Čupićev osmijeh krasiće Trg slobode

Čedomir Ljubo Čupić (1913-1942), narodni heroj, strijeljan 9. maja 1942. godine u Nikšiću, njegov osmijeh nakon presude na smrt postao je simbol antifašizma - pisaće na bronzanoj ploči ako Skupština opštine da zeleno svjetlo za postavljanje spomenika znamenitom Nikšićaninu na Trgu slobode.

Preduzeće “Mehanizacija i programat” podnijelo je zahtjev da na Trgu bude podignut spomenik Čupiću, a nema sumnje da će odbornici dati saglasnost na sjednici zakazanoj za 20. februar.

U skupštinskom materijalu piše da će firma o svom trošku održavati spomenik, a da je novac za izradu obezbijedio privatnik iz Nikšića.

Izrada spomenika povjerena je poznatom vajaru Zlatku Glamočaku, koji u svom ateljeu u Parizu od prošle godine radi na njemu.

Rješenje spomenika ocijeniće stručna komisija koju će formirati gradonačelnik Veselin Grbović.

Planirano je da spomenik bude svečano otkriven 13. jula na Trgu, odnosno korzu “kojim je poslije izrečene smrtne presude poslednji put u životu proveden”.

“U čast dvostrukog jubileja u istom danu - Berlinskog kongresa na kome je Crnoj Gori međunarodno potvrđena državnost i samostalnost i na dan kada je Crna Gora prva u porobljenoj Evropi podigla opštenarodni ustanak protiv fašizma koji je istovremeno proglašen i Danom državnosti”, navodi se u skupštinskom materijalu.

Brataničina slavnog junaka Čedomira Čupić ističe da je jako obradovalo to što se postavlja spomenik i “ovjekovječuje jedno takvo herojstvo”.

“Sa radošću ću prisustvovati tom događaju”, kazala je “Vijestima” Čupićeva koja živi u Beogradu.

Rođena je godinu nakon Ljubove pogibije i ime je dobila po stricu.

“Puno su mi pričali o stricu. Naročito baba Stana kojoj sam se kao dijete žalila da mi se djeca smiju jer imam muško ime. Zahvaljujući njoj, vrlo ponosno sam nosila ime, što i danas radim. Ovdje u Beogradu se malo o njemu govorilo. Samo 9. maja je u ‘Politici’ izlazio članak sa slikom”.

Radost zbog podizanja spomenika nije krila ni Dragica Gaga Abramović, osamdesetčetvorogodišnja Nikšićanka koja živi u Podgorici i koja decenijama obilazi Ljubov grob.

“Presrećna sam bila kada sam čula da će Ljubo konačno dobiti spomenik kakav zaslužuje. Želja mi se ispunila i jedva čekam da vidim spomenik našem Če Gevari čiji je osmijeh prkosa bio sinonim za borbu za slobodu. Mislim da je zaslužio da mu spomenik podignu grad i država, a ne jedan čovjek”.

Svakog 9. maja, na dan kada je Ljubo strijeljan, Dragica dođe i položi cvijeće na njegov grob za koji su, zahvaljujući njoj, saznali mnogi Nikšićani.

“Prošlog 9. maja nijesam mogla doći. Ugradili su mi pejsmejker i nijesam bila u stanju da dođem. A žao mi”.

Više puta je pričala Gaga kako je kao bosonoga klinka trčala, zajedno sa ostalom djecom, za povorkom koja je Ljuba vodila na strijeljanje.

“Kada je prolazio pored svoje kuće podigao je svezane ruke u znak pozdrava majci, koja je bila na prozoru, i produžio. Ni prije ni poslije toga nikada nijesam vidjela toliki ponos, gordost i odvažnost. Ta slika me veže da kada god dođem i posjetim grobove mojih, obiđem i njegov grob”.

Ljubo Čupić je krajem aprila 1942. poslije borbe u blizini Nikšića pao u ruke četnicima koji su ga osudili na smrt strijeljanjem. Nakon izricanja presude izveden je iz sudnice, zgrade nekadašnjeg pozorišta, i tada je nastala fotografija koja je obišla svijet. Njegov osmijeh ovjekovječio je zvanični fotograf italijanskih fašista Karlo Ravnič, a film sačuvao poznati nikšićki fotograf Migo Zorić...

O Ljubu govorio Sartr, divili mu se Indira Gandi i Nehru, a opjevao ga Šobić

Ostalo je zapisano kako je o liku Ljuba Čupića govorio Žan Pol Sartr, koji je tražio da ga fotografišu pored čuvene fotografije, i sa kakvim divljenjem i poštovanjem su ispred nje stajali Džavaharlal Nehru i njegova kćerka Indira Gandi.

Ljubo je strijeljan 9. maja 1942. godine na Petrovoj glavici u starom groblju, iza crkve Svetih apostola Petra i Pavla, a za narodnog heroja je proglašen 10. jula 1953.

Pošta Crne Gore je 2013. izdala markicu sa likom Ljuba Čupića, a dvije godine kasnije dramaturg i pisac Obrad Nenezić objavio je roman „Osmijeh za Mariju Mihailovič“, inspirisan životom “jedinog Crnogorca koji miri sve razlike, ideološke, vjerske, nacionalne“.

I najpoznatiji crnogorski kantautor Miladin Šobić pjevao je o Čupićevom osmijehu.

“Misao čvrsta, okove suze, vjetar mu pogled nosi ka nečem što se k'o sunce sija, zašto se bori, a ne prosi, a ne prosi. To je taj osmjeh što srećom zrači vjerom u bolje, u toplije sjutra...”.

( Svetlana Mandić )