tužilaštva je posle intervjua sa Keynesom došlo do malog pomjeranja u predstvaljanju Bylocka: od tada se priča da sad nije više sam Bylock nego nekakva njegova „modifikovana verzija“ bila komunikacioni instrument "Fetö-Terorista“. Ne navodi se ko je program prilagodio u te svrhe. To ionako nema nikakva uticaja na Kasacioni sud: korištenje Bylocka u Turskoj se smatra dokazom za pripadnost jednom terorističkom pokretu i to stanovište je potvđeno od samoga suda.

Riza Türmen, bivši sudija u Evropskom sudu za ljudska prava a potom poslanik opozicione Republikanske Narodne Partije (CHP) u turskom parlamentu, kritikovao je presudu Kasacionog suda. Po standardima pravne države korištenje Bylocka, ako nije potkrijepljeno drugim indicijama, ni u kom slučaju ne može biti dovoljni dokaz, kaže Türmen. I opominje: „Evropski sud za ljudska prava to neće prihvatiti.“

Da bi Sud za ljudska prava mogao da izrazi sumnje u tursko izvođenje dokaza izgleda da predosjećaju i vlastodržci u Ankari. Oni ipak i dalje drže do mišljenja Savjeta Evrope i sudija iz Strazbura. To bi mogao biti razlog što su pojedini najgrublji ekscesi oko Bylocka u posljednje vrijeme korigovani.

Krajem decembra je Više državno tužilaštvo u Ankari saopštilo da je otkriveno kako je Gulenov pokret koristio program pod imenom „Mor Beyin“ (Ljubičasti mozak), uz pomoć koga je Bylock bio instaliran na mobilne telefone skoro 11.500 ljudi - ali bez njihovog znanja. Ljubičasti mozak je navodno umrežen sa bezazelnim programima za skidanje muzike ili religioznih sadržaja i radio je u pozadini a da žrtve nisu ništa primjećivale, kažu sad u državnom tužilaštvu.

Cilj Ljubičastog mozga je navodno bio da kroz umrežavanje na hiljade simuliranih korisničkih naloga istrazi oteža pronalaženje stvarnih korisnika Bylocka. Stoga je državno tužilaštvo predložilo da se iz zatvora pusti za početak 1.000 greškom uhapšenih ljudi u cijeloj Turskoj, ako protiv njih nema drugih dokaza da su pripadnici Fetöa.

Za pojedine pogođene ova ispravka stiže vrlo prekasno. Islamsko-konzervativni borac za ljudska prava Ömer Faruk Gergerlioglu, koji nikad ništa imao nije sa Gulenovim pokretom, a i sam je bio žrtva državnih represalija, ovih dana je izjavio da je najmanje četvoro ljudi, koji su greškom optuženi za korištenje Bylocka, izvršilo samoubistvo.

(Frankfurter Allgemeine Zeitung) Prevod: Mirko Vuletić

( Mihael Martens )