Šaka „trave” za paljenje vozila „Vijesti”
Optužnim predlogom obuhvaćen samo Stanišić, predložena krivična sankcija za maloljetne izvršioce
Podgoričanin D. M. ispričao je tužiteljki da je 2011. godine bio testiran od braće Radoslava i Vidoja Stanišića - kada su ga navodno poslali da zapali prvi automobil “Vijesti”, u seriji požara na službenim vozilila koja je trajala do februara 2014. godine.
To je ispričao pred tužiteljkom Andrijanom Nastić, u istrazi napada na imovinu nezavisnog dnevnika “Vijesti”...
On je tada imao nepunih 15 godina, a tvrdi da je za taj posao, osim povjerenja vođa takozvanog zagoričkog klana, dobio i šaku marihuane.
Podgoričko Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni predlog protiv Radoslava Gila Stanišića - tereteći ga da je D. M. i tada takođe maloljetnog S. P. podstrekao da unište kola “Vijesti”. “Istovremeno je državni tužilac... Osnovnom sudu podnio predlog za izricanje krivične sankcije prema dva maloljetna lica zbog osnovane sumnje da su kao saizvršioci izvršili krivično djelo izazivanje opšte opasnosti”, navodi se na sajtu tužilaštva.
Iz tužilaštva i policije duže od mjesec ne odgovaraju na pitanja “Vijesti” - koji su novi detalji u istrazi nakon devet godina uticali da uhapse, osumnjiče i na kraju optuže Stanišića i ekipu, odnosno da li je nalogodavac iz spuškog zatvora organizovao te napade, s obzirom na to da je cijelu 2011. proveo iza rešetaka...
ISTRAGA
Sada dvadesetrogodišnji D. M. tvrdi da ga je u julu 2011. godine, pozvao S. P. da se vide i ispričao mu plan koji treba da sprovedu.
“Našli smo se kod zatvorenog prelaza ‘Trafostanica’, tačnije S. je došao ‘opelom tigra’ žute boje... Tom prilikom mi je saopštio da treba da zapali vozilo novinara redakcije ‘Vijesti’ i zatražio od mene da mu u tome pomognem. Dok smo se vozili, S. mi je ispričao da se to vozilo nalazi negdje preko Morače, u blizini redakcije... Mi smo se vozilom parkirali pored jednog lokala koji se nalazi tačno preko puta redakcije ‘Vijesti’, a dogovor je bio da S. sačekam u vozilu, dok on pođe i zapali to vozilo”, ispričao je.
Objasnio je da je S. P. tada iz gepeka izvadio flašu punu benzina i rekao mu da startuje vozilo i preparkira ga čim čuje eksploziju, kako bi brže pobjegli:
“Nakon nekih pola sata začula se jaka detonacija, čak sam i vidio svjetlost od ekplozije... Kao što smo se dogovorili, upalio sam vozilo i preparkirao, a S. je poslije nekih pet minuta dotrčao, sjeo na mjesto vozača i krenuli smo... Dok smo se vozili, S. mi je rekao: ‘Mumi, ovo ti je test’. Na moje pitanje da mi to objasni, rekao je da sam testiran od strane braće Stanišić kako bi se uvjerili da o ovome neću nikome pričati i stekli povjerenje. S. mi je tom prilikom saopštio da je ovo paljenje vozila bilo po nalogu Gila Stanišića i da je za tu uslugu od njega dobio 400 eura. Međutim, ja sam sumnjao i tada, kao i danas, da je on za tako male pare to uradio, već sam ubijeđen da je to bilo za više novca. Što se mene tiče, nisam dobio nikakav novac od S. osim što mi je dao šaku marihuane”, kazao je D. M.
Ispričao je i da mu je isti isti prijatelj istu uslugu tražio par dana kasnije, navodeći da treba da se zapali vozilo “jednog novinara ‘Vijesti’ u naselju Masline”, a zatim detaljno pojasnio kuda su se i kako dovezli crvenim “puntom”, ali i kako su nakon obavljenog posla bježali uskim ulicama. “Kao ni prethodnog puta S. sa sobom nije nosio telefon, jer se inače telefon ne nosi, s obzirom na to da se strahuje da bi od policije mogli biti locirani. U toku vožnje ponovo smo pomenuli Gila Stanišića i tada mi je S. saopštio da je to uradio po njegovom nalogu i da je dobio određeni novčani iznos, ne pominjući koliko... Ne mogu tačno da se sjetim, ali mislim da je meni ponovo dao šaku marihuane u znak zahvalnosti što sam mu i ovog puta pomogao”, pričao je osumnjičeni.
On je objasnio i kako je nešto kasnije iste godine, po istoj matrici, zapaljen i redakcijski kombi parkiran u naselju Stari aerodrom.
Tvrdi da su se tada crvenim “golfom II” dovezli nadomak Osnovne škole “Pavle Rovinski” i da je ostao da čeka “kolegu” dok izvrši naređenje.
“Nakon nekih dvadesetak minuta, do pola sata, kada se i začula eksplozija, vidio sam S. koji trčećim korakom ide ka našem vozilu, sijeda na mjesto vozača i krećemo. Sjećam se da je bio vidno uznemiran i uplašen i djelovao mi je kao da ga je neko vidio... Te večeri nije mi davao nikakvu drogu”...
PRITISAK
Osumnjičeni je potom ispričao da se nisu gledali “neko vrijeme”, odnosno da su držali distancu da neko ne posumnja u njihovu povezanost sa paljenjem vozila “Vijesti”...
Kaže da ga je S. pozvao “mislim u februaru 2014. godine”, nudeći mu da sada on zapali automobil “Vijesti”.
“To mi je nudio i prethodnih puta, ali sam kategorično odbijao i jedino što sam htio je da mu se nađem tu, da mu pravim društvo i eventualno pomognem... Dogovor je bio kao i prethodnih puta da ostanem u vozilu i čekam... Sjeo sam na obližnju klupu pored vozila i pratio S. dok mi nije zamakao... Tu sam čekao nekih petnaestak minuta kada se S. vratio i rekao mi da nije mogao da zapali to vozilo, jer je primijetio policijske službenike koji su ga čuvali”, rekao je D. M. Tvrdi da su ponovo obilazili taj automobil i vidjeli da ga policija čuva, ali da su jedne noći ostali da čekaju i da mu je S. rekao da “to mora noćas da završi”. “Djelovao mi je kao da je na njega vršen pritisak da to učini. Čekao sam malo duže tog puta, čini mi se nekih sat vremena, a zatim se začula snažna eksplozija i pretpostavio sam da je S. uspio... Nakon nekih pet minuta dotrčao je do vozila i odmah smo se dali u bjekstvo”...
Tvrdi da je sve to predstavljalo veliki teret za njega: “I ja sam konačno htio da sve ovo ispričam kako bih se iščistio, odnosno, kako bih sve ostavio iza sebe. Imao sam težak životni period, mogu slobodno da kažem - velike probleme, posebno vezano za to druženje sa S. P. i sada mogu slobodno da kažem da sam čist i miran pred samim sobom”.
HRONOLOGIJA
Serija paljenja vozila “Vijesti” počela je 14. jula 2011. godine. Tu godinu Stanišić je proveo u pritvoru ili zatvoru.
“Vijesti” su pitale nadležne da li je iz zatvorao komandovao maloljetnicima, ali nikada nije odgovoreno.
Izvršna direktorica “Vijesti” Marijana Bojanić, ranije je konstatovala da je nezavisni dnevnik u periodu od desetak godina preživio desetine napada i da gotovo nijedan od njih nije rasvijetljen, posebno kada je riječ o nalogodavcima. Ponovila je da jedini motiv za napade na imovinu i zaposlene u nezavisnom dnevniku može biti povezan isključivo sa profesionalnim radom:
“A da su svi ti napadi bili rezultat odmazde pojedinih centara moći... Sigurni smo da sve te napade, pa i ova paljenja nije mogao da naloži niti jedan pojedinac i kriminalac kako god se zvao, a da nije prethodno imao signal ako ne direktni nalog iz nekog centra moći da organizuje i realizuje takav zločin”, saopštila je Bojanićeva, neposredno nakon što su iz policije i tužilaštva Stanišića označili organizatorom napada.
Dan nakon što su predstavnici policije i tužilaštva organizovali konferenciju za medije i označili ga nalogodavcem, Stanišić je reagovao na njihove navode, tvrdeći da sa paljenjem vozila “Vijesti” nema ništa, odnosno, da nije nalogodavac.
Isto je ponovio i pred pravosudnim organima nakon hapšenja.
“Vijesti” u julu i avgustu 2011. godine, kao ni februaru 2014. godine - kada su gorjela vozila, nisu objavile nijedan tekst o Radoslavu Gilu Stanišiću i takozvanom zagoričkom kriminalnom klanu...
Gilev vojnik: Palio, tukao, krao motore...
“Svako paljenje vozila bilo je po nalogu Gila Stanišića. Inače je S.P. često znao da odradi poslove za braću Stanišić, posebno za Gila Stanišića, pa je tako znao da prebije neke momke, da ukrade motor i slično... Ovo znam jer mi je to lično S.P. saopštio i to ne jednom, nego više puta, odnosno, svaki put kada bismo išli zajedno da se zapali vozilo S. bi pominjao da je to bilo po nalogu Gila Stanišića”, kazao je D. M.
Rekao je i da mu je poznato da je S.P. za te radnje dobijao novac: “Ja bih rekao veći novčani iznos, iako je on meni govorio da se radi o 300, 400, 500 eura. Inače, Gile Stanišić i njegov brat Vidoje poznati su kao vođe tzv. zagoričkog klana i znam da je S. P. bio spreman da uradi bilo što za njih, posebno za Gila Stanišića, kako bi se dokazao i kako bi bio član njihovog klana... Poznato mi je da S. usko sarađuje sa braćom Stanišić, tačnije Gilem, a to bih prije nazvao kao da je S. bio njihov momak za sve, odnosno vojnik”...
( Jelena Jovanović )