Legat Mladena Lompara u NMCG
Kćerka Mladena Lompara, Isidora Kovačević istakla je da joj je veliko zadovoljstvo što je radni kabinet njihovog oca u cjelosti pohranjen u prostoru iz kojeg je on crpio inspiraciju za svoj stvaralački rad
Narodni muzej Crne Gore dobio je legat akademika Dukljanske akademije nauka i umjetnosti Mladena Lompara koji sadrži 3.626 predmeta i sastoji se od velikog broja publikacija: enciklopedija, monografija, zbornika radova, knjiga iz oblasti istorije, istorije umjetnosti, filozofije, jugoslovenske i svjetske književnosti, kataloga i časopisa, rukopisa, raznih dokumenata, umjetničkih radova, plaketa i nagrada, saopštili su iz NMCG.
Direktorica NMCG dr Anastazija Miranović zahvalila je porodici Mladena Lompara na njegovoj zaostavštini: Vukanu Lomparu, Isidori Kovačević i Hajdani Huter, istakavši da ovaj vrijedan poklon, pored profilisanih, kulturološko-edukativnih vrijednosti, ima i dodatno značenje, jer dolazi od, prije svega, dragog kolege, istoričara umjetnosti, likovnog kritičara, pjesnika, kulturnog poslenika i dugogodišnjeg direktora Umjetničkog muzeja NMCG. “Čini posebno zadovoljstvo što je Narodni muzej dobio još jedan značajan legat, kojim će obogatiti svoj fond. Ovaj materijal, koji je prije svega edukativno-kulturološkog karaktera, biće veoma koristan za sve naše posjetioce. Želim da zahvalim djeci Mladena Lompara što su prepoznali Narodni muzej da zavještaju ovu značajnu, vrijednu i prije svega njima, itekako dragu i posebno važnu zaostavštinu svoga oca”, kazala je Miranović.
U ime darodavalaca, kćerka Mladena Lompara, Isidora Kovačević, iskazala je zahvalnost Narodnom muzeju Crne Gore koji je prepoznao vrijednost ovog legata i preduzeo sve neophodne korake da se on što prije nađe u ovom prostoru. Ona je istakla da joj je veliko zadovoljstvo što je radni kabinet njihovog oca u cjelosti pohranjen u prostoru iz kojeg je on crpio inspiraciju za svoj stvaralački rad.
Lompar je rođen na Cetinju 1944. godine, a umro je u Kotoru 2017. Bio je pjesnik i likovni kritičar, završio je Filozofski fakultet (Odsijek za istoriju umjetnosti) u Beogradu. Po završenim studijama radio je kao kustos u Narodnom muzeju. Od 1984. do 1995. bio je direktor Umjetničkog muzeja Crne Gore na Cetinju.
Lompar je bio komesar II i III Cetinjskog bijenala, potpredsjednik Dukljanske akademije nauka i umjetnosti. Bio je član i jedan od utemeljivača Crnogorskog društva nezavisnih književnika i predsjednik Crnogorskog PEN centra.
Prvu knjigu pjesama, “Pustinožitelj” objavio 1970. Već od tada, a posebno od objavljivanja knjiga “Karabojno žitije” (1972), “Tajni osvit” (1975), “Noć poslije” (1981), “Uzalud riječ” (1986) i “Dnevnik iz boce” (1991) predstavlja neobičnu figuru savremenog crnogorskog pjesništva. Slijede i: “Prostor izgubljene svjetlosti” (1991), “Kraljica Jakvinta, opat Dolči i vrijeme stida” (1995), “Tri pisma Darinki i narod jedinstvenog kraja” (1996), “Boca lude princeze” (1997), “Triptihon iz nacionalne biblioteke” (1998), “Tišina četvrtog pečata” (1999), “Noć iz lapidarija” (2003), “Sjena na sceni” (2004), “Sedam redova života” (2009), “Vrijeme u kojemu sam prošlost” (2009), “Mit o izgubljenim dodirima“ (2010), “Oracles des songes - Proročišta snova“ (2012), “The arc of finitude - Putanja konačnosti”, “Promukli glas”, “Balsamovana kletva” (2013), “Diptih rastrojstva” (2014), “Od plamena do svjetlosti”, “Zmije Grmožura” (2015), “Tuđe strasti” (2017)... Izbor pjesama “Dodir za gubilište” (priredio: Rajko Cerović, drugo izdanje 2001), smatra se jednom od reprezentativnijih knjiga te vrste u savremenoj crnogorskoj književnosti.
Mladen Lompar je bio i plodan likovni kritičar, jer mu je istorija umjetnosti bila u fokusu profesionalnog bavljenja. Objavio je monografije na crnogorskom i engleskom jeziku: “Crnogorski slikari”, “Milo Milunović”, “Miloš Vušković”, “Mihajlo Vukotić”, “Jovan Zonjić”, “Petar Lubarda”.
Poezija mu je prevođena na mnoge svjetske jezike. Zastupljen je u više antologija savremene crnogorske i poezije regiona. Lompar je bio glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost, kulturu i društvena pitanja “Ars”. Bio je i član redakcije Crnogorskog književnog lista. Prvi je dobitnik nagrade DANU “Zlatni pečat Crnojevića”, za knjigu “Dodir za gubilište”, a za knjigu “Sjena na sceni” 2004. dobio je nagradu Risto Ratković. Dobitnik je “Trinaestojulske nagrade”, a nagradu “Miroslavljevo jevanđelje” dobio je za monografiju “Crnogorski slikari”. Dobitnik je i nagrada “Aleksandar Leso Ivanović” i “Vito Nikolić”.
Autor je brojnih izložbi crnogorske umjetnosti, kao i muzejskih postavki. Vodio je izdavačku kuću “Dignitas” koja je objavljivala naslove mladih i afirmisanih crnogorskih pisaca, te naslove iz istorije.
( Jelena Kontić )