Izgubljena generacija diplomaca 2020.

Kada je Dunja Skaunicova diplomirala medijski marketing na univerzitetu Metropiliten u Pragu ona je brzo pronašla posao iz snova u startapu u češkoj prijestonici, gdje su se kompanije grabile za diplomce koje govore strane jezike.

Nekoliko mjeseci kasnije, iznenada je ostala bez posla pošto je pandemija koronavirusa udarila češku ekonomiju. Ovog puta pronalaženje posla nije tako lako.

Pandemija je mnogim mladim Evropljanima uskratila prvi stepenik ka pronalaženju posla, u situaciji za koju ekonomisti kažu da bi mogla dugoročnije uništiti njihove nade za zaposlenje.

„U protekla dva mjeseca bila sam na pet ili šest intervjua, ali to su zapravo više bile audicije jer je bilo jako puno ljudi“, kazala je za Rojters 24-godišnja Skaunicova, koja pored češkog govori engleski i francuski i traži posao menadžera u marketingu.

„Pozovu nekoliko ljudi da dođu u isto vrijeme i onda vi samo sjedite tamo i čekate da vas prozovu“, kazala je ona, dodajući da je imala puno bezuspješnih intervjua preko interneta.

Nezaposlenost među mladim ljudima već duže vrijeme predstavlja problenu Evropi kao rezuultat globalne finansijske krize 2008/09, a naročito je teško pogodila južne države poput Španije i Grčke.

Međutim, ima naznaka da će se situacija dodatno pogoršati, navodi Rojters. Dok je ukupna stopa nezaposlenosti u EU u maju porasla za svega 0,1 odsto na 6,7 procenata, što je umjereno zahvaljujući stimulansima i kratkoročnim programima zaposlenja - nezaposlenost među osobama mlađim od 25 godina je bila trostruko veća i porasla je za 0,3 odsto na 15,7 procenata.

Prije epidemije koronavirusa, Češka Republika je imala najnižu stopu nezaposlenosti među mladima u Evropi od svega 5 odsto zahvaljujući ekonomskom procvatu.

Denis Tamesberger iz Radničke komore u Lincu u Austriji, prati nezaposlenost među mladima širom Evrope i predviđa da bi se stopa nezaposlenosti među mladima u Češkoj Republici mogla utrostručiti tokom 2020. godine na 16 procenata.

Čak i kratki periodi nezaposlenosti u mladosti mnogu dugoročno uticati na pronalaženje posla, kazao je Tamesberger, koji upozorava da bi posljedice nezaposlenosti mladih sa kojima se sada suočava Evropa mogle trajati cijelu generaciju.

On ukazuje na studiju koju je sproveo Centar za ekonomsko političko istraživanje u Londonu a koja pokazuje da mjesec dana nezaposlenosti između 18 i 20 godine utiča na smanjenje prihoda od dva procenta.

„Periodi nezaposlenosti u mladosti mogu imati negativne posljedice na kasniji period života, što opravdava termin izgubljena generacija“, kazao je Tamesberger.

Finansijska kriza je uzela žestok danak kada je u pitanju nezaposlenost mladih ljudi širom Evrope, a u državama poput Španije i Grčke iznosila je oko 30 odsto. Tamesberger smatra da bi sada u tom zemljama ta cifra mogla dostići 45 procenata.

Dio problema je u tome što je evropsko tržište rada već prilično kruto prema novim kandidatima koji često nemaju sigurne stalne radne ugovore kao njihove starije kolege i stoga su ranjivi po principu „ko je zadnji došao, prvi ide“. Pandemija koronavirusa stvorila je nove prepreke dok su sektori koji obično pružaju prvo zaposlenje mladim ljudima - prodaja i ugostiteljstvo - najteže pogođeni mjerama socijalnog distanciranja koje bi mogle potrajati još nekoliko mjeseci.

To je naročito akutan problem u Španiji koja se oslanja na turizam. Nastavinica Amalija Bragado, 25, koja je nedavno diplomirala bila je angažovana da radi u dječijem ljetnjem kampu u jezerskom gradu Sanabrija na sjeverozapadu Španije, gdje je radila i prošle godine, ali je posao otkazan.

„Neće biti kampova - ili ih makar neće biti na uobičajen način, još ne znamo šta će se dešavati“, kazala je Bragado za Rojters.

Za Bragadovu i ostale koji su suočeni sa mjesecima neizvjesnosti i gubitka prihoda, sada sve zavisi od donosilaca odluka kako bi spriječili još gori talas nezaposlenosti među mladima od onog zabilježenog nakon krize 2008/9.

„Čak i u najboljim vremenima, prvi stepenik ka zaposlenju je težak. Sada živimo u vremenima koja su daleko od najboljih“, kazao je Valdis Dombrovskih, evropski komesar zadužen za nadzor ekonomije.

EU poziva vlade da upotrijebe postojeće fondove EU kako bi stvorile radna mjesta i obuku za mlade, procjenjujući da su potrebne investicije od najmanje 22 milijarde eura kako bi se počeli baviti rješavanjem problema na tržištima rada poput onog u Španiji.

„Ima jako malo ljudi koji su obučavaju po stručnim programima sa pravim šansama za zaposlenje, a puno je onih koji su prekvalifikovani sa diplomama koje se ne traže na tržištu“, kazao je Injasio Konde Ruiz iz španske organizacije Fedea.

U međuvremenu, za one koji se bore za malo slobodnih radnih mjesta, konkurencija je žestoka. Oni opisuju situacije u kojima se kompanije ne trude čak ni da odgovore, a ukoliko to učine često kažu kandidatima da ne očekuju mnogo od plata ili benificija.

„Ima pozicija koje su otvorene tri ili četiri mjeseca, a vidite da su se prijavile stotine kandidata“, kazao je Džozef Petrila, 23-godišnji Amerikanac koji je nedavno diplomirao na anglo-američkom univerzitetu u Pragu i koji traži posao ekonomskog istraživača.

Dok mladi ljudi poput Petrile ne mogu da pređu prag zaposlenja, kompanije u Češkoj republici koje su se dugo mučile da nađu zaposlene sa imaju koristi od poplave kandidata.

To im omogućava da smanjuju plate i benificije dok pokušavaju da prevaziđu ekonomske posljedice pandemije. Međutim, za nove diplomce to znači da će im za novi posao biti potreban novi nivo odlučnosti i vještina.

Blejk Vitman, poslovni direktor firme za zapošljavanje GoodCall, kazao je da su mu iz jedne kompanije u Pragu rekli da je broj kandidata za upražnjena radna mjesta porastao sa 5-10 prije pandemije na 50-100.

„Svako otvoreno radno mjesto je zlato i ljudi se tako i ponašaju“, kazao je Vitman.

( Nada Bogetić )