Nikšić da se oduži nepismenom geniju
Za Podrugovića je Marko Kraljević bio privilegovani junak, a pored pjesama koje je Karadžić zapisao, znao je još oko 100 o hajducima
Srbija se, kazao je Novak Kilibarda na tribini u Nikšiću koja je posvećena poeziji Tešana Podrugovića, odužila velikom narodnom stvaraocu Filipu Višnjiću. Po njemu je nazvano jedno naselje, Višnjićevo, gotovo da nema grada koji nema ulicu sa njegovim imenom, čak i nagrada i izdavačko preduzeće su nazvani po njemu. Za razliku od Srbije, kako je kazao Kilibarda, Crna Gora se nije na pravi način odužila, kako Starcu Miliji, tako ni Tešanu Podrugoviću.
„Ako je neki stvaralac koji je rođen na teritoriji opštine Nikšić zaslužio da mu se izgradi spomenik u Nikšiću, ili da dobije ulicu, onda je to Podrugović“, kazao je Kilibarda i izrazio nadu da će Nikšić umjeti da se na pravi način oduži tom, kako ga nazva, nepismenom geniju.
Tešan Podrugović je, podsjetio je moderator večeri Miro Nikolić, jedan od najznačajnijih pjesnika - pjevača sa kojima je Vuk Stefanović Karadžić sarađivao i od koga je zapisao 25 pjesama. Za Karadžića je Podrugović bio „ideal narodnog pjevača“, a Kilibarda je posebno istakao njegov „homerovski odnos prema neprijatelju“. Zbog načina na koji je pisao o Turkinji djevojci Vladan Nedić je kazao da „ljepotom morala nadmašuje kosovku djevojku“.
„Ovakvi veliki stvaraoci pomažu da se Crna Gora učvrsti kao multietnička država“, poručio je Kilibarda.
Podrugović je, prema riječima Ljiljane Pajović Dujović, bio stvaralac koji je uspio da na poseban način predstavi usmenu književnost. Za njega je Marko Kraljević bio privilegovani junak, a pored pjesama koje je Karadžić zapisao, Podrugović je znao još oko stotinu o hajducima. Pjesme tog „raskošnog, nesvakidašnjeg pjesnika pjevača“ decenijama su obavezna školska literatura.
„Kako je za njega Vuk govorio pjesme je kazivao kao iz knjige, mislio je šta je govorio, a mislio je u slikama koje su ostale antalogijska djela. Bio je kadar pjesmu stilizovati i od rđave pjesme dobru sačiniti“, istakla je Pajović Dujović.
Bio je, kako je kazala ona, čovjek slobode, hajduk, odmetnik, ali i pravednik.
Aleksandar Čogurić je istakao da su Starac Milija, Tešan Podrugović i Avdo Međedović, ti „epski majdani balkanske usmene književnosti“, uspjeli da pjesmama dopru „do najvećih duhovnih tačaka ove civilizacije”.
“Usmena književnost nije dio osigurane arhive već aktivna građa kojoj stvaraoci prilaze sa različitih aspekata“, kazao je Čogurić.
Prema njegovim riječima velike mana svih antologija epskih pjesama je to što ispod pjesama nije navedeno ime pjesnika-pjevača od kojeg je ona zapisana. Taj otklon od uobičajenih načina navođenja epskih pjesama uradio je Novak Kilibarda koji je u Antologija usmene poezije Crne Gore, “Viša je gora od gore”, ispod svake pjesme, gdje za to postoje podaci, naveo ime autora od koga je ona zapisana. Tribinu “Značaj poezije Tešana Podrugovića” organizovali su Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Književni klub „Poenta poetika“i JU Narodna biblioteka „Njegoš“u okviru februarskog repertoara Nikšićke kulturne scene.
Mag pripovijedanja sa energijom narodne smjehovne kulture
Prema riječima Ljiljane Pajović Dujović u Podrugovićevom slučaju imamo ekskluzivitet da je Vuk Stefanović Karadžić od njega zabilježio ne samo pjesme, već i dvije pripovijetke. Riječ je o dobro poznatim narodnim pričama, šaljivoj „Međed, svinja i lisica“ i jednoj od najneobičnijih i najboljih naših narodnih bajki „Međedović“, na koju se Pajović Dujović u svom izlaganju posebno osvrnula. Podsjetila je da je „Međedović“ prva pripovijetka koja je još 1819. godine, četiri godine od Podrugovićevog kazivanja, prevedena na njemački jezik, a na ovim prostorima je štampana tek 1853. godine.
„Ova pripovijetka je gotovo nadrealistički koncipirana i predstavlja pravo književno remek-djelo. Kazivač, čija je svaka pjesma bila dobra, kako je Vuk govorio, pokazao se kao mag pripovijedanja“, kazala je Pajović Dujović.
Podrugovićevo pripovijedanje, prema njenim riječima, nosi energiju narodne smjehovne kulture, a smijeh je osnovna intonacija njegovog viđenja svijeta. On nije, kako je rekla, smiješno pripovijedao ili karikirao, već je „vidio smiješno“ i nesumnjivo je najizrazitiji humorista među Vukovim pjevačima i pripovjedačima.
( Svetlana Mandić )