Odnos Đurđa Crnojevića i njegove žene Izabete

Fikcijsko-dokumentarna interpretacija događaja iz doba Crnojevića, sa centralnom temom o odnosu Đurđa Crnojevića i njegove žene Izabete, predstavljena je u romanu „Đurđe Crnojević i žena mu Izabeta” autora Boška Mijanovića koji je promovisan preksinoć u Ministarstvu kulture.

Autor romana Boško Mijanović kazao je na promociji da je već par godina bio preokupiran Crnojevićima, te je tako nastao i roman.

“Često sam prolazio šetnjom pored manastira, na kom mjestu je nekada bio dvorac Crnojevića, i javljalo mi se pitanje kako se ocjećala Izabeta, djevojka iz plemićke porodice, koja je u ovu cetinjsku kamenu pustu udolinu došla iz venecijanskog sjaja. Tako sam riješio da se vratim u taj period, da živim u njemu i da pišem o licima i događajima koji su mu dali pečat. Neke djelove meni dostupnih dokumenata sam oživio pretvarajući ih u dijalog. Pratio sam puteve i mjesta kojima su išli i gdje su se nalazili Đurđe i Izabeta“, kazao je Mijanović.

Generalna direktorica Direktorata za kulturno-umjetničko stvaralaštvo u Ministarstvu kulture Dragica Milić kazala je da je literarna obrada tema iz naše slavne prošlosti uvijek i zanimljiva i poželjna.

„To je prijemčiv način da se naš kulturno-istorijski kontekst i kulturna istorija, predstave i približe široj javnosti, stručnoj, laičkoj, čitalačkoj... Period vladavine dinastije Crnojević predstavlja više nego zanimljivo literarno polazište, kako zbog istorijske intrigantnosti same epohe, tako i zbog intrigantnosti biografija članova ove vladarske kuće. Ipak, ne može se reći da je naša književnost na pravi način odgovorila na te, za literaturu, uvijek inspirativne izazove. Zbog toga raduje pojava jedne fikcijsko-dokumentarne interpretacije događaja iz doba Crnojevića, koja kao centralnu temu ima odnos između Đurđa Crnojevića i njegove žene Izabete“, istakla je Milićeva.

Ona je ocijenila da ovim djelom Mijanović odgovorno prilazi gradnji priče, “potkrepljujući njen fiktivni sloj dokumentarnim, što pokazuje autorovo ozbiljno istraživanje istorijske faktografije”.

Publicista Marko Špadijer ocijenio je da knjiga Boška Mijanovića predstavlja imaginarni literarni povratak na Ćipur, na Cetinje, “koji su Crnojevići odredili kao zlatan vrt crnogorske istorije, koji smo dužni da brižljivo uzgajamo”.

On je, osvrćući se na junake Mijanovićevog romana, napomenuo da je poslije Vladimira i Kosare ovo vjerovatno najintrigantnija crnogorska ljubavna storija.

„Boško Mijanović iskoristio je bogatu građu o štampariji Crnojevića, proučio je veze Cetinja sa Kotorom i Venecijom toga doba i stekao sigurnost u opisu sudbine Đurđa kao posljednjeg vladara Zete u odnosu na nadiruću Tursku i saveznicu Veneciju. Nastojao je da vjerno rekonstruiše prilike koje su vladale u zemlji, odnos Đurđa sa bratom Stefanom koji je postao eksponent turske politike, pokaže veze Crnogoraca sa porodicama u Kotoru i Veneciji… Uveo je u priču veliki broj ličnosti sa zanimljivim i lustrativnim sudbinama. U opisu noći i dana, sumraka i svjetlosti, snjegova i kiša, teških zima i južine, prepoznaje se Cetinjanin koji je to doživio i bezbroj puta u očima imao Orlov krš, Vlašku crkvu, Đinovo brdo i Lovćen kuda je vodio Đurđa i Izabetu“, istakao je Špadijer.

Profesorica književnosti Maja Martinović-Kršić podsjetila je da odavno u našoj književnosti nije bilo istorijskog romana, te zato djelo „Đurđe Crnojević i žena mu Izabeta“ treba toplo pozdraviti, a Milićeva je dodala i da „izdavaštvo Matice crnogorske ovom publikacijom pokazuje spremnost da i u polju fikcije nastavi svoj rad na rasvjetljavanju našeg kulturnog i istorijskog nasljeđa“.

Predstavljanje romana „Đurđe Crnojević i žena mu Izabeta“ organizovali su Ministarstvo kulture i Matica crnogorska - ogranak Cetinje.

( Jelena Kontić )