Od velike pompe do velike tajne

Biznismen Dragan Burić, uprkos odličnom engleskom, već dugo ima problema da objasni svojim američkim partnerima i prijateljima zašto projekat, u koji je u Crnoj Gori uložio 13 miliona eura, sve do nedavno nije mogao da pokrene zbog struje.

Iako je projekat izgradnje štala i mljekare predviđao da još u martu prošle godine potekne 60.000 litara mlijeka dnevno, ispriječili su se administrativni problemi u opštini Bijelo Polje, dovođenje vode i struje do lokacije.

„Kažem im da je Crna Gora beba koja tek puzi i njegujemo je... Polako će krenuti da hoda, a brzo i da ide kako treba“, kaže ovaj crnogorski počasni konzul u Panami.

Štale i hale u ogromnom kompleksu u Pavinom Polju, na putu između Bijelog Polja i Pljevalja, zvrje prazne. Da nijesu samo zaboravljene kulise nekog davno snimanog filma, opominje stražar i novi, tek, postavljeni transformator za struju, i jarbol sa crnogorskom zastavom.

Tokom 2015. i 2016. godine ta zdanja uistinu su bile scena za česta televizijska snimanja i promociju velikog kreditnog projekta za razvoj poljoprivrede, podržanog sa 50 miliona dolara od Abu Dabi Fonda za razvoj, ADFD.

Burić je sa svojom kompanijom „Milkraft“ bio idealan primjer. Prije nego što je tadašnji ministar poljoprivrede Petar Ivanović doveo kamere i diplomate iz Abu Dabija, on je već kupio zemljište, obezbijedio dozvole i podigao zgrade buduće savremene farme za 420 krava, postrojenja za mužu i teljenje.

Ugovor o kreditu od tri miliona dolara sa Burićem, Ministarstvo je potpisalo krajem 2015. godine, završetak radova najavljen je za kraj 2016. godine, a početak proizvodnje za mart prošle godine.

Još osam kompanija finansirano je iz kredita Abu Dabi fonda, koji je dodijeljen crnogorskoj državi u junu 2015. godine, u visini od 50 miliona dolara.

Pompezno najavljen, taj kredit je bio namijenjen uglavnom velikim igračima na tržištu od kojih se očekivalo da postanu zamajac razvoja i izvoza za inače usitnjenu crnogorsku poljoprovredu.

Ali, i kad je bilo novca, ideja i preduzetnika, to nije pomoglo u sudaru sa administrativnim barijerama, nesređenim planskim dokumentima i skromnim kapacitetima lokalnih zajednica, pokazuje istraživanje CIN-CG/BIRN.

To je proizvelo kašnjenja, nepotrebne troškove zbog odlaganja proizvodnje, skladištenja opreme, dok su nekima dugovi narastali zbog kursnih razlika nastalih jačanjem dolara.

Pokazalo se da Crna Gora u poljoprivredi još nema dovoljno dobrih ideja i preduzetnika koji u relativno kratkom vremenu mogu da realizuju velike projekte i da uz milion do tri miliona dolara kreditne podrške pruže čvrste garancije i da sami ulože značajne sume.

Do juna prošle godine, od 50 miliona, dodijeljeno je kroz kredite 23 miliona dolara. Tada je Vlada donijela odluku da izmjesti Fond iz resornog ministarstva i prebaci ga u nadležnost Investiciono-razvojnog fonda (IRF). Uslovi kreditiranja su promijenjeni da bi i mali proizvođači mogli da se uključe.

Svi podaci proglašeni su tajnom, uključujući i nalaze interne i eksterne revizije.

Dok se čeka da zaživi nova kreditna linija, preko IRF -a, podijeljena su mišljenja eksperata o tome da li je početna strategija podrške velikim preduzećima uopšte bila dobra, ili su uslovi kreditiranja trebalo da budu prilagođeni manjim proizvođačima.

Ugovori pod velom tajne

Poljoprivreda Crne Gore je nerazvijena i usitnjena. Agrobudžet za 2018. godinu procjenjuje da postoji čak 49.000 malih gazdinstava.

Otuda je kredit od Abu Dabi fonda uzet sa namjerom da se da podsticaj poljoprivredi, izvozu i zapošljavanju u tom sektoru, posebno na sjeveru zemlje.

Iako je Upravni odbor Fonda sa sjedištem u Abu Dabiju odobrio još u junu 2014. godine ponudu za kredit, Vlada Crne Gore je pregovarala i uspjela da smanji kamatnu stopu i produži rok vraćanja, pa se ugovor sa tim Fondom potpisuje tek u junu 2015. godine pod povoljnijim uslovima - kamatna stopa od 2,5 odsto, grejs period od četiri godine i rok vraćanja od 17 godina.

Do sredine prošle godine, država je potpisala ugovor sa 11 kompanija, za projekte vrijedne 23,2 miliona dolara, od kojih je devet dobilo novac. Dvije kompanije su ostale bez kredita, nakon što je država uradila dodatnu provjeru. Prema podacima Vlade, do sredine prošle godine samo je kompanija Vektra Jakić, koja je dobila novac za proizvodnju peleta, počela sa proizvodnjom.

Uslovi kreditiranja favorizovali su veće kompanije od kojih se tražilo da ulože 25 odsto svojih sredstava, dok je visina kredita bila od milion do tri miliona dolara.

Pod kojim uslovima su krediti tačno dati različitim kompanijama, nije poznato, jer pojedinačni ugovori nijesu dostupni javnosti. Otuda se ne može procijeniti da li su pojedine kompanije prekršile uslove kreditiranja, te da li kasne u implementaciji.

Ministarstvo poljoprivrede, kojim sada rukovodi Milutin Simović, odbilo je da stavi na uvid ugovore i prateću dokumentaciju, uz obrazloženje da je „IRF zadužen za realizaciju projekta i da nijesu u posjedu traženih informacija”.

I IRF je odbio zahtjev CIN-CG/BIRN-a uz objašnjenje „da bi njihovo davanje izazvalo štetne posljedice po komercijalne i druge interese, kako Fonda, tako i ugovornih strana“.

Milorad Vujović, potpredsjednik Vlade u to vrijeme, iz opozicionih redova, kaže da je i sam tri puta bezuspješno tražio da dobije uvid u osnovni ugovor i njegove anekse, ugovore o zalogama i hipotekarnim obezbjeđenjima.

„Proglašavanje ove dokumentacije tajnom svakako je nezakonito, jer ne ispunjava nijedan od uslova iz Zakona o tajnosti podataka i takva odluka IRF-a bi morala biti osporena pred Upravnim sudom“, kazao je on.

On, takođe, sumnja da su te informacije „svjesno činjene nedostupnim, kako bi se od javnosti sakrile zloupotrebe“.

Bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović, iz vladajuće Demokratske partije socijalista, tvrdi da je proces izbora kompanija bio transparentan. On je kazao da su tada dobili 32 aplikacije i da su više od pola morali da odbiju, jer su firme koje su aplicirale umjesto za razvojne i nove projekte tražile novac za vraćanje prethodnih dugova ili rješavanje pitanja likvidnosti, što nije u skladu sa ciljem projekta.

Bez struje i vode, a kamate rastu

Od devet kompanija koje je Ministarstvo finansijski podržalo, neke su se u startu suočile sa ozbiljnim problemima u opštinama u kojima posluju, nekoliko projekata je u završnoj fazi, a ima i onih koji razmišljaju da odustanu od kredita zbog visokih kamata koje plaćaju zbog nepovoljnih kursnih razlika.

Vlasnik „Milkkrafta“ Dragan Burić kaže da je u opštini Bijelo Polje naišao na neriješene imovinsko-pravne odnose, nije bilo priključka za vodu, a godinu dana je čekao da dobije struju. Zbog toga je izgubio ne samo vrijeme nego i desetine hiljada eura svakog mjeseca, novca koji je „krvavo zaradio“.

„Želio sam da napravim nešto za Crnu Goru i mnogo me pogađa što se ovo dešava“, rekao je Burić u razgovoru za CIN-CG/BIRN, u sjedištu još jedne svoje firme „GNC“ u Podgorici. On kaže da je odlučio da investira u najtežu branšu koja postoji - poljoprivredu.

„Ozbiljne kompanije su napravile analizu i biznis plan i procijenile da je sjever države najbolji za to. Kada sam vidio Pavino Polje, osjetio sam da je to pravo“, kaže on.

Iz Opštine Bijelo Polje i Ministarstva poljoprivrede potvrdili su da su postojali problemi u realizaciji ovog projekta, ali da su oni otklonjeni. Burić se sada nada da će nakon svega, projekat biti završen do ljeta.

Nijesu samo struja i voda bili problem za Burića. Dok je čekao da počne proizvodnju, dolar je rastao.

Kada su kompanije uzele kredite u dolarima, njihovi vlasnici tada nijesu slutili da će za godinu dana zbog jačanja dolara izgubiti desetine hiljada eura.

Burićeva kompanija „Milkraft“ godišnje u grejs periodu na ime kamata plaća 70.000 eura. Ali, zbog kursnih razlika, tvrdi, već je u gubitku dodatnih 50.000 eura.

Na problem sa kursnim razlikama žali se i Čedomir Popović, izvršni direktor kompanije „Carine“, koja je stoprocentni vlasnik firme „Agro Carine“.

„Iznos glavnog duga sa početnih 2,5 miliona dolara povećao se na 2,56 miliona. Dakle, za godinu i po negativne kursne liste, razlike iznose oko 60.000 dolara ili 51.000 eura“, rekao je Popović. Zbog toga se pita da li je takav kreditni angažman, dugoročno posmatrano, isplativ za korisnika.

U vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, kaže on, kreditni angažman je bio prihvatljiv, s obzirom na kamatnu stopu i na to da mu je odobren rok vraćanja od 16 godina, uz grejs period od tri godine.

„Ubrzo će se kod poslovnih banaka moći dobiti kredit pod istim uslovima i to bez rizika od negativnih kursnih razlika, pa se ne isključuje mogućnost odustajanja od ovog kreditnog aražmana“, naglasio je Popović.

Uprkos teškoćama, on kaže da kompanija redovno izmiruje dospjele obaveze po kreditu iz Abu Dabi fonda za razvoj.

Podržati velike ili male privrednike

Iako je odluka o premještanju projekta iz Ministarstva poljoprivrede donijeta sredinom prošle godine, u IRF-u kažu da su još u fazi preuzimanja, analize i dogovora sa Abu Dabi Fondom o realizaciji kredita.

Ipak se zna da će uslovi kreditiranja biti promijenjeni i da će minimalni iznos kreditne podrške, sa dotadašnjih milion dolara, biti smanjen na 200.000 dolara.

Vlada ovo obrazlaže željom da obezbijedi „znatno širi obuhvat potencijalnih korisnika“ i prilagodi uslove „realnoj apsorpcijskoj sposobnosti“, što se tumači kao priznanje da su početni uslovi kreditiranja bili preveliki zalogaj za potencijale crnogorskih poljoprivrednika.

Bivši ministar Ivanović, pod čijim mandatom je Fond zaživio, i dalje smatra da je bilo potrebno podržati veće projekte koji bi, poput ledolomaca, krčili put i za male.

On je mišljenja da mali proizvođači ne mogu da guraju poljoprivredu naprijed, upravljaju valutnim rizikom ili da sa lakoćom daju garanciju za kredite.

„Nigdje na svijetu mali proizvođači ne vuku poljoprivredu naprijed. Sviđalo se to nekom ili ne, to mogu da čine samo veliki“, zaključuje on.

Ali, po riječima agronoma Željka Vidakovića, novi koncept je bolji. Kredit iz Abu Dabi fonda, kako vjeruje, mogao je da bude dobra lokomotiva, da je bio namijenjen za „obične poljoprivrednike“.

On smatra da je crnogorska poljoprivreda u tako lošem stanju da će se i novi uslovi kreditiranja teško moći ispuniti, jer su i dalje preveliko opterećenje za male proizvođače.

„Ako uzimate 100 hiljada eura, traže 150 ili obično 200 hiljada eura obezbjeđenja. Dakle, kolateral je uvijek 50 do 100 odsto u odnosu na visinu kredita. Plašim se da će to da bude biznis barijera, upravo zbog kolaterala. Malo je poljoprivrednika koji imaju nepokretnosti u velikoj vrijednosti na selu, a koje mogu da stave pod hipoteku“, kaže Vidaković.

On dodaje da je Crnoj Gori potreban agrarni fond, koji bi davao garanciju za poljoprivrednike, procjenjivao da li vrijedi založena imovina, ali i pratio zloupotrebu sredstava „kako ne bi bilo kupovine kola umjesto traktora“.

Zadovoljni u Mesoprometu i Carinama, jedina muka je dolar

CIN-CG/BIRN obišao je krajem novembra postrojenja fabrike „Mesopromet“ u Bijelom Polju, koja je dobila tri miliona dolara kredita iz Abu Dabi fonda za modernizaciju i proširenje kapaciteta za proizvodnju suhomesnatih proizvoda i fermentisanih kobasica.

Lejla Hasković iz „Mesoprometa“ rekla je da su odobrena sredstva korištena za nabavku opreme i jednim dijelom za finansiranje trajnih obrtnih sredstava.

„U potpunosti smo zadovoljni realizacijom ugovora kao i uslovima kreditiranja. Kompanija je uložila dva miliona eura sopstvenih sredstava“, kazala je Haskovićeva.

U podgoričkoj kompaniji „Carine“, koja je osnivač „Agro Carina“, tvrde da, osim teškoćau vezi sa kursom dolara, nije bilo problema tokom realizacije projekta. Do sada su izgradili restoran za degustaciju proizvoda, nabavili poljoprivrednu mehanizaciju i rekonstruisali objekat za smještaj i uzgoj ovaca i smještaj sijena. Mljekara još nije izgrađena, kao ni cistijerne za vodu od 400 metara kubnih, a usporavala ih je samo kratka građevinska sezona.

Do sredine 2017. godine podržano je devet projekata u okviru Abu Dabi projekta. To su oni koje relaziju kompanije „Agro Carine“, „Vektra Jakić“, „Mesopromet“, „HM Durmitor“, „Milkraft“, „Eko-per“, „F.M.L.“, „MI Goranović“ i „IM Gradina“. Vladin dokument potvrđuje da je samo kompanija „Vektra Jakić“ do sredine prošle godine završila sve radove.

Potpisani ugovori, a neisplaćeni krediti “Radi” i „CG i POWER“

Dvije kompanije, „Bjelasica rada“ i „CG i POWER SERV“, potpisale su ugovore sa Ministarstvom poljoprivrede, ali poslije dodatne revizije Ministarstvo je odlučilo da im se novac ne isplati.

Komentarišući slučaj ove dvije firme, bivši ministar poljoprivrede Ivanović kaže da je „ugovor potpisan zato što su ispunjeni uslovi za potpisivanje, a sredstva nijesu prebačena jer potpisnici nijesu pružili obezbjeđenje u skladu sa potpisanim ugovorom“.

U firmi „Bjelasica rada“ u septembru prošle godine proglašen je bankrot. Stečaj je pokrenut u maju 2017. godine na zahtjev radnika koji duže od godinu nijesu primili plate.

Reporteri CIN-CG/BIRN posjetili su sjedište „Bjelasice rade“ u Bijelom Polju i naišli na zatvorenu kapiju. U krugu fabrike bili su samo psi lutalice. Iako su reporteri insistirali na razgovoru sa predstavnicima kompanije, radnik obezbjeđenja je rekao da stečajna uprava ne može nikoga da primi.

Vojin Manojlović, predstavnik nikšićke kompanije „CG i POWER SERV“, kaže da se na zemljištu predviđenom za proizvodnju, površine oko 30.000 metara kvadratnih, nalaze hale koje su zajednički objekat sa drugim licima. Manojlović stoga krivi neriješene imovinsko-pravne odnose u opštini za to što, uprkos potpisanom ugovoru, nije dobio novac.

Nije bilo moguće provjeriti te tvrdnje zbog toga što su nalazi revizije nedostupni javnosti.

( Ana Komatina )