"Bog masakra": Priča o ljutim, ali i nasmijanim ljudima

Uprkos crvenom meteo alarmu na Cetinju, pozorište je za premijeru “Boga masakra” u petak veče bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta. Četvoro mladih glumaca u komadu koji je režirao makedonski reditelj Siniša Evtimov, uspjeli su da nasmiju publiku koja je, posmatrajući jednu svakodnevnu situaciju, shvatila da gleda sama sebe.

Okružujući scenu sa sve četri strane, imamo eksluzivan pogled i jasan uvid u to da smo prestali da govorimo istinu, da smo veoma ljuti i dvolični, da su roditelji, koji su se sastali kako bi razriješili dječiju svađu, mnogo veća djeca od one koja su se potukla u parku, da su ona u svojoj agresiji samo njihov odraz.

Posmatrajući dva bračna para koja, od tolerancije i pacifizma koji bodu oči, dolaze do ispada punih netrpeljivosti, gledamo se u pomalo distorziranom ogledalu u kome humor ispunjava jaz između dvije krajnosti u ponašanju i čini probleme deklarativno umjerenog zapadnog društva mnogo jasnijim.

„Tužna je priča, iako je smiješna kada je gledaš sa strane. Smijući se, prepoznaješ tugu, kada to shvatiš, to te napravi boljim čovjekom. Vjerujem u promjene. Nadam se da se vidimo onakvima kakvi jesmo, trebalo bi hitno da se pogledamo u ogledalo, da pogledamo higijenu zuba, da provjerimo da li bacamo đubre na pravo mjesto. Male stvari pokreću svijet i promjene. Genijalni su glumci sa kojima sam proveo mjesec i po, mladi su, ali smo uspjeli da uradimo adaptaciju i stignemo do publike. Odgovornost je doći u zemlju koja nije tvoja. Moraš ostaviti produkt koji će trajati, projekat koji će zavoljeti publika. Bila mi je čast raditi u Kraljevskom pozorištu“, kazao je nakon premijere reditelj Siniša Evtimov.

Glumci Omar Bajramspahić, Jelena Đukić, Marija Labudović i Vule Marković podigli su publiku na noge odigravši poznatu dramu Jasmine Reze. Smatraju da tekst, iako napisan u Francuskoj, važi i za naše podneblje, naročito kada je riječ o mladim generacijama roditelja i njihovom odnosu prema sopstvenoj djeci.

Premda je riječ inostranom tekstu, i crnogorsko društvo može se bez problema uključiti u ovo preispitivanje mentaliteta evropskog građanina čiji dijalog, obilježen širokim osmijehom, istovremeno počinje kvalifikacijom da je dječak bio „naoružan“ štapom, a onda i konstatacijom da je “unakazio” svog druga. Predstavu koja zahtijeva tačnost i ogromnu koncentraciju, glumci su uspjeli sagraditi zahvaljujući prostoru i povjerenju koje im je dao reditelj.

“Bio je ovo jako intiman proces sa četvoro ljudi, sa rediteljem koji je sa nama imao specifičan odnos od samog početka. Za nas ovo nije samo premijera, ovo je nama mnogo ličnije. Imali smo divnog reditelja koji brine o glumcu i sve prepušta glumcu. Tekst je takođe odličan. Srećna sam što sam ostvarila ovu ulogu jer ovo je lik koji me držao godinama sa željom da ga igram. Iako je tekst pisan za neko drugo mjesto i vrijeme - u Francuskoj, a onda je napravljen i film u Americi, mislim da je jako lokalan, da govori i o našem društvu, o nekim novim generacijama roditelja, koje su jako zanimljive i mislim da bi trebalo da ljudi obavezno pogledaju ovaj komad“, kazala je Jelena Đukić.

„Večeras smo grunuli punom parom i mislim da se to vidjelo. Zahtjevna je predstava, ali kada imate sinhronizovanu ekipu, onda ništa nije teško”, kazao je Vule Marković.

( Kultura Vijesti )