KOMENTAR NEDJELJE
Lindzi Von naše vlasti
Evropska komisija sitnu knjigu je namijenila pravosuđu, onu istu koju je u prethodnom izvještaju napisala Agenciji za sprečavanje korupcije i Sretenu Radonjiću. Radonjić je shvatio poruku i ustao iz fotelje direktora ASK-a...
Politika je kao skijanje - uglavnom ideš tamo gdje hoćeš, a ponekad i tamo gdje te đavo odnese.
Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, makar kao dobra skijašica, morala bi da shvati da je ovoga puta đavo odnio.
Evropska komisija (EK), u svom novom radnom dokumentu o stanju u poglavljima 23 i 24, sitnu knjigu je namijenila pravosuđu, onu istu koju je u prethodnom izvještaju iz novembra 2019. napisala Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK) i Sretenu Radonjiću. Radonjić je shvatio poruku i ustao iz fotelje direktora ASK-a.
Osim navoda da se “sudstvo i tužilaštvo i dalje vide kao ranjivi na političko uplitanje”, radni dokument Komisije podsjeća na scenario neke epizode Nadrealista - Vlada smanjuje za 50 odsto plate za 134 sudije i 59 tužioca najvišeg ranga na tri mjeseca u okviru mjera zbog epidemije korona virusa, Desanka Lopičić je izabrana za “predsjedavajuću” Ustavnog suda iako zakonodavni okvir ne poznaje tu kategoriju, Tužilački savjet cijeni da su svih 53 tužioca koja je testirao odlikaši…
A onda ozbiljno, eksplicitnije nego što je napisano u prethodnom radnom dokumentu iz novembra 2019:
“Između 2019. i početka 2020, Sudski savjet je ponovo imenovao (ukupno) sedam predsjednika sudova, uključujući predsjednicu Vrhovnog suda na najmanje treći mandat. To izaziva zabrinutost oko načina na koji Sudski savjet tumači duh i slovo bazičnog ustavnog i pravnog okvira, koji ograničava takva imenovanja na maksimalno dva mandata, a kako bi se spriječila prekomjerna koncentracija moći unutar sudstva”.
Od decembra 2007. godine, kada je prvi put izabrana za predsjednica Vrhovnog suda, Medenica je napravila neke pozitivne pomake u sudskoj vlasti, kao što su povećanje efikasnosti, unapređenje kvaliteta uslova rada, kao i znatno veća primanja sudijama.
Istovremeno je jedan je od glavnih krivaca zbog nepovjerenja u sudstvo. Kad se politika umiješa u poslove pravde, onda na scenu stupa nepravda. A politike je vremenom bilo sve više dok je Medenica skijala.
U takvoj sudskoj vlasti, ona uživa nesporni autoritet. Za one na čijim su terazijama politika i pravda na istom nivou, Medenica je što i najbolja smučarka u bijelom sportu. Lindzi Von naše vlasti.
Duge karijere uvijek prate usponi i padovi, lakše ili teže povrede. Javnost pamti Lindzi Von, i po golišavim fotografijama, kao što će Medenicu pamtiti po načelnom, doduše neobavezujućem, pravnom stavu - da, za razliku od dosadašnje prakse, u sudskoj praksi ne mogu biti osporavane niti poništavane odluke koje bude donosio parlament, a koje se tiču izbora i smjena funkcionera, čak iako su nezakonite.
Lindzi Von se povukla nakon nekoliko ozbiljnih povreda. Predsjednica Vrhovnog suda i predsjednica Skijaškog saveza Crne Gore bi morala shvatiti da je i vrijeme za njeno povlačenje došlo poslije ovako ozbiljnih opomena Brisela.
Kada je izabrana na treći mandat, Medenica je kazala da je bila motivisana i izazovima koji nose poglavlja 23 i 24 u pregovorima Crne Gore sa EU. Sada se taj izazov svodi na povlačenje sa funkcije, a da se pri tom ne nanese šteta DPS-u. Zato se ona neće povući prije parlamentarnih izbora planiranih za septembar. Samo kako DPS, koji je na tu poziciju postavio, time ne bi pokazao slabost.
Ali Crnoj Gori ostaju veći problemi od same Medenice.
To su, prvo, onih 18 sudija Vrhovnog suda koji su podržali njenu kandidaturu, uprkos tome što u članu 124. Ustava Crne Gore, stav 5 piše ”isto lice može biti birano za predsjednika Vrhovnog suda najviše dva puta.”
Među njima su bile i one sudije čija vaga je dugo bila ispravno kalibrisana, a mač pravilno držan.
Međutim, krivicu za blokadu u pregovorima sa EU i, što je bitnije, za ovakvo stanje stvari u sudstvu, treba dalje individualizovati.
To su oni koji su na Sudskom savjetu glasali za izbor Medenice i preostalih šest predsjednika sudova, koji su crnogorskoj javnosti vrijeđali razum, ubjeđujući je da su 3 u stvari 2.
Mimo prof. Mladena Vukčevića koji je podnio ostavku sa mjesta predsjednika Sudskog savjeta nakon prvog radnog dokumenta EK, to su ministar pravde Zoran Pažin, sudije Rada Kovačević, Ana Perović Vojinović, Verica Sekulić, Dragan Babović, te oni koji su birani iz reda uglednih pravnika Dobrica Šljivančanin, Loro Markić i Vesna Simović-Zvicer.
Svi su oni opasno sklizali sa staze. Zato bi poslije Medenice i oni trebalo da prestanu držati balvane na putu ka EU i istinski nezavisnom sudstvu zarad interesa vladajuće partije. Ako im je država na prvom mjestu, kako se znaju često zaklinjati.
( Vladan Žugić )