I "glasovi u glavi" tjeraju na ubistvo

Dok ubija svoje tek rođeno dijete, majka može biti uvjerena da čini dobro djetetu, jer čuje glasove koji joj to govore, može vjerovati da je dijete opsjednuto đavolom i čitav niz raznolikih sumanutosti...

To je u razgovoru za “Vijesti” objasnio psihijatar i psihoterapeut dr Aleksandar Misojčić, objašnjavajući kako majka postaje ubica.

Za manje od deceniju i po u Crnoj Gori ubijeno je petnaestoro djece - desetoro pri porođaju i petoro starosti do 14 godina.

Tri tek rođene bebe ubijene su u Podgorici, po jedna u Baru, Kotoru, Beranama, Nikšiću, Cetinju, Bijelom Polju i Rožajama.

Posljednji zločin nad djetetom evidentiran je 5. aprila - tridesetšestogodišnja M. P. tog dana porodila se u kući u zetskom Bijelom Polju i bacila tek rođenu bebu. Čedomorstvo je otkriveno kada je zbog ginekoloških problema potražila pomoć ljekara podgoričkog Kliničkog centra. Beživotno tijelo djeteta inspektori su pronašli dan kasnije - u septičkoj jami, na imanju M. P.

“Uprava policije je od 1. januara 2006. godine do danas evidentirala ukupno pet krivičnih djela gdje su žrtve bila djeca (kategorija uzrasta do 14 godina) i 10 kivičnih djela ubistvo djeteta pri porođaju. Krivična djela teško ubistvo na štetu djece registrovana su u Baru, Herceg Novom, Cetinju, Podgorici i Plavu. Tri krivična djela ubistva djeteta pri porođaju u navedenom vremenskom periodu registrovana su u Podgorici, dok je po jedno djelo registrovano u Baru, Kotoru, Beranama, Nikšiću, Cetinju, Bijelom Polju i Rožajama”, odgovorili su posljednjeg dana aprila “Vijestima” iz Uprave policije.

Policija je novorođenčad pronalazila u rijekama, septičkim jamama, ugljenisanu. Neka od djece na smrt su pretučena...

Misojčić objašnjava što o ličnosti roditelja ubice govori način izvršenja čedomorstva i/ili ubistva djeteta.

“Način na koji je čedomorstvo izvedeno dosta govori, kolege sudski vještaci o tome dosta više od mene znaju. Svakako je prije svega odgovor na pitanje - šta je razlog da se izvede i šta je to ‘natjeralo’ ženu na takav čin. Ponekad neke bizarnosti u načinu na koje je izvedeno čedomorstvo koje srijećemo u medijima nesumnjivo ukazuju na postojanje sumanutih ideja, a nekad je to više vid beznadežnog socijalnog statusa”.

Od sumanutosti do ubistva

Misojčić je odgovarao i na pitanja da li se, iz dosadašnje prakse, mogu objasniti motivi i razlozi čedomorstva i ubistva djeteta.

“Period trudnoće i posebno period nakon porođaja je veoma zahtjevan za ženu i predstavlja jednu vrstu izazova i za ženu i za cijelu porodicu. Očekivano je da žena u tom periodu bude emotivno labilna, preosjetljiva, sa raznim strahovima i velikim osjećajem odgovornosti. Nerijetko, žene u tom periodu imaju jak osjećaj nedovoljne podrške, konstantnog umora i neki vid tjeskobe. Uprkos tome, ovakva stanja su uglavnom vid normalnog prilagođavanja i ne treba ga povezivati sa čedomorstvom.

Čedormorstvo podrazumijeva postojanje smanjene uračunljivosti i ono je u najvećem broju slučajeva vezano za postojanje mentalnog oboljenja, uglavnom postpartalne depresije ili postpartalne psihoze. Ova oboljenja se mogu prvi put javiti u pospartalnom periodu, ali češće se radi o osobama koje su ranije imale ovakve poremećaje. U tom slučaju se zapravo radi o nekom vidu nove epizode, već postojećeg oboljenja”, objasnio je.

Misojčić ističe da je učestalost javljanja pospartalnih psihoza oko jedna na 600 trudnica.

“To su ozbiljna oboljenja, dodatno komplikovana veoma zahtjevnim životnim trenutkom u kome se žena nalazi. U okviru kliničke slike pospartalne psihoze javlja se bitno smanjena uračunljivost, jer majka može da ima halucinacije ili sumanute ideje. Sumanutosti su razne, npr. može biti uvjerena da čini dobro djetetu ako ga ubije, jer čuje glasove koji joj to govore, može vjerovati da je dijete opsjednuto đavolom i čitav niz raznolikih sumanutosti. To je urgentno stanje u psihijatriji i zahtijeva obaveznu hospitalizaciju. Zbog prirode oboljenja majke nisu ni svjesne šta su tačno učinile. Kod pospartalne depresije je klinička slika drugačija, postoji depresivno, iskrivljeno sagledavanje sebe, svoje prošlosti i svoje budućnosti. To je svakako lakši psihijatrijski poremećaj, ali ne bez rizika za čedomorstvo. U ovakvim slučajevima, jako je važno da žena ima podršku okoline i još važnije da joj se ukaže stručna pomoć. U razlozima za čedomorstvo treba navesti i primjere kada se to javi ‘slučajno’ zbog recimo problema sa drogom ili alkoholom”.

Češće ubijaju mlađe žene

Odgovarajući na pitanja zbog čega majka bira čedomorstvo, a ne abortus ili davanje djeteta na usvajanje, Misojčić je objasnio da nakon porođaja i prvih susreta sa bebom nastaje neki vid emocionalnog stišavanja, ali se mogu javiti razni, po majku zbunjujući emotivni doživljaji - zbunjenost, neodlučnosti, kajanje, tjeskoba...

“Ovakva emotivna stanja u svojoj osnovi imaju biološku hormonalnu osnovu. Majka može da se kaje što se nije odlučila na abortus, može da osjeća jak strah od socijalne osude kada je usvajanje u pitanju i slično. Jako je važno da generalno sve žene u periodu nakon porođaja imaju podršku najbližih, a posebno žene kod kojih je izražena emotivna labilnost”.

Misojčić je objasnio i što je u pozadini tih ubistava, ali i odgovorio na pitanje mogu li se ona “pravdati” duševnim rastrojstvom majke u momentu poroda i/ili teškim oštećenjima ličnosti, narušenim moralom...

“Za ovakva teška djela, kao što su čedomorstva, uglavnom imamo multifaktorijalne razloge zbog kojih je do ovakvog čina došlo. Neka istraživanja govore da se češće radi o mlađim ženama koje nemaju partnera ili nemaju od njega ni porodice adekvatnu podršku. Takođe su češće lošijeg materijalnog statusa, nezaposlene, nedovoljno integrisane u socijalnu sredinu, nižeg intelektualnog nivoa, emotivno nezrele i sl. Takođe se čedomorstva češće javljaju kod prvorotki”.

Psihijatar objašnjava i da su ranija traumatična iskustva za porodilju jako važna.

“Češće mentalne poremećaje u pospartalnom periodu možemo očekivati kod žena kod kojih je trudnoća bila neželjena, koje su u proteklom periodu imale neke vidove stresa u braku, porodici, na poslu. Jako je važan i materijalni status žene, kroz koji mnoge od njih sagledavaju svoju budućnost i perspektivu. Nerijetko su ove žene odrastale u porodici koja već ima nekog bliskog sa mentalnim poremećajem. Ranije epizode psihijatrijskog liječenja su takođe česta i upamćena traumatična iskustva. Žene koje su već liječene od depresije imaju preko 70 odsto veći rizik da dobiju i postpartalnu depresiju. Jako je važno da tokom održavanja trudnoće i ljekari opšte prakse i ginekolozi obrate pažnju ne samo na tjelesno praćenje trudnoće, već da uzimaju detaljnu i dobru anamnezu pacijentkinje, koja bi nam bila dobar pokazatelj i njenog mentalnog stanja”.

Ne prepoznajemo vapaje

Čedomorstvo nije samo karakteristika današnjeg vremena, ono se javlja kroz istoriju društva i poprima različite oblike, kazao je psihijatar i psihoterapeut. “Krivično djelo čedomorstvo pojavljuje se u zakonodavstvu već u 19. vijeku. Slučajevi ubistva djece su se tokom istorije srijetali na svakom kontinentu, među različitim narodima i civilizacijama. Neophodno je da se kao društvo bavimo ovim problemom i da imamo svijest o njegovom postojanju. Preventiva je jako važna, kao i adekvatna i blagovremena podrška trudnicama i porodiljama i od strane struke i od strane najbližih”.

Misojčić ističe da je psihosocijalna podrška jako važna i da često zanemarujemo psihičko stanje porodilje ili trudnice.

“Sve se sagledava kroz ‘umor’ i propuštamo priliku da se na vrijeme prepoznaju psihičke tegobe. Umor često pomiješamo sa depresijom. Žene u perinatalnom periodu često svojoj okolini šalju ‘vapaje za pomoć’ koji nisu na vrijeme prepoznati. Novim majkama treba i vrlo konkretna, ne samo psihološka i emotivna, pomoć u okviru svakodnevnih obaveza u brizi o djetetu. Bez dileme se npr. postporođajna depresija češće javlja kod samohranih majke, što dovoljno govori koliko je podrška okoline važna. Bitno je da tokom cjelokupnog perinatalnog perioda žena ima osjećaj podrške i adekvatnosti, jer to u velikoj mjeri smanjuje njihovu nesigurnost i ranjivost”.

Crnogorski Krivični zakonik, za izvršioce krivičnog djela ubistvo djeteta pri porođaju, propisuje kaznu do pet godina zatvora.

Članom 146 KZ-a propisano je da će se majka koja liši života svoje dijete za vrijeme porođaja ili neposredno poslije porođaja, dok kod nje traje poremećaj izazvan porođajem, kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina.

( Jelena Jovanović )