Biber sprej i suze za godišnjicu braka

Valentina-Vanja i Novica Gogić dobro će zapamtiti 24. jun kada su obilježili 29. godišnjicu braka - prvu, kako kaže Novica u šali, zbog koje je njegova supruga zaplakala.

Razlog nije emotivne prirode, već su u pitanju hemijska sredstva - tačnije biber sprej kojim su Vanju poprskali nikšićki policajci. Te večeri je u gradu pod Trebjesom organizovan protest zbog dešavanja u Budvi, a policija je upotrijebila hemijska sredstva.

Novica priča da je reakciju policije posebno emotivno doživio - ne samo zbog toga što je supruga poprskana biber sprejom, već i zbog činjenice da su to uradile njegove bivše kolege.

“Želim da se zahvalim mojim bivšim kolegama, policajcima, na pozivima i interesovanju za moje zdravlje. Odlično sam, nijesam fizički povrijeđen, malo suzavca i biber sprej, operu oči kapi za oči, voda opere lice, a obraz ne može oprati ništa. Deblji kraj je izvukla moja supruga, ‘opasan disident, zaslužila biber sprej direkt’ u glavu. Želim samo da pitam bivše kolege - kako su oni jutros”, objavio je Gogić te večeri na Fejsbuku.

Dva dana kasnije, u razgovoru za “Vijesti”, Novica priča o razlici između milicije i policije, o tome zašto je odlučio da se bavi politikom i zašto policajci ne treba da daju otkaze zbog dešavanja u Crnoj Gori.

“Iskreno, nijesam ni znao da će biti protest u Nikšiću. Vanja i ja smo toga dana proslavili 29 godina braka i eto desilo se da i ona jednom zaplače zbog godišnjice. Izašli smo da prošetamo, i kada smo vidjeli šta se dešava - priključili smo se protestu jer mislimo da su ovakvi nenasilni protesti opravdani”, priča bivši policajac koji je zbog oca, a suprotno svojim mladalačkim snovima, završio srednju školu unutrašnjih poslova u Sarajevu.

Kaže da se te večeri bivšim kolegama javio, iako nije mogao nikoga da prepozna jer su nosili maske, kao i da su pojedini znali ko je on jer su ga oslovili po imenu.

“Na svim protestima kada bi neko počeo da vrijeđa policiju stao sam u njihovu zaštitu i govorio da su to ljudi koji rade svoj posao, koji su u istoj muci i nevolji kao mi. Te večeri je u Nikšiću bilo lijepo. Nije bilo prevelike buke i bilo mi je simpatično to šetanje i mijenjanje maršrute, jer znam da policiji u toj opremi nije lako ni ići, a ne trčati. I dok sam se lijepo osjećao dok sam šetao, tako nije bilo kada su upotrijebili hemijska sredstva. Čak sam imao osjećaj da su me policajci, znajući ko sam, prošli i skrajnuli štitove. Nijesu me ni prstom dotakli. Znam da niko moju ženu nije naprskao zato što je moja žena. Prišao joj je jedan Rom i donio joj vodu da umije oči. Rekao je - danas biju vas, sjutra će nas”.

Gogić priča da je bio šokiran kada je vidio da su suzavce i šok bombe bacili na mjesto gdje su se nalazili i ljudi u invalidskim kolicima.

“Nijesam nadležan niti neko ko može da procjenjuje šta je i kako je, ali iz mog policijskog ugla gledano mislim da je to vrlo nesmotreno urađeno na mjestu gdje ima mnogo ljudi, gdje je uzak prostor, gdje se mogla desiti stravična tragedija. Moje skromno policijsko znanje je da je bila prekomjerna upotreba sile. Posebno što sam sto odsto siguran da nije bilo razloga za upotrebu hemijskih sredstava jer i snimci to pokazuju - nije bilo ni jedne kamenice ili flaše da je poletjela na policiju prije upotrebe sredstava. Poslije upotrebe sredstava, momci koji su sjedjeli ispred kafića su bacili flaše”.

Gogić ističe da policija mora da na uniformama nosi oznake sa imenom i prezimenom, kako bi svako odgovarao za (ne)djelo koje uradi. Ističe i da se, iako je u penziji od 2015. godine, i dalje osjeća kao policajac i da ga, jednako kao i upotreba hemijskih sredstava, boli ljaga koju pojedinci bacaju na časnu uniformu koju je nosio 26 godina.

“Dosta policajaca me zvalo da pita šta je bilo te noći i kako smo Vanja i ja. Nije niko zvao iz Nikšića. Moram reći i da odlično poznajem komandire koji su bili te večeri. Riječ je o jako dobrim i poštenim ljudima. Znajući i načelnika CB Nikšić, ne vjerujem da je on naredio upotrebu hemijskih sredstava. Žalosno je ako je ta naredba došla iz nekog drugog centra moći”, kaže Gogić.

Ističe da svaki policajac gradi autoritet, kako među kolegama, tako i među građanima.

Optimista je povodom dešavanja u Crnoj Gori jer, kako kaže, mir nema cijenu pa zato vjeruje da će brzo doći do stabilizacije političkih i svih ostalih prilika.

“Uvijek pravim razliku između milicajca i policajca. Dok je bila milicija, bila je srećna, sređena, demokratska država u kojoj su svi slobodni ljudi imali svoje mjesto pod suncem. Bilo je lijepo biti u toj Jugoslaviji, koju danas pojedini zovu diktaturom. Nekada se zvala narodna milicija i nadam se da će i ova policija biti narodna. Najvažnije je da čovjek bude slobodan i da policajci shvate da moraju da slušaju zakon, a ne naređenja po svaku cijenu, i da budu u službi naroda”, kaže Gogić.

Tvrdi da je kao građanin učestvovao na protestima i dok je radio u policiji i da nikada zbog toga nije doživio neprijatnost.

On i Vanja će, kaže, nastaviti da budu učesnici svih mirnih demokratskih protesta.

A i, kako u šali dodaje, Vanja se sad “navukla” na biber sprej.

“Volio bih da sam danas aktivan policajac i molim moje bivše kolege da ne skidaju uniformu, nego da nastave da časno i u skladu sa zakonom obavljaju posao i da štite narod”.

Pratnja vozova i premještaj nakon razgovora o glasanju

Kada je završio školu i odradio pripravnički u Pogorici, Gogić je, za razliku od njegovih drugova koji su sanjali da dobiju posao u specijalnoj jedinici, želio da bude u pratnji vozova.

Želja mu se ostvarila, ali na kratko.

“Za jednog osamnaestogodišnjaka koji je navikao na druženja, a voz u to vrijeme bio osnovno prevozno sredstvo za turiste iz cijele Jugoslavije, kao i mogućnost poznanstva sa velikim brojem ljudi, dopao mi se taj posao. I kao što nijesam otišao u miliciju mojom željom, tako nijesam ni iz pratnje vozova otišao što sam želio”.

Opet je njegov otac “umiješao prste” i bez Novičine saglasnosti našao “vezu” i prebacio ga u Nikšić, da ne bi putovao.

U Nikšiću je formirana jedna od prvih interventnih jedinica u Crnoj Gori i Gogić je bio njen član. Nenaviknut da, kako kaže, sluša naređenja koja nijesu u skladu sa zakonom, nadređeni su našli “kompromisno rješenje”, pa su ga prebacili u Plužine gdje je ostao do 2006.

Novi premještaj je dobio zbog, kako kaže, političke neposlušnosti.

“Pozvan sam na razgovor zbog glasanja i rekao sam tada da niko ne smije nikada više da se miješa u moj privatni život, jer ako mi odrede za koga ću da glasam - sjutra će me možda izbaciti i iz kreveta. Gle čuda, dobio sam premještaj na moje prvo radno mjesto - pratnju vozova. Moj je zaključak da su u dosijeu vidjeli da sam svojom voljom napustio pratnju vozova i onda su me kao kaznili. Ponovo sam tamo ostao godinu i po. Načelnik je znao zašto sam premješten i stavio me za pomoćnika pozornika na peronu željezničke stanice. Bilo mi je interesantno da je momka, vođu patrole koji je tek bio završio školu u Danilovgradu, bilo sramota što mi je nadređeni. Poslije godinu i po smo svi koji smo bili premješteni po političkoj osnovi vraćeni u matične jedinice. Opet sam se vratio u Plužine. Tamo su često vršili sistematizacije. Bio sam u Plužinama jedini koji je završio školu unutrašnjih poslova i od 25 policajaca bio sam višak. Rekao sam čak jednom prilikom načelniku da u tom sastavu i jesam višak”.

Ako se politikom baviš iz interesa, ideš u vladajuću partiju

Gogić se penzionisao 2015. godine i odlučio da se bavi porodičnim biznisom, a 2018. je “ušao” i u politiku.

“Neko ko je slobodan čovjek i odluči da se bavi politikom obično to radi iz interesa. Ako ćeš da se baviš politikom iz interesa, onda ideš u vladajuću partiju. Moja odluka da se bavim politikom je bila isključivo lokalnog karaktera, jer sam smatrao da u Plužinama može da se uradi bolje i drugačije”, kaže čovjek koji je predsjednik Opštinskog odbora Demokrata.

( Svetlana Mandić )