Kako upokojiti Budvu

Mlijeko je da kažu bijelo, ovim se kadrovima depeesa vjerovat' ne može.

Prevaranti bez konkurencije organizovali su kongrese divljenja sebi zbog otvaranja posljednjeg poglavlja o konkurenciji. Toliko brojne kao da su sva ostala zatvorena.

A zatvorena su samo - tri.

I to samo - privremeno.

Kraj pregovaračkog procesa sa Evropskom unijom može se očekivati za pet godina - širio je optimizam glavni pregovarač.

Zaboravih mu ime, nije ni važno, i on je zaboravio obećanje svog šefa od prije četiri godine.

Kompletan pregovarački proces biće završen do kraja 2019 - kategoričan je bio tek izabrani premijer D.M. u jesen 2016.

To je vožnja u krug - demantovala je u pet riječi njihove evropske bajke direktorica CGO Daliborka Uljarević.

Crna Gora će za tri godine biti punopravna članica EU - daće riječ neki novi premijer i pregovarač, uoči još jedne pobjede depeesa na izborima 2036. godine.

To je i dalje vožnja u krug - kao da čujem gospođu Uljarević na proslavi njene prve penzije u Morinju.

Do tada će svakog 30. avgusta iz svih gradova odjekivati počasna paljba.

I to iz svih raspoloživih artiljerijskih oruđa, skromnije obilježavanje godišnjica ne priliči demokratski izabranoj vojnoj hunti.

A mi? Živi se nećemo čuti, samo ćemo se prebaciti na - Zadrugu.

***

Stvarno su opasni ti presedani, ako se prvi ne spriječi u začetku, ostali samo slijede u još opasnijem obliku.

Sjeća li se još ko onoga sa Mirkom Velimirovićem iz Zubinog Potoka...

- Danas bi ja ovde trebalo da budem odlikovan u najveće odlikovanje koje ima Crna Gora, a ne da mi se sudi... Ja sam vam spasio narod, spasio sam državu... To sam uradio iz patriotskih razloga... Da bih se odužio crnogorskom narodu koji je spasio srpsku vojsku u Mojkovačkoj bici...

Tako je u decembru 2016. prvu crnogorsku krvavu bajku za odrasle ispričao rustikalni Paja. Siromašni bivši policajac koji je "bez pare i dinara spriječio pokolj u Crnoj Gori, najveći poslije Drugog svjetskog rata".

Dok se većina zabavljala tom - samo naizgled avetnom - pričom, manjina je uzalud upozoravala.

Ako sud prihvati ovo svjedočenje, od temelja pravne države neće ostati ni traga.

Nije ostalo, zato su u temelje nove države ugrađene nove laži. Koje je pred cijelom javnošću izrekao pa porekao osuđeni ubica Saša Sinđelić.

A mi? Mi smo bešumno skliznuli iz kamuflirane autokratije u otvorenu diktaturu.

***

Četiri su godine prošle, ne bih se ni ja baš sad sjetila tih opskurnih likova da prošlog četvrtka na portalima ne zapazih dvije - tehnički odvojene ali suštinski vrlo povezane - vijesti.

Prva je objavljena 25. juna u 8.47h:

- Sinoćnje situacije djelovale su kao pobuna protiv države Crne Gore i primjena policijskih ovlašćenja u takvim okolnostima ne može prestati, kazao je predsjednik Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandar Saša Zeković.

Druga takođe 25. juna, ali u 21.41:

- Aleksandar Saša Zeković imenovan za direktora Direktorata u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava.

Tako to biva u državi u čije su pravne temelje uzidani Paja i Sinđa.

Onaj ko je u stanju da kaže kako policija ne smije prestati da bije građane, iako oni samo brane svoju izbornu volju, ne da zaslužuje funkciju u nekom direktoratu, nego i mjesto direktora Uprave policije.

Rekoh li već, opasna je ta igra s presedanima. Na prvi pogled izgledaju karikaturalno. Na drugi se u karikaturu pretvori cijela država.

***

Državni udar na neposlušnu Budvu takođe je počeo lakrdijom. Podržavaću i dalje vašu koaliciju ako potpišete zahtjev za otvorene liste, obratio se lokalnim partijama odbornik preletačke prepoznatljivosti.

Pošto ta bajka nije zvučala ni zeru smislenije od one Pajine, da njen kraj stvarno može biti krvav naslućivali su samo opozicioni Budvani.

Čim su njihovi lideri ispunili zahtjev preletača, on se ugnijezdio kod partije koja ne samo što nije stavila potpis na otvorene liste, nego se protiv njih otvoreno bori već trideset godina.

S tendencijom da se nikad ne otvore.

Tako se karikaturalni presedan pretvorio u tragediju.

Policija je po ulicama efikasno premlaćivala Budvane.

Upravna inspekcija još efikasnije glumila Upravni sud.

Tjelohranitelji jednog odbornika držali su očiglednu nastavu kako se najefikasnije bira lokalna vlast.

Za to vrijeme, Državno specijalno državno tužilaštvo bavilo se - saobraćajnim prekršajima.

A mi? Mi smo gledali tri na jednoga, pa pet, pa osam na jednoga. I uzdisali o, zar se i to može...

I odmah se prebacili na Zadrugu. Što da se potresamo, nijesu krenuli na nas...

***

A jesu, samo što još nijesu stigli. Usporilo ih je malo hapšenje Don Krapovića, krupne ribe iza koje stoje organizovani kriminalci prerušeni u vatrogasce, komunalce i čistače ulica...

Ne znam detalje, samo pretpostavljam da je pod njegovom vlašću opelješeno pola milijarde u Budvi.

I da su svi najljepši placevi i hoteli poklonjeni na 90 godina njegovim pajtašima.

I da on lično stoji iza svih nerazriješenih ubistava u Budvi i mafijaških klanova u njenom okruženju.

I da će nam glavni specijalni tužilac, kao i uvijek, sve to objasniti i potkrijepiti činjenicama...

- Kriminalna organizacija, čiji je šef Dragan Krapović, formirana je početkom juna u Budvi sa ciljem izvršenja više krivičnih djela zloupotrebe službenog položaja i pozivanje na otpor - nije se oglasio glavni, ali jeste specijalni tužilac Saša Čađenović.

I nije objasnio baš ništa.

Osim, ukoliko sam ga dobro razumjela, da je Krapovićev službeni položaj - odborničko mjesto u Skupštini Budve.

***

Da je svaki odbornik dužan da štiti izbornu volju građana, i to svih a ne samo onih koji su njega izabrali, znam bolje od tužioca.

Da je dužnost građana odbrana onih koje su izabrali, znaju izgleda samo Budvani.

Ostali očigledno čekaju da tužilaštvo krene na njihove.

Iako su svi oni - naši. I svi će kad-tad biti Dragan Krapović.

Možda već sjutra, ako se ostatak Crne Gore i dalje bude pravio lud ili mrtav, svejedno.

"To je pokazatelj žalosnog stanja političke svijesti crnogorskih građana, koji nijesu u stanju da nadrede opšti interes sopstvenim emocijama", zapisao je davno Miodrag Perović povodom jednog sličnog hapšenja.

Uz poruku da onaj ko ne shvata koliko su krupne posljedice ovakvih igara režima ne treba da se bavi javnom politikom.

A mi? Mi smo i tada gledali samo Zadrugu.

***

Nakon hapšenja Dragana Krapovića - čije se opasne posljedice ne mogu potrijeti samim puštanjem na slobodu - politikom ne bi smio da se bavi nijedan poslanik, nijedan odbornik i nijedan opozicionar koji se još nije javno pobunio protiv ovakvog iživljavanja nad političkim oponentima.

Ne pomažu tu opravdanja kako je postupak proglašen tajnim, kako se navodno ne zna što se desilo.

Zna se, od prvog do posljednjeg dana okupacije Budve.

Zna se i da nema toga ko može učiniti tajnim sve snimke sa društvenih mreža, TV-arhiva i privatnih telefona.

A i da nekim čudom svi dokazi nestanu, za pobunu su dovoljne javne uvrede koje je Specijalno tužilaštvo uputilo jednom predstavniku građana.

Ili bilo kom građaninu, ukoliko neko ne smatra da je zvanje šefa mafije službeni položaj za primjer drugima i vlastiti ponos.

Stvarno je nepodnošljiva ova lakoća s kojom specijalni tužioci, glavni i sporedni, časne ljude proglašavaju kriminalcima, pa još organizovanim. Samo zbog toga što nijesu po volji njima lično ili vlastima koje brane.

Nepodnošljivije od toga biće samo ako tužilac Saša Čađenović, zbog ovakvih zasluga, već u oktobru pođe stopama imenjaka s početka teksta.

Samo ne ka vrhu nekog direktorata, nego ministarstva. Recimo - pravde, to bi bilo najpravednije...

***

Pravedno je i što je Budvanka Iva Bajković pred zgradu Skupštine opštine dovela magarca.

Zato što niko bolje od njega ne može svjedočiti kako se samari mogu trpjeti doživotno.

Zato što će novoj većini nedostajati baš takav odbornik, i to na duže.

Zato što je odavno znano, ko jednom preleti - i opet će, ako bude sreće.

Zato što je ispunio i skoro sve ostale uslove za odbornika ovakve vlasti:

Iza njega stoji smo njegov glas.

Izabran je van opštinske zgrade.

Nema pečat, može da se oglasi u Službenom listu.

Fali još samo jedan uslov, da mu neko nabavi privatno obezbjeđenje...

Onda magarac može pravac na sjednicu...

A mi? Mi ćemo to primiti k znanju, ništa neobično, uradio je i Kaligula nešto slično... A onda se prebaciti na - Zadrugu...

P. S. Zadruga se završava 10. jula, pojma nemam čime će se puk zabavljati poslije nje. Možda izjavama glavnog specijalnog tužioca, oran je bio za to već na početku drugog mandata. Čuo je, kaže, za SAO tek neki dan, preko nekih medija, od poslanika Medojevića. Da ga ne čuh uživo, htjela sam se zaklet' da je bilo obrnuto. Da je Nebojša Medojević za prvu Srpsku autonomnu oblast čuo upravo od Milivoja Katnića. I to prije trideset godina, dok je oficir Katnić u jednoj od njih uspostavljao vlast. I da nije bila samo oblast, nego Republika Dubrovnik. Srpska, naravno, ponoviće valjda Novak Kilibarda svoju tadašnju izjavu ako sad i ja zaglavim na kakvoj optužnici...

( Ratka Jovanović-Vukotić )