Ne postoji idealno društvo, niti sistem

Sve je više umjetnika koji žele da bolju budućnost ostvare političkim angažmanom. Na nedavnim izborima u Hrvatskoj svoju političku karijeru započeo je frontmen “Hladnog piva” Mile Kekin koji je bio na listi platforme “Možemo”. Na listi iste platforme bila je i nekadašnja pjevačica “Magazina” Ljiljana Nikolovska koja se priključila lijevoj Radničkoj fronti.

Muzičar Miroslav Škoro odavno je u političkim vodama, prije nekoliko godina bio je kandidat za predsjednika Hrvatske, a za ove izbore osnovao je svoju stranku - Domovinski pokret. Mladen Grdović bio je na listi Hrvatske građanske stranke Željka Keruma, a među muzičarima koji su ove godine uzeli učešća na izborima bilo je i repera.

Crnogorski izbori najavljeni su za kraj avgusta, a hoće li i naši muzičari kroz izborne liste “željeti promjene”, ostaje da se vidi. Za sada su se na istim nalazili sportisti i glumci, pjevača nije bilo.

Ipak, Bojan Marović, Marko Vlahović, Vanja Radovanović i Luka Vojvodić pričaju na tu temu i šta bi to oni mijenjali.

“Ne mogu da zamislim nijedan razlog koji bi me natjerao da uđem u politiku. To mi je miljama daleko. Uvijek mi je djelovala kao najprljavija rabota, bez ičega lijepog, vođena svakim načelom suprotnim od onoga kako sam vaspitavan i što osjećam kao moralno i ljudski. (I)ako je bavljenje njome jedini način da se nešto promijeni, biram da ne mijenjam svijet”, kaže na ovu temu crnogorski kantautor Vanja Radovanović.

Sebe u ovoj profesiji ne vidi ni gitarista Highwaya, Luka Vojvodić.

“Politika i moral ne da ne žive u istoj ulici, nego ni u istom kvartu. Tako da iskreno ne bih se nikad u životu mogao baviti politikom”, tvrdi Vojvodić. Muzičar Bojan Marović tvrdi da politika nije za njega, posebno ne, kako kaže “ova balkanska”.

“Svjedoci smo mnogih stvari, iskreno ja sam ta generacija koja je zakačila dva rata, nekoliko država, kad podvučes, stalno neka previranja. Neko sam ko voli dijaloge, voli da pregovara iako oko nekih stvari nema pregovora, ali opet teško da bih se bavio politikom. Moji stavovi su preteški i preidealni za politiku Balkana, koja se svodi na to ili si njihov ili si naš, i ko je stariji”, objašnjava Marović.

Nekadašnji pjevač benda Crveno i crno, danas frentmen nekoliko beogradskih bendova Marko Vlahović ipak ne isključuje mogućnost da se jednog dana politički angažuje, međutim tvrdi da ima “malo razloga za to”.

“Možda bih učestvovao u nečemu što ima veze sa kulturom ili ekologijom. Moje mišljenje je da su politika i političari devalvirali na ovim prostorima, a u vrijeme korone se jasnije nego ikada vidi da ni na svjetskom nivou nije mnogo bolja situacija. Dok epidemija koja je zaustavila cijeli svijet kosi sve pred sobom, ljudi umiru, ’pucaju’ psihički, gube se poslovi, većina svjetskih i regionalnih političara i dalje priča o pozicijama, izbornim rezultatima, koja zemlja je jača od koje, hvale se uspjehom koji su za pravo postigli doktori”, kaže Vlahović.

Sagovornici Vijesti osvrnuli su se i na kolege muzičare iz Hrvatske koji kroz politiku žele da promijene svoje “bolje sjutra”.

“Citiraću bivšeg sugrađanina, legendarnog slikara Voja Stanića: ‘Znam samo da se umjetnici ne bi smjeli baviti politikom. Jer, mnogo je odličnih pisaca, slikara, glumaca na taj način kompromitovano. Momo Kapor, recimo. A đavo bi ga znao što mu je to trebalo!…Umjetnik o politici može da priča u kafani, među prijateljima, ne javno. Jer, ako priča javno, to obično iskoriste ovi ku*vini sinovi, pa ga uvuku u svoje kolo. A to ne valja, je li?’” podsjeća Vlahović.

“Umijetnici su uvijek razumjeli, ali se nikada nisu bavili politikom. Oni su sigurno iznosili svoje stavove kroz njihova djela, kao što i Highway radi, ali oni koji su ostajali dosljedni svojem pozivu se nisu miješali u te stvari direktno”, mišljenja je Vojvodić.

To što su im se kolege upustile u politiku, ne tangira previše ni Marovića ni Radovanovića.

“Nemam baš nikakvo mišljenje, iskreno bas nikakvo. Ti pripadaš kao umjetnik narodu, i kao takav, to je početna tačka i najbitnija”, smatra Marović, dok Radovanović dodaje:

“Što se drugih muzičara tiče, apsolutno nemam ništa protiv i želim im svu sreću u svojoj namjeri da uđu u to blato, al’ se nadam da svjesno znaju u šta ulaze i što ih čeka, pošto jedino što može da se promijeni u toj priči su oni sami”, siguran je Radovanović.

Većina umjetnika koji se uključe u politiku imaju neke svoje vizije i žele promjene, no Radovanović ne želi ni da razmišlja u tom pravcu.

“Stvarno ne mogu da se zamislim kao dio bilo koje vlasti, ne želim i vjerovatno, ne smijem”, ističe Radovanović, dok Vojvodić kaže da je “vlast kompromitovana riječ”.

“Mislim da politika potpuno konzumira čovjeka, i za muzičara bi bavljenje politikom moralo značiti kraj bavljenja muzikom.

Muzika može imati političko dejstvo, može da ima političkog naboja, ali to je ipak nešto sasvim drugo od politike kao profesije”, smatra Vojvodić.

“Što se tiče promjena, učinio bih sve što mogu da se postigne stvaran društveni sklad među ljudima, radio bih na pomirenju, nikad za jedne, a protiv drugih, nikada jednima protiv drugih. Ovo društvo odavno ne zna šta je to društvena harmonija, no sada smo zaista u zenitu napetosti i čini mi se da bi pomak bio, što je tragično, kada bismo se vratili nekoliko koraka unazad”, poručuje Vojvodić.

Da je na Vlasti, Marović bi, kako tvrdi, promijenio dosta toga.

“Promjene su sastavni dio društva, ne postoji idealno društvo niti sistem, pa i vi u svom stanu radite promjene, a kako ne bismo u samom društvu. Mi ljudi moramo da budemo trezveniji, patriotizam je kad ti pomogneš komšiji, paziš da tvoja ulica bude OK, grad u kom boraviš ili si rođen. Ne ovo što se dešava - ko si, okle si, i jesi l’ ovaj ili onaj... i gle čuda, nismo kao ljudi ni bolji, ni gori. Zabranio bih rijalitije, uveo da u školama ne mogu mobilni telefoni, i mislim da bih natjerao sve profesore da moraju da usmjeravaju djecu (ako ste talentovani za muziku, vi ste dužni da se bavite njome), tako bismo imali više uspjeha. Taj sistem sam čitao da je dao produkt u nekim zemljama. Svidjelo mi se to”, objašnjva Marović.

Da je vlast Vlahović bi promijenio odnos prema poljoprivredi, životnoj sredini i kulturi.

“Kad su vam te stvari jake, jako je društvo i država, ne moram ići dalje od primjera Švajcarske. Veliki dio naše loše situacije leži u tome što je samo na prostoru ex- Jugoslavije riječ ‘seljak’ pogrdna i sramota je reći da vam je to profesija.

Umjetnik je za dosta ljudi i dalje neko ko se ne ‘bavi konkretnim stvarima’ i mogao bi da nađe neki ‘pravi posao’, a kad pomenete ekologiju, obično se prevrne očima ili vam se kaže da filozofirate”, kaže Vlahović.

Od ulica kulture, do infrastrukture i turizma

Vanja Radovanović tvrdi da nema te pozicije koju bi volio da obavlja kad je politika u pitanju, a na koju bi pristao da se politički angažuje, Vlahović otkriva: “Fotelje me ne interesuju, imao sam u kući jednu kojom nisam bio zadovoljan, pa sam je izbacio i ostavio mjesta za instrumente”, našalio se Vlahović.

“Šalu na stranu, ne mogu se zamisliti na nekoj funkciji, mogao bih, recimo, da pomažem u sastavljanju programa i organizovanju muzičkih dešavanja u zemlji tokom godine. Prvi ”poduhvat” bi na primjer bilo otvaranje ulice kulture u kojoj bi se održavali koncerti, predstave, likovne i vajarske kolonije, pjesničke i književne večeri tokom cijele godine”, predlaže Vlahović.

Marović bi pak pored kulture, birao turizam i infrastrukturu.

“Siguran sam da bih imao odlična rješenja za mnoge stvari, jer kultura, turizam i infrastruktura su jako povezani. Treba više predstavljati zemlju koja ima predivno vino, vrhunsku prirodu, bogati tradiciju, predivne obale i predivne ljude i naravno najljepše žene na ovom bijelom svijetu”, kaže Marović.

( Marija Vasić )