Boškoviću vinogradarstvo postalo hobi: Gordost i otmenost u čaši vina

Skoro na polovini puta od Nikšića do Danilovgrada nalazi se selo Zagorak. U njemu istoimena vila, vinogradi i vina “gorštak” i “krstaš” koja se “igraju” sa čulima.

Iako je, kako reče Krsto Bošković iz Nikšića, kada se ženio i dobijao djecu nazdravljao uz neka druga pića, crveno vino je njegov izbor skoro tri decenije, tako da nije ni bilo čudno kada je odlučio da mu vinogradarstvo postane hobi. “Danas je vino piće, hrana, lijek, prestiž, kult. Sa njim su se otvarali i zatvarali radosni i žalosni trenuci, sa njim su stavljane tačke na velike istorijske događaje, krunisani carevi, padala carstva, potpisivani mirovni ugovori, krunisali se nobelovci, slavili olimpijci. Pisanje najljepših pjesama, književnih djela, stvaranje slika, nemoguće je bez čašice vina.

Gotovo je nemoguća misija zamisliti nekog od boema, u bilo kojoj branši, bez čašice vina”, priča Bošković, koji je sa 28 godina doktorirao ekonomske nauke i postdiplomac je u dijelu tehnoloških nauka.

Iza sebe ima 35 godina staža u privredi, a o njegovoj uspješnosti govori podatak da je Institut za crnu metalurgiju, na čijem je čelu tada bio, 2000. godine dobio Prvu nagradu Privredne komore Crne Gore za najbolje godišnje ostvarene rezultate, a godinu kasnije i najveće opštinsko priznanje - Nagradu oslobođenja Nikšića, “18.septembar”. Istu nagradu, “18.septembar”, 2007. godine dobilo je Javno Komunalno preduzeće (JKP), a Bošković je bio predsjednik Upravnog odbora.

Prije petnaestak godina kupio je imanje u selu Zagorak, pored Zete, i odlučio da se oproba u vinogradarstvu.

“Zagorak je postalo moje rodno mjesto kada mi je ušlo u srce, pore, kada sam prolio dosta znoja i postavio neke planove. Ima tome skoro 15 godina. Vidjećemo do koje ure će ovo biti moj kutak. S obzirom na to da je vinogradu životni vijek 35 godina, nadam se da će to obavezivati mene i ove poslije mene”, sa osmijehom kaže Bošković dok s ponosom pokazuje vinograd, malu vinariju, vilu, ali i najavljuje planove koje će, nada se, uspješno realizovati. Planira da otvori sobu za degustaciju, “vinski” apartman, da se oproba u barikiranim vinima, ali i vinu za mlade, “pegaz”.

“Prepoznatljiv proizvod vinarije ‘Bošković’ je vino ‘gorštak’ čiji naziv asocira na izdržljivost, otpor, ali i otmenost ovog naroda. Dominantna podloga za ovo vino je ‘merlot’, a karakteriše ga pitkost, aromatičnost i dobro balansirane strukture. Drugo vino je ‘krstaš’ za koje je dominantna podloga, ‘vranac’. Vinarstvo i viševjekovne sudbine pokoljenja sa ovih podneblja tražile su i nosile te siluete - neko u odbrambene, neko u druge svrhe, zbog toga i naziv ‘krstaš’. Dok ‘vranac’ traži neki poseban stil života i ima malo finesa koje traže tu neku ‘oštrinu’, pa ga više konzumiraju muška društva, ‘merlot’ daje mekuću, pitkost, opuštenost. Ne treba zaboraviti i da različite situacije traže i različita vina”, objašnjava Bošković.

Kada je počeo da se bavi vinogradarstvom zasadio je malu količinu “vranca” i nešto “kratošije”. Priznaje da mu je bilo i izazovno i interesantno da počne da proizvodi vina, eksperimentiše sa ukusima, poigrava se čulima.

“Bilo je to prije 12 godina i počeo sam da proizvodim vino u malim količinama, za svoju dušu. Radilo se o maloj količini tako da sam imao prostora da kontrolišem taj moj mali eksperiment. Kada se ide u ozbiljniju priču tu nemate baš mnogo prava na greške. Glavni degustatori su bili moji prijatelji, a zatim i dokazani vinari koji su bili eksperti za mene i od kojih sam mogao najviše da učim. Kada sam ušao u malo ozbiljniju priču onda sam ostvario kontakt sa enolozima”, kaže Bošković koji je o vinu i vinovoj lozi učio kako od vinara, tako i iz eminentnih studija.

Ekipi “Vijesti” održao je zanimljiv i edukativan čas o vinu, o tajnama najstarijeg pića, kako su to pokazala istorijska i arheološka istraživanja, o hemijskim, ali i zdravstvenim svojstvima, o, kako reče, nevjerovatnoj moći vina.

Danas, na oko tri rala zemlje, uzgaja skoro tri hiljade čokota “vranca”, “merlota”, nešto malo “kratošije” i vrlo malo “kabernea”. Potrudio se da svaki pedalj zemlje iskoristi, što za vinovu lozu, što za voće i povrće.

“Imam i kupažirana vina, ali i namjeru da osvojim posebnu lepezu vina na osnovu barik tehnologije i vjerovatno interesantno vino za mlade ‘pegaz’. Vino ne voli žurbu niti trku sa vremenom, već se grožđu mora prilaziti tanano i suptilno. U vinu morate da prenesete emocije. Vino pamti sve dobre energije, vibracije, ali naravno konzumira i loše. Greške ne prašta. Poznato je pravilo od starina da pretakenje vina kada je loše, kišovito vrijeme, ne treba raditi, pa se i ja trudim da se toga pridržavam”.

Iako je korona prošla, njegov vinograd još uvijek nije, kako kaže, “skockan” što se tiče “frizure” jer je, ističe, tehnološko i prirodno pravilo da vinograd ne treba dirati dok traje oprašivanje.

“Ogromno investiranje u primarnu proizvodnju, vinograd i opremu, bilo je nemoguće isključivo iz sopstvenih sredstava, da nije bilo značajnih subvencija i sistematske podrške iz agrobudžeta. Iako su mi marketing i tržište velika specijalnost, u davanju naziva i osmišljavanju etiketa dosta su mi pomogli sin i njegovo društvo. Značila je podrška mladosti i kreativnosti”, kaže čovjek koji je tek prije dvije godine počeo da “opipava” puls vinopija i pojavljuje se na sajmovima.

Bez sunca nema ni dobrog vina

Nije Bošković slučajno izabrao Zagorak da u njemu zasadi vinograd. Tražio je podneblje u kome će sve “kockice mozaika” da se slože - zdrava zemlja, idealno provjetravanje, mala nadmorska visinu i izobilje sunca.

“Ova zemlja je idealna za sorte koje sam zasadio, a jak parametar za vrhunska vina u toj branši je podneblje sa 200-220 sunčevih dana, kakav je Zagorak. Treba postići visok stepen harmonije sa prirodom, staviti akcenat na zdravu proizvodnju i sve ‘upakovati’ na prirodan način, jer ne treba zaboraviti da se vina mogu osjećajem prepoznati, kako po pitanju pitkosti, arome, ukusa, tako i poruka koje šalju”, kaže čovjek koji, osim crnogorskih, preferira vina iz toplih krajeva.

( Svetlana Mandić )