Krivokapić za "Vijesti": Demokratija najbolje brani Crnu Goru od ponavljanja istorije

Najviše što vlast, možda, može da dobije su još koji izbori, ali to su “Pirove pobjede” koje vode do konačnog poraza i sloma. Kralj Nikola bio je pobjednik u ratu, ali je njegovo samovlašće vodilo ka Podgoričkoj skupštini i nestanku države...

12864 pregleda77 komentar(a)
Sve strateško-statusne ciljeve smo ostvarili: Krivokapić, Foto: Boris Pejović

Počasni predsjednik Socijaldemokratske partije (SDP), Ranko Krivokapić, ocijenio je da je demokratija najbolja odbrana nezavisne i građanske Crne Gore i da bez novog velikog iskoraka državotvorne politike prijeti ponavljanje istorije.

“Ko to ne vidi iz vrha DPS-a onda mu je pohlepa pojela političku veličinu”, kazao je Krivokapić u intervjuu za “Vijesti” povodom 30 godina SDP-a.

Govoreći o politici podjela i potenciranju nacionalnog i vjerskog pitanja, ocijenio je da je jasno da ovakav način vladanja jača neprijatelje državnosti, a uništava snagu najboljeg dijela Crne Gore.

“U toj klackalici između tajkunsko-predatorskog i nacional-šovinizma, sasvim sigurno u finalu gubi Crna Gora, a dobijaju njeni protivnici. Najviše što može vlast u toj igri da dobije je, možda još koje izbore, ali to su ‘pirove pobjede’ koje vode do konačnog poraza i sloma”.

SDP obilježava tri decenije. Šta se mijenjalo u partijskoj politici tih godina, dok je DPS preuzimao njene djelove?

SDP urbi (u zemlji), a Crna Gora orbi (u regionu i šire) može biti ponosna na tri decenije prave strane istorije naše partije. Ponosni smo na naše saveznike u herojskom - antiratnom dobu Crne Gore - LSCG, Maticu crnogorsku, PEN centar, Monitor, brojne stvaraoce i intelektualce tog doba. Njihovo će djelovanje u crnogorskoj istoriji biti zabilježeno kao trajni pečat beskompromisne borbe za pravo, čast i slobodu Crne Gore. SDP je i zahvaljujući njima sada jedini parlamentarni politički subjekt tri decenije na evropskoj strani crnogorske istorije. Nama na veliki ponos, ali i trajnu obavezu da čuvamo luču te nepokorene Crne Gore.

Sve osnivačke strateške-statusne ciljeve Crne Gore smo ostvarili. Nezavisna, građanska, atlanska, a nadamo se u narednom mandatu i članica EU. Ostaje nam, ne manje važan cilj, da kolektivnu slobodu koju smo izborili za državu pretočimo u slobodu za svakog našeg građanina.

Najveća pobjeda u politici je kada vaši progonitelji postanu, makar nevoljno, sljedbenici vaših ideja. SDP začuđujuće, strateški nije nigdje griješila, ali ima i posebnu obavezu da bude svjesna i svojih grešaka koje su sastavni dio svake politike koja dugo traje. U vlasti su mnogi tzv.kadrovi SDP-a posrnuli, a onda su i otkupljeni po niskoj cijeni. Pobjeda je kada neko preuzme vaše ideje, ali zlo je kada se ideja evropske i demokratske Crne Gore retorički rabi i u stvarnosti služe samo kao paravan za razne pohare i nepravde.

Svakoj državi, pa i našoj domovini, najveća je prijetnja što bi rekao Njegoš “domaće zlo“. EU i NATO tim zlom u ovom vremenu označavaju: korupciju - krađa vlasti od vlastitog naroda, kriminal i autokratiju - poništenje Ustava. To su glavne prijetnje strateškim državnim dostignućima posebno ako znamo da će sa velikodržavljem iz okruženja “tuđe zlo“ - biti kao i danas, borba neprestana.

Politika podjela i potenciranje nacionalnog i vjerskog i danas su centralne teme u Crnoj Gori. Zbog čega nijesmo ništa naučili ili nam ne daju da naučimo?

Crnoj Gori su podjele istorijski nametnute izvana. Logičan su iskaz velikodržavne politike koja se nikada nije pomirila sa Crnom Gorom kao državom. Njenim milenijumskim trajanjem pod tri državna imena - Duklja, Zeta i Crna Gora. Crnogorcima kao samosvojnim narodom čije postojanje nikada nijesu prestali da negiraju kroz i danas javne uvrede koje niti jedna demokratska država ne bi trpjela.

Naravno, onima koji bježe od demokratije i vladavine zakona - reformi, te podjele služe kako bi se skrenula pažnja sa raznih pohara narodne imovine. Onima drugima, da politički profitiraju na toj antidržavnoj platformi negiranja države i uništenja njenog građanskog bića. Narod bi rekao zlo i gore, jer ni jedni ni drugi nijesu suštinski spremni da budu dio evropskih vrijednosti.

Jasno je da ovakav način vladanja jača neprijatelje državnosti, a uništava snagu najboljeg dijela Crne Gore. U toj klackalici izmedju tajkunsko-predatorskog i nacional-šovinizma, sasvim sigurno, u finalu gubi Crna Gora a dobijaju njeni protivnici. Najviše što može vlast u toj igri da dobije je, možda, još koje izbore, ali to su “Pirove pobjede” koje vode do konačnog poraza i sloma.

Više puta sam govorio o toj istorijskoj analogiji sa Crnom Gorom Kralja Nikole, pobjednika u ratu, ali i kraljevom samovlašću, koje je vodilo ka Podgoričkoj skupštini i nestanku države. Imaju pred sobom jadnu sudbinu Kralja Nikole u tuđini, a ne zaboravimo on je za njih bio međunarodna gromada - tast Evrope. Demokratija je najbolja odbrana nezavisne i građanske Crne Gore. Bez novog velikog iskoraka državotvorne politike prijeti nam ponavljanje istorije. Ko to ne vidi iz vrha DPS-a onda mu je pohlepa pojela političku veličinu.

Da li i Vi mislite da je ugrožena državnost Crne Gore, ili je to floskula iza koje se krije vlast bježeći od raznih afera i loših i nezakonitih odluka, zloupotrebe državnih resursa, ekonomskih problema...?

Svaka moderna država, a posebno mala, nazaduje dominatno zbog loše vlasti. Kada govorimo o stanju u državi uvijek želim prije svega da istaknem odgovornost nas koji smo tu državu stvarali i vodili. Ta odgovornost nesumnjivo postoji ako i danas 14 godina nakon referenduma imamo realno na sceni, više nego ikad u ovom periodu, reinkarnaciju političke ideje koja suštinski znači nestanak Crne Gore.

Već sam rekao da se sa velikodržavljem iz okruženja vazda mora računati. Tako je bilo za vrijeme Petrovića, Tita i sada u obnovljenoj nezavisnosti. Lijepo mi je to u poznim godinama objašnjavao bivši predsjednik Skupštine, heroj Andro Mugoša. To je istina kao što su i vječne istine da loša vlast stavlja državu kao štit ispred sebe, kojim brani ne državu, već svoj plijen i ono loše što čini ovome narodu.

Naivni su oni dobronamjerni iz opozicije i demokratske javnosti koji do kraja bagatelišu velikodržavlje. Ubice Jugoslavije iz SPC i ovdašnje - terazijske opozicije, ponovo pokazuju svoje ružno lice iz 90-ih godina.

Kojim partijskim rezultatima se ponosite, a koje smatrate ličnim doprinosom? Da li je SDP trebalo da ide u drugom smjeru jer vam sada dojučerašnji partijski prijatelji spočitavaju nizak rejting?

Mi smo kao partija već više od četvrt vijeka dio progresivne Evrope i zato znamo kako Crnu Goru dovesti najkraćim putem u članstvo EU. SDP svojom prošlošću garantuje obećanja za budućnost. Spremni da budemo lider reformskih izazova i u poslednjoj fazi članstva u Evropskoj uniji. Da pobijedimo endemsku korupciju i nacionalšovinizam. Da okupljamo progresivne snage, a pobjeđujemo nazadnjake i šovinističku ideologiju. Da gradimo evropsku Crnu Goru pravde i pristojnog života za sve njene građane. Rano je za sumiranje ličnog doprinosa jer je još toliko državnih izazova ispred mene i SDP-a.

Ovih dana prošao je još jedan negativni jubilej - kada je Pozitivna zamijenila SDP na čelnom mjestu u parlamentu, a zatim i u Vladi. Jeste li pogriješili što nijeste ostali dio vlasti, da li bi danas neke stvari u državi bile drugačije?

Posrtanjem Crne Gore bez presedana u višepartizmu, kupovinom Pozitivne, počelo je političko-ekonomsko nazadovanje koje je sada pod udarom zdravstvene krize prešlo u pad. To je i rodilo mnoštvo otpadničkih partija koje sam davno nazvao “sezonkim pojavama“. One postaju kupovinom sateliti DPS-a ili neke vlasti iz okruženja. Uvid u to stanje je dobar parametar SDP-ove moći trajanja i veličini dostignuća na pravoj strani istorije. Vrijeme je majstorsko rešeto…..

I to što vi kažete jeste negdje paradoks - SDP je izlaskom iz vlasti doveo do toga da je danas vlast neuporedivo lošija nego tada. To jasno tvrde nalazi naših medjunarodni partnera iz Brisela i Washingtona. Te 2016. kada smo napustili vlast kao “parlamentari diktator“ bili smo svrstani u zemlje demokratije, a danas je Crna Gora izbačena u - hibridni režim - autokratiju. Tada smo se uz vođstvo SDP-a dogovarali i sa opozicijom oko najtežih pitanja u svakoj zemlji. Dosezanja dvotrećinske većine za promjene Ustava, izbora najviših nosilaca pravosuđa bez kojeg ne bi bilo ni ovolikog puta ka EU. Prvu prelaznu vladu. Dug nam je bio 64% a sada je prije pandemije bio na 80% - najveći na zapadnom Blakanu, i još mnogo toga…

Ali mantra u demokratskoj javnosti je bila “samo da SDP napusti vlast i DPS će pasti a biće odmah bolje“. Isti će vam sada pošteno reći, da ništa nije bolje no tada, ni u politici ni u ekonomiji. To kažu i međunarodni nalazi.

Šta mislite da je bio cilj poziva predsjednika Skupštine Ivana Brajovića na sastanak o izbronim uslovima, poslije toliko ćutanja, apela iz opozicije i urušavanja parlamenta?

Od parlamentarne diktature do parlamentarne karikature za nepune tri godine. Glavni pregovarač Crne Gore je u aprilu na sjednici Odbora za EU integracije pred svima naveo da je parlament sada ono što diplomate prvo navode kao nazadovanje Crne Gore. Politički sijamski blizanci (Darko)Pajović - Brajović unizili su Skupštinu Crne Gore i vrh DPS-a je time postigao svoj cilj. Od inistitucije koja je bila najbolje politički ocijenjena u svim izvještajima Evropske komisije i godišnjim izvještajima u pristupu NATO, dala predsjednika najveće parlamentarne skupštine na svijetu OEBS-a, došli smo do najočiglednije bruke i nekulture. Parlament je pretvoren u kaznionicu, a ne hram demokratije. Pad nigdje nije tako očigledan jer je i domet bio najveći u regionu.

Opozicija je morala naći zajednički jezik o izbornim uslovima

Da li SDP ima plan u vezi s predstojećim parlamentarnim i lokalnim izborima. Šta je veće zlo - bojkot i ostanak van parlamenta, posebno lokalnih, ili izlazak na izbore pod nikad gorim uslovima?

Ogromna je krivica opozicije što nije uspjela za sve vrijeme da ponudi jedinstveni paket uslova za demokratske izbore kako je to efektuirano za prošle izbore. Opozicija jeste politički ideološki raznorodna, ali je morala o izbornim uslovima naći zajednički jezik. Lično sam na vrijeme, šest mjeseci prije predsjedničkih izbora javno predlagao bojkot, ako nema jedinstvenog građanskog kandidata. Samo bojkot predsjedničkih izbora u ovakvom međunarodnom kontekstu je mogao biti efikasan i sada bi vlast bila prisiljena na dogovor.

Ono što je sigurno - nećemo biti dio simuliranih navodnih dogovaranja koja nemaju nikakav smislen cilj, sem da jedni drugima zakače etiketu krivca zbog čega je nešto propalo.

Previše puta prevareni, na izbore će samostalno

Da li na političkoj sceni vidite partiju sa kojom biste izašli na izbore i da li su “truli kompromisi” opcija za rušenje vlasti koja se nije mijenjala tri decenije?

SDP će sasvim izvjesno samostalno. Previše smo puta prevareni od Pozitivne do građanske opozicije da bi se pred izbore opet spuštali niz to uže. Poštenije je otvoreno saopštiti građanima svoju odluku, nego se varakati oko nečeg čega nema.

Nijesmo članica EU zbog lošeg vladanja, to građani plaćaju

Da li je prihvatanje nove metodologije za pregovore sa EU “prijateljska sugestija Brisela” kao posljedica činjenice da Crna Gora suštinski nije napredovala u pregovorima? Ili će nova metodologija ubrzati pregovore i kvalitetno doprinijeti reformama društva?

Najviši predstavnici vlasti su čim je nova metodologija objavljena požurili da kažu kako se “pravila igre ne mogu mijenjati usred procesa”. Mi smo suprotno njima to odmah pozdravili kao više novca za građane iz EU Fondova. I oštrije sankcije za vlast “dužu batinu za tamničare države”. To što je vlast na kraju morala prihvatiti novi pristup samo je potvrda da je nova metodologija došla kao kazna za loše đake u pristupnom procesu, a jedan od tih loših đaka je i Crna Gora. Zarobljena država kako je ocjenjuje EU.

Pogledajmo na primjeru Hrvatske što je dobila u ovoj pandemiji od EU i što bi Crna Gora dobila da zbog zarobljavanja države od vlasti, nijesmo zaustavljeni u EU integracijama. Ova 41. Vlada je bila obećala da će do septembra prošle godine učiniti sve da završi pregovore. Građani Crne Gore bi proporcionalno onome što je dobila Hrvatska, kao poklon imali preko jedne milijarde eura bespovratne pomoći - skoro pola ovogodišnjeg budžeta, a ne 52 miliona. Dvadeset puta više bi bilo za zaposlene, nezaposlene, zdravstvo, školstvo, policiju, penzionere… Mogli bismo otvoriti proces reindustrijalizacije i proizvodnje hrane, talas realnih domaćih, ali i stranih investicija koje zapošljavaju trajno a ne sezonski. Vaskrs iz krize, umjesto da tonemo u spiralu duga većeg od svih u regionu.

Zbog loše vlasti građani Crne Gore plaćaju najmanje trostruko. Ono što pohara otme, kredite po najskupljim kamatama u regionu i milijarda koju gubimo jer nijesmo članica EU. A nijesmo zbog lošeg vladanja. Ovaj model vladanja pojede Crnu Goru.