Bojić: Projekat otpadnih voda vri od korupcije

Iako je prošlo gotovo mjesec od kada je Opština Budva uložila prigovor na rješenje Privrednog suda o donošenju privremene mjere kojom su na zahtjev Ministarstva finansija blokirani svi računi lokalne uprave, neme odluke sudskog vijeća.

To je kazao pravni zastupnik Opštine Budva, advokat Vladan Bojić. On smatra i da je Privredni sud bio nenadležan da donese privremenu mjeru, te da je sutkinja koja je to učinila bila pod izuzećem.

“Sutkinja je prekoračila zahtjev koji je postavljen za privremenu mjeru. Imam osjećaj da se čeka ishod šta će se desiti u Budvi, da bi se odlučilo o prigovorima. Jer se o prigovorima odlučuje u roku od deset 15 dana, neki put i u roku od pet dana. Ovo je vrlo simptomatično, biću vrlo blag“, smatra Bojić.

Bojić koji je prije nekoliko mjeseci angažovan od administracije gradonačelnika Marka Bata Carevića preuzeo je postupke koji se vode protiv njemačko-austrijskog koncerna WTE/EVN koje je izgradilo postrojenje za tretman otpadnih voda. Inostrana kompanije je napustila postrojenje krajem januara, da bi prethodno uoči Nove godine aktivirala državnu garanciju od 29,3 miliona eura.

I dok predstavnici jedne budvanske vlasti koju predvode Carević i predsjednik SO Krsto Radović čekaju da vijeće Privrednog suda ukine rješenje i deblokira račun, dotle čelnici druge budvanske vlasti koje je imenovala skupštinska većina od 17 odbornika v.d. predjsednika Opštine i parlamenta Vladimir Bulatović i Snežana Kuč prekjuče su se sastali sa ministrom finansija Darkom Radunovićem kako bi dogovorili korake za deblokadu računa i kreditnog zaduženja za koje bi država dala garanciju.

Govoreći o projektu otpadnih voda koji je prije 12 godina ugovorila nekadašnja DPS vlast u Budvi, Bojić je naglasio da se radi o „jednom do te mjere koruptivnom pravnom poslu, gdje korupcija vrvi i vrišti na sve strane”.

“Iz svakoga segmenta tog pravnog posla i različitih aranžmana. Počev od osnovnog bazičnog ugovora, preko ugovora o garanciji, odnosno jemstvu, do raznih aneksa, protokola ja vam ne mogu u najkraćem opisati koliko je taj pravni posao zasićen i prezasićen korupcijom.... Prijetila je i ekološka katastrofa koju je upravo ova vlast spriječila krajem prošle godine i zbog čega smo bili prinuđeni da se obratimo Osnovnom sudu u Kotoru da obezbijedi dokaze“, naglasio je on.

Podsjećajući da je inostrana kompanija pokrenula međunarodnu arbitražu u Parizu, Bojić je naveo da je riječ o izuzetno skupom postupku.

“Opštini je naloženo samo za taksu da plati 295 hiljada dolara. To su izuzetno skupi postupci. Ta arbitraža je iznijela silne elaboracije, ogroman su vršili pritisak. Uprkos svih poremećaja koji su bili u proteklom periodu, ja sam izjavio složen odgovor sa desetinamam dokaza“, naveo je Bojić.

Advokat ističe da je u ovom projektu čak oštećena država Crna Gora, koja je 2015. platila povraćaj PDV od 3,7 miliona eura.

“Njemačka firma iz Esena i njena kćerka firma u Podgorici WTE otpadne vode učinile su nešto krajnje kompromitujuće. Oni su uzimali jedan ulazni PDV, a izlazni drugi. Moje duboko ubjeđenje je da ovdje nešto krupno nije u redu. Njihov izvršni direktor je postao svjedok saradnik Specijalnom državnom tužilaštvu i on je priznao milionska podmićivanja i plaćanja mita raznim osobama. Mi smo to takođe proslijedili Pariskoj arbitraži, kao i Privrednom sudu Crne Gore“, naveo je Bojić.

Bojić je zapitao zbog čega je Ministarstvo finanisja platilo njemačkoj firmi 29,3 miliona eura, kada je moralo da zna da se radi o ozbiljnom i teškom korupcionaškom poslu.

“Čuo sam odgovor Vlade da bi time izgubila na ugledu. Mislim suprotno, da je Vlada trebalo da odgovori da će platiti ono što odluči Pariska arbitraža ili nadležni Privredni sud, odnosno da nećemo plaćati korupciju. Ovdje je korupcija endemskih razmjera, gora od bilo kakvog virusa koji je danas toliko popularan“, naglasio je Bojić.

On je naglasio da je podnijeta tužba za ništavost garancije od 66 miliona eura iz 2010. koja je donijeta bez saglasnosti Skupštine opštine i saglasnosti Vlade.

Za košenje trave 84 hiljade, telefonske usluge 400 hiljada

Kao ilustraciju kako je novac nenamjenski trošen, Bojić je naveo da za jedno košenja rastinja, koje je objektivno po notarskom iskazu koštalo 6.000 eura, WTE fakturisala prvo 56 hiljada, a potom 84 hiljade eura.

“To su samo isječci iz jednog krupnog korupcionaškog posla. Tu se pojavljuje odnos majke i kćerke firme. Majka firma fakturiše kćerki firmi sve i svašta, radi se barem o 18 miliona eura koji su nestali. Na primjer, telefonske usluge piše 400 hiljade eura, advokatske usluge 1,2 miliona eura”.

( Vuk Lajović )