Mugoša za "Vijesti": Vlada ne zna, ili neće da se bavi poljoprivredom
Agrobudžet je za četiri godine iznosio 170 miliona eura, a proizvodnja opada i sve više ljudi se povlači iz posla, kaže Budimir Mugoša. Navodi da ambijent nije dobar i da domaći poljoprivrednici ne mogu biti konkurentni bez izdašne pomoći države, što je, kako tvrdi, praksa svuda u Evropi
Ambijent u kojem funkcioniše crnogorska poljoprivreda nije dobar, pa se sve više ljudi povlači iz tog biznisa, a proizvodnja opada iako je agrobudžet za mandata ove vlade bio skoro 170 miliona eura.
To znači da garnitura koja je realizovala aktuelnu agrarnu politiku ili ne zna ili neće ozbiljno da se bavi tom privrednom granom, kazao je u intervjuu za “Vijesti” diplomirani inženjer poljoprivrede, poljoprivrednik i prije četiri godine nakratko ministar poljoprivrede u Vladi izbornog povjerenja Budimir Mugoša.
Da li uvozimo suviše poljoprivrednih proizvoda, postoji li mogućnost da se u Crnoj Gori proizvede više, kvalitetnije i sa konkurentnim cijenama kako bi se da smanjio uvoz?
Prvo, poljoprivreda je izuzetno inertna, nisko-akumulativna i rizična privredna grana i bavljenje ovom djelatnošću nije atraktivno zanimanje. Sa druge strane, to je vrlo važna strateška grana kojoj svaka odgovorna vlast prije svega u Evropi prilazi sa posebnim senzibilitetom. To je djelatnost u kojoj je uticaj države najveći. Subvencije, podsticaji različitih oblika i sa različitih nivoa vlasti, su uobičajeni pa je tako pomoć poljoprivredi izuzeta iz zakona o državnoj pomoći. Nema nijedne države u Evropi koja ima uspješnu poljoprivredu, a da funkcioniše na čisto ekonomskim principima, odnosno da nema izdašnu pomoć države i to je jedan od razloga zašto naši proizvodi nijesu cjenovno konkurentni.
350 miliona eura je vrijednost poljoprivredne proizvodnje u Crnoj Gori, što čini u posljednjih dvadeset godina od 6 do 9 odsto BDP-a, što je vrlo veliko učešće ako uporedimo sa zemljama EU gdje se to kreće 1 do 3 procenta, ističe Mugoša
Što se tiče specifičnosti crnogorske poljoprivrede, mi realno nemamo uslove za intenzivnu i masovnu proizvodnju pojedinih proizvoda, prije svega zbog klimatskih i reljefskih karakteristika naše države, usitnjenih posjeda i slično, ali imamo komparativne prednosti za proizvodnju niza proizvoda vrhunskog kvaliteta ne samo za domaće potrebe već i za izvoz.
Vrijednost poljoprivredne proizvodnje u Crnoj Gori je oko 350 miliona i to čini u posljednjih dvadeset godina od 6 do 9 odsto BDP-a, što je vrlo veliko učešće ako uporedimo sa zemljama EU gdje se to kreće 1 do 3 procenta, u Srbiji 6 odsto, a Ukrajini 10. To govori da i takva kakva je naša poljoprivreda i naš seljak su najzdraviji segment naše ekonomije. Uvoz poljoprivrednih proizvoda je 474 miliona tako da je učešće domaće poljoprivrede oko 40 odsto potreba.
Što se može uraditi i u kojim granama poljoprivrede imamo komparativne prednosti i realne šanse za povećanje proizvodnje?
Prvo se mora iz nacionalnog budžeta odvajati više za poljoprivredu odakle bi se finansirali projekti koje ne podržavaju fondovi EU.
Treba i mnogo efikasnije koristiti fondove EU. Prije svega mislim na pomoć državnih institucija kako bi se ispunili strogi kriterijumi koje propisuju javni pozivi za realizaciju IPARD programa, a ne da nam se dešava da nema ko da povuče sredstva zato što ne možemo ispuniti neke, veoma često, banalne uslove. To se može uraditi samo onda kada se budu zapošljavali sposobni, a ne podobni partijski kadrovi.
Veliki problem predstavlja zakonska regulativa. Mi nemamo kvalitetan zakon o poljoprivrednom zemljištu koji je trebalo po planu rada Vlade biti urađen još 2016. godine, ali nije iako je još 2017. angažovana slovenačka kompanija za njegovu izradu. Valjda oni bolje znaju od nas što nam treba. U međuvremenu se izdaje poljoprivredno zemljište po zakonu o državnoj imovini i kada sve bude izdato firmama sa “velikim iskustvom u poljoprivredi” Rokšpedu, Čelebiću i drugim, zakon će biti donijet.
Poreski sistem takođe nije povoljan za poljoprivrednike. Gorivo koje troše naše mašine opterećeno je porezama i akcizama, a jahte u Porto Montenegru su oslobođene ovih dažbina. Porez na poljoprivredne proizvode osim nekoliko osnovnih namirnica je 21 odsto, a na usluge u hotelima sa 4 i više zvjezdica 7 procenata.
Dakle ambijent u kome funkcioniše poljoprivreda nije dobar, pa se sve više ljudi povlači iz ovog biznisa, a proizvodnja opada, iako je agrobudžet za mandata ove vlade bio skoro 170 miliona eura. To znači da ova garnitura koja je realizovala aktuelnu agrarnu politiku ili ne zna ili neće ozbiljno da se bavi ovom privrednom granom.
Gdje su nam realne šanse za povećanje proizvodnje, gledano po kulturama koje se uvoze u milionskim vrijednostima?
Paradajz proizvodimo dovoljno samo od 15. juna do 1. avgusta kada je špic proizvodnje na otvorenom. Slično je i sa krastavcima i paprikom, samo je period nešto pomjeren. Tu imamo komparativne prednosti za podizanje savremenih plastenika sa cjelogodišnjom proizvodnjom jer imamo dobru zemlju, dosta sunca i pristupačnu vodu.
U proizvodnji krompira imamo napretka i mislim da i tu možemo napraviti bolje rezultate. Imamo dobrih primjera proizvodnje šargarepe u Crnoj Gori, ali mislim da ovu kulturu nećemo značajnije gajiti u narednom periodu, kao ni luk. Proizvodnja salate u plodoredu sa krastavcima, paradajzom i paprikom u plasteničkoj proizvodnji sigurno može zadovoljiti domaće potrebe.
Dobrom strategijom, stručnim i poštenim radom, Crna Gora u pojedinim sektorima može napraviti dobre rezultate, u nekima i ne, ali poljoprivredna proizvodnja u narednih 10 godina može dostići vrijednost od 600 miliona eura, što bi oživjelo sela i katune i dalo nadu u bolje sjutra. Međutim, oni koji vode ovaj sektor ne vide sebe u ovoj branši”
Kupus je kultura koju apsolutno možemo proizvoditi u količinama koje će zadovoljiti domaću potražnju i upravo na ovoj kulturi želim objasniti kako država svojom radom može uticati na proizvodnju. U agrobudžetu postoji javni poziv za subvencionisanje rasada pojedinih kultura među kojima i kupusnjače do 7 centi po struku. Međutim, podršku možete ostvariti ako sadite kupus u proljeće kada se sadi manji dio kupusa, ali ne i za jesenju sadnju kada se sadi mnogo više jer je potrošnja i potražnja u jesen i zimu mnogo veća. Izostanak podrške za prošlu godinu, čija vrijednost nije mogla biti veća od 50.000 eura, je uslovio da je cijena kupusa bila veća od 30 centi i kupus je uglavnom bio iz uvoza - 945.000 eura. Dakle, neko nije znao, ili nije htio da radi kako treba, pa smo morali uvesti kupusa za milion eura.
Kakva je situacija u stočarskoj proizvodnji?
U govedarstvu se uvozi dosta priplodnih junica po javnom pozivu za povećanje stočnog fonda. Takođe, kompanija Mesopromet ima odličan program tova junadi u svojim objektima, kao i kooperantski odnos sa velikim brojem gazdinstava i to je put kojim trebaju ići i druge kompanije iz ove oblasti. Nadam se da će i Gradina iz Rožaja realizovati sličan program tova. Dakle, uvoze se telad za tov jer mi nemamo ni dovoljan broj niti dobar rasni sastav da bi obezbijedili dobar tovni materijal. Na ovom polju treba ozbiljno poraditi.
Kod živinarstva uvoze se uglavnom koke nosilje, jer ih kod nas niko ne gaji, kao i pilad za tov gdje ima ozbiljnog napretka u proizvodnji pilećeg mesa. U Crnoj Gori treba gajiti million koka nosilja da bi zadovoljili sopstvene potrebe. To bi bilo lako ostvarivo da nema onih problema koje sam ranije naveo. Ovčarstvo i mliječno govedarstvo su ogroman potencijal. Nekada smo imali 530.000 ovaca, danas zvanično oko 200.000. Jednim ozbiljnim radom i dobrom strategijom mogli bismo podmiriti domaće potrebe i proizvesti ozbiljne količine za izvoz. U mljekarstvu postoji ogroman potencijal, ali ovdje je stanje izuzetno loše. Uvozi se ogromna količina mlijeka i mlječnih proizvoda, domaći otkup je decenijama na nivou ispod 15 odsto. Mjere koje se preduzimaju u cilju povećanja proizvodnje i podizanja kvaliteta ne daju rezultate, a vrlo često nemaju ni smisla niti uporišta u struci.
I na kraju, da pomenem sektor svinjarstva i uvoz mesa od 52 miliona eura. Vidim da je uvezeno žive stoke iz Srbije u vrijednosti million eura i pored zabrane zbog afričke kuge svinja. Ovdje definitivno moramo uraditi sve da ova proizvodnja zadovolji domaće potrebe prije svega zbog tradicije i onih firmi koje su osvojile ovu proizvodnju. Nedostaje im samo dobra sirovina. Primjer su Španija i Kipar. Španija je najveći evropski proizvođač svinja, a Kipar je mala zemlja sa velikom proizvodnjom iako ne proizvode žitarice, ali imaju more i jeftin transport iz uvoza.
Dobrom strategijom, stručnim i poštenim radom Crna Gora u pojedinim sektorima može napraviti dobre rezultate u nekima i ne, ali poljoprivredna proizvodnja u narednih 10 godina može dostići vrijednost od 600 miliona eura što bi oživjelo sela i katune i dalo nadu u bolje sjutra. Međutim, oni koji vode ovaj sektor ne vide sebe u ovoj branši, a drugi ih mnogo ne interesuju.
Neizvjestan povratak selu, mnogo dobre zemlje uništeno
Da li je moguć značajniji povratak selu, ako imamo loše puteve do njih, nestabilno snabdijevanje električnom energijom i druge probleme?
Ne očekujem masovniji povratak selu, ali je uz popravljanje uslova moguće očekivati povećanje proizvodnje jer to je tendencija u Evropi - smanjenje broja farmi, a povećanje proizvodnje.
Da li je problem što su se proteklih godina značajne poljoprivredne površine pretvorile u građevinsko zemljište?
Zemljišta poljoprivrednog ima dovoljno, ali obradivog mnogo manje i svjedoci smo njegovog uništavanja. Pogledajte zemljišta uz put Podgorica - Danilovgrad, Pavlovine, Sadine, Zetu... - najbolji kompleksi zemljišta su trajno izgubljeni, to su djela protiv države i naroda. Ipak, zemlje ima mnogo više nego onih koji su uz ove uslove voljni da je obrađuju.
( Goran Kapor )