Narkomanija se teško i sporo liječi, ali uspjesi su mogući

Zloupotreba droga je naročito karakteristična za moderno društvo. Broj uživalaca droga kontinuirano raste naročito među mladima. Nijedna droga nije bezopasna, napotiv, ostavlja teške posljedice po mentalno i fizičko zdravlje.

U svakodnevnom govoru pojam droga se koristi za psihoaktivne supstance koje dovode do promjena stanja svijesti, raspoloženja i ponašanja. Mogu biti prirodne, sintetičke i polusintetičke.

Prema djelovanju ih dijelimo na stimulanse, depresore i halucinogene droge. Stimulanse: amfetamin, metamamfetamin, ekstazi, kokain, krek, kofein, efedrin djeluju stimulativno na psihomotornu aktivnost, daju osjećaj povećane snage, sreće, samopouzdanja, osjećaj gubitka zamora, odsustva straha, ubrzavaju rad srca, podižu krvni pritisak.

Depresore: opijum i njegovi prirodni i sintetski derivati; heroin, morfijum, kodein, tramadol, metadon, zatim, sedativi, barbiturati, analgetici, alkohol. Djeluju na mozak tako da dovode do pospanosti, globalnog usporavanja psihomotornih aktivnosti, opuštenosti, osjećaja smirenosti. Snižavaju aktivnost vitalnih centara za rad srca i disanja.

Halucinogeni (LSD, PCP (fenilciklidin-anđeoski prah), bunika, gljive, meskalin (iz juznoameričkog kaktusa pejotla), psilocibin i različiti sintetski proizvodi, dovode do stanja izmijenjenog opažanja sa pojavom halucinacija, promijenjenog osjećaja za vrijeme, prostor, kao i promijenjenog doživljaja sebe i okoline.

Kanabis

Kanabis - efekti marihuane zavise od koncentracije psohoaktivne supstance - tetra-hidro-kanabinola (THC), od načina unosa, od iskustva, očekivanja, opšteg tjelesnog stanja, raspoloženja, društva i ambijenta u kome se PAS-a uzima.

Ponavljano uzimanje psihoaktivnih supstanci moze dovesti do pojave zavisnosti.

Zavisnost od psihoaktivne supstance karakterišu sljedeće tegobe: snažna želja – neodoljiva potreba za nabavljanjem i uzimanjem droge, povećanje količine uzete droge, fizička zavisnost, psihička zavisnost, štetne zdravstvene posljedice i poremećaje u društvenom i profesionalnom funkcionisanju. Osoba koja ima najmanje tri od šest navedenih tegoba u posljednjih godinu dana ispunjava medicinske kriterijume za dijagnozu zavisnosti.

Psihička zavisnost – predstavlja neobuzdanu, neodoljivu potrebu, želju, žudnju za supstancom.

Fizička zavisnost – znači da su se mnoga tkiva i ćelije organizma navikli na supstancu. U slučaju da supstance nema dolazi do apstinencijalne krize. Alkohol, sedativi i opijati dovode i do jedne i do druge, ostale droge uglavnom dovode do stanja psihičke zavisnosti čiji simptomi nekada mogu biti vrlo izraženi i uticati na pogoršanje cjelokupnog psihofizičkog stanja zavisnika.

Apstinencijalna kriza

Apstinencijalna kriza je teško stanje u kome organizam „pati” usljed nedostatka supstance. Obično se javlja preznojavanje, mučnina, povraćanje, izraziti bolovi u zglobovima i mišićima, grčevi, vodnjikave stolice, i dr. Usljed apstinencijalne krize ne može doći do smrti, ali predstavlja ogromnu patnju za osobu i organizam.

Tolerancija predstavlja potrebu da se uzima veća količina supstance da bi se postigli isti efekti ranije postizani nižim dozama.

Predoziranje predstavlja uzimanje prekomjerne doze supstance koja dovodi do smrti.

Nakon unošenja psihoaktivnih supstanci, dolazi do promjena psihičkog funkcionisanja, sa promjenama stanja svijesti. Najčešće se viđa pojačana budnost ili pospanost, zavisno od toga koja je droga u pitanju, izmijenjeni misaoni tok, ponekad pojava halucinacija. Takođe se mijenja i raspoloženje, može doći do euforije, ali i straha ili napada panike, kod marihuane na primjer. Ponašanje se takođe mijenja od hiperaktivnog i ubrzanog, sa mnoštvom pokreta i prenaglašenim ispoljavanjem emocija do usporenog, letargičnog, gdje osoba djeluje pospano i odsutno. Trajanje ovih promjena je različito i zavisi od vrste unijete supstance (na primjer, akutna intoksikacija heroinom traje do 8 sati, a kod marihuane od tri do pet sati).

Zloupotreba je periodično uzimanje psihoaktivne supstance koje dovodi do oštećenja zdravlja, bilo fizičkog (kao u slučajevima hepatitisa kod unošenja droge nesterilnim špricevima) bilo mentalnog (na primjer, epizode depresivnih stanja kod intenzivnog konzumiranja alkohola).

Politoksikomanija je veoma česta pojava među mladima i predstavlja istovremeno uzimanje više psihoaktivnih supstanci, jer se kombinovanjem različitih droga, ljekova i alkohola pojačavaju njihova dejstva.

Kada se govori o uzrocima pojave bolesti zavisnosti savremena nauka je stanovišta da su zavisnosti od droga (narkomanije) poremećaji izazvani dejstvom više uzročnih faktora istovremeno. Svi uzročni faktori svrstavaju se u tri kategorije: faktori koji se odnose na ličnost, sredinu i samo dejstvo droge. Tako je, recimo, poznato je da se alkoholizam češće javlja u porodicama gdje već ima alkoholičara, a istraživanja pokazuju da je i kod zavisnika od droga čest slučaj da postoji prenošenje obrasca zavisnosti iz generacije u generaciju. Stalna je dilema naučnika da li je to zbog nasljednih faktora ili zbog usvojenog obrazca ponašanja.

Uticaj sredine na formiranje ličnosti i pojavu bolesti zavisnosti nije zanemarljiv. U mnogim kulturama je društveno prihvatljivo konzumiranje alkohola i duvana.

Faktori rizika

Adolescencija je, po nekim autorima, najvažniji i svakako prelomni period u životu čovjeka, kada od djeteta postaje odrastao čovjek.

Za neke adolescente ovo je mučan period konfuzije identiteta koji teško podnose. Kod osoba sa poteškoćama u sazrijevanju adolescencija je često prelomni momenat kada se uočavaju prve ozbiljnije teškoće u prilagođavanju zahtjevima sredine.

Delinkvencija, promiskuitet, eksperimentisanje sa drogama su samo dio ponašanja kome su skloni oni mladi koji vole rizike, izazove, koji ne uvažavaju iskustva prethodnih generacija i žele sve sami da iskuse, da steknu svoj sud, da dožive jake emocije i snažne stimuluse.

Uzimanje droga je štetno po zdravlje čovjeka, a loše utiču i na njegovu porodicu, posao i društvo u cjelini. I pored toga mnogi mladi probaju droge najčešće navodeći radoznalost i uticaj vršnjaka kao primarni razlog za to. Mnogi mladi misle da su neke droge opasne, a neke ne. Najčešća zabluda svih narkomana je da neće izgubiti samokontrolu kad počnu sa uzimanjem droga.

Prve promjene kod zavisnika se javljaju na socijalnom planu. Oni polako mijenjaju svoje ponašanje, društvo, zapostavljaju svoje obaveze prema učenju ili poslu, često pozajmljuju novac ili lažu, čak i kradu novac iz kuće. Kasnije kada im treba sve više i više novca nerijetko ne biraju sredstva kako bi nabavili drogu.

Porodica je mjesto gdje se normalno problemi prvo uočavaju, međutim porodice zavisnika obično nisu u stanju da registruju problem i da ga riješe. Škola je sljedeća instanca gdje se poremećaji ponašanja adolescenta uočava, a ako ni na ovom nivou problem nije moguće riješiti, kao što je to često slučaj kod zavisnika od droga, onda se pomoć mora potražiti u specijalizovanoj zdravstvenoj instituciji.

Liječenje narkomanije je dugotrajan i kompleksan proces koji traje i nekoliko godina, za neke i više decenija, čak i doživotno. Ovaj proces ima više etapa i podrazumijeva integraciju različitih oblika liječenja. Najčešće se kombinuju farmakoterapija (medikamenti) sa psihosocioterapijom. U procesu liječenja osim pacijenta je potrebno uključiti i članove porodice.

Promjena životnog stila ka životu bez droga, prihvatanje pozitivnih vrijednosnih opredjeljenja i promjena ličnosti zavisnika su osnovni ciljevi u liječenju. Do ovih promjena se dolazi upornošću, istrajnošću pacijenta, njegove porodice i terapeuta.

Narkomanija je bolest koja se teško i sporo liječi, a često se vraća, ali uspjesi su mogući ukoliko su i pacijent i njegova porodica u tome uporni. Članak je napisan povodom Svjetskog dana borbe protiv zloupotrebe i krijumčarenja droga.

Autorka je psihijatar u Kliničkom centru Crne Gore

( Irena Ljutica )