Tri od četiri žene u reproduktivnoj dobi imaju fibromiom

Fibromiomi (fibromyomata uteri) predstavljaju benigne tumore materice koji nastaju od glatkih mišićnih ćelija i vezivnog tkiva. Spadaju u najčešće tumore ženskog reproduktivnog sistema i najčeće tumore male karlice. Dominantno se javljaju kod žena u reproduktivnoj dobi, najčešće između 30. i 45. godine života.

Studije pokazuju da će tri od četiri žene u reproduktivnoj dobi imati fibromiom, čega većina žena nije svjesna budući da su često bez simptoma, te da se u velikom procentu otkrivaju tokom rutinskog ginekološkog pregleda i ultrazvuka. Rast mioma zavisi od funkcije jajnika, pa oni ne nastaju prije puberteta i nakon menopauze.

Mogu se javiti pojedinačno, ali su mnogo češće sreće više mioma istovremeno, čija se veličina, oblik i brzina rasta razlikuju od slučaja do slučaja. U odnosu na lokalizacuju razlikuju se miomi tijela materice, koji su najčešći i čine oko 90 odsto svih mioma materice, zatim miomi istmičnog dijela materice, miomi na grliću materice i intraligamentarni miomi.

Prema pravcu rasta, u odnosu na zid materice, razlikuju se subserozni miomi (rastu prema organima karlicne duplje), intramuralni (u zidu materice), submukozni (rastu prema matericnoj šupljini), i intraligamentarni (u materičnim vezama). Nekada mogu biti na peteljci, te ako su lokalizovani submukozno, mogu prominirati kroz grlić materice i dospjeti do vagine, kada se nazivaju još i rađajući miomi.

Kako nastaju miomi

Iako se još uvijek ne može sa sigurnošću utvrditi, istraživanja u području medicine i ginekologije mogu identifikovati nekoliko mogućih uzroka mioma materice: genetski faktor (nasljedna predispozicija); hormonska neravnoteža; dijabetes i druge endokrine bolesti, uključujući gojaznost; višestruki ili česti pobačaji i upotreba spirale; infektivni i upalni procesi ženske genitalne regije; hronični stres; nedostatak fizičke aktivnosti.

Simptomi

Simptomi mioma materice mogu biti manje ili više izraženi, a kod oko 30 odsto žena potpuno izostaju, najčešće zavise od starostne dobi žene, veličene i broja mioma, lokalizacije i brzine rasta. Često se dijagnostikuju miomi koji ne prave nikakve smetnje i ne daju simptome. Sa druge strane, miomi materice mogu izazvati određene simptome, među kojima su karakteristični i najčešći: bolovi u trbuhu, poremećaji menstrualnog ciklusa (iregularno, produženo, obilno krvarenje), međumenstrualno krvarenje, problemi u reproduktivnoj sferi (neplodnost, pobačaji). Neki od ređih simptoma mioma materice su: brzo zamaranje i/ili hronični umor, često i/ili otežano mokrenje, uporni zatvor, bolne menstruacije, anemija, vrtoglavica, česta glavobolja, emocionalni i psihološki problemi.

Terapijske opcije u cilju povećanja fertilnosti

Kod pacijentkinja sa miomima smještenim unutar materice terapijska opcija je odstranjenje mioma tokom histeroskopije. Na temelju studija, stopa začeća kod žena nakon odstranjivanja ovakvih, submukoznih mioma je bila 43 % u odnosu na žene koje su bile konzervativno praćene i imale stopu začeća od 27%. Kod mioma smještenih u zidu materice, koji deformišu šupljinu materice, terapija izbora je odstranjenje mioma tokom laparoskopije ili klasične operacije - abdominalna miomektomija. Druge terapijske opcije uključuju: embolizaciju krvnih sudova koje opskrbljuju miom. Kod žena u reproduktivnoj dobi koje imaju miome, a nijesu ostvarile svoj reproduktivni potencijal uz želju za trudnoćom, preporučuje se detaljna obrada neplodnosti. Ako se isključe drugi uzroci neplodnosti, tek tada se donosi odluka o operaciji mioma kao jedinom činiocu neplodnosti.

Dijagnoza i liječenje mioma

Dijagnoza mioma se često postavlja slučajno pri ginekološkom pregledu. Ako postoji sumnja na miome ili ako su prisutni i simptomi, treba napraviti i ultrazvučne i laboratorijske pretrage, a na raspolaganju su i dodatne pretrage, odnosno MR (magnetska rezonanca), histerosonografija i histeroskopija (manji operativni zahvat kojim se prikaže materična šupljina te otvori jajovoda u materici).

Dvije glavne metode liječenja mioma materice

1. Konzervativno liječenje – uz pomoć ljekova i neinvazivnih postupaka

2. Operativno liječenje – putem hirurške intervencije

Izbor metode liječenja zavisi od ozbiljnosti kliničkih simptoma mioma materice, njegove veličine, starosti žene i njenoj želji za trudnoćom. Konzervativna metoda liječenja temelji se na upotrebi hormonskih ljekova, kao i na simptomatskoj terapiji (terapija usmjerena na ublažavanje i otklanjanje simptoma). Konzervativna terapija može biti efikasna u smislu zaustavljanja daljeg rasta tumora, ali ne može u potpunosti eliminisati miom materice. Stoga ona može biti korisna za žene koje se bliže menopauzi i ne planiraju trudnoću.

Operacija mioma materice radi se onda kada se simptomi bolesti ne mogu držati pod kontrolom i kada oni u bilo kom smislu narušavaju kvalitet života žene ili ga čak i ugrožavaju. Razlozi za operaciju su: obimna i dugotrajna krvarenja, anemija, neplodnost, bolovi, nekroza mioma i drugi.

Miomi, plodnost i trudnoća…

Mnoge studije su pokazale kako su lokalizacija i veličina mioma ključni faktori koji utiču na plodnost žena. Miomi koji su lokalizovani submukozno (u šupljini maternice) kao i intramuralni miomi koji deformišu zid maternice i veći su od 5 cm, negativno utiču na koncepciju i ostvarivanje trudnoće te kasnije mogu povećati rizik od spontanog pobačaja. Dokazano je kako subserozni miomi nemaju negativni uticaj na plodnost žena niti na njihov reproduktivni potencijal. Na koji način miomi utiču na plodnost: smanjuju mogućnost implantacije zametka u materici, povećavaju kontraktilnost materice, uzrokuju hroničnu inflamaciju (upalu) endometrijuma, deformišu zid materice.

U 10 odsto slučajeva miomi se povezuju s neplodnošću, dok se kod jednog do tri odsto slučajeva smatraju jedinim faktorom neplodnosti. Preporuka je ženama, koje imaju dijagnostikovane miome, ne odlagati trudnoću.

Rast mioma tokom reproduktivne dobi ne ide u prilog, a i činjenica je kako fertilnost prirodno opada starenjem žene, posebno nakon 35. godine života. Smatra se da je učestalost mioma u trudnoći oko 10 odsto, dok će od žena koje imaju miome u trudnoći njih 5-15% biti hospitalizovano zbog bolova uzrokovanih rastom mioma. Rizik je povećan za miome veće od 5 cm.

Mogućnost komplikacija u trudnoći vezane uz miome se kreće od deset do 40 odsto.

Miomi u trudnoći mogu dovesti do: prijevremene pojave bolova i prijevremenog porođaja zbog smanjene rastezljivosti maternice, malprezentacije ili abnormalnog položaja ploda u materici, krvarenja nakon porođaja kao rezultat smanjene kontraktilnosti materice, povećane učestalosti porođaja carskim rezom.

Autor je specijalista ginekologije i akušerstva u Kliničkom centru Crne Gore

( Admir Muković )