Dok SAD planiraju izlazak iz Avganistana, rivali se spremaju za ulazak
Nestrpljiv da okonča skup i nepopularan rat, predsjednik Donald Tramp, prema izvještajima američkih medija, razmatra brz izlazak trupa SAD prije američkih predsjedničkih izbora u novembru
Invaziju na Avganistan pod vođstvom SAD 2001. godine podržala je većina zemalja u regionu koje su dijelile cilj da se svrgne ekstremistički talibanski režim i ukloni s njim povezana teroristička mreža Al-Kaida, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
Vlade u Teheranu, Moskvi i Islamabadu spremno su pomogle borbu Sjedinjenih Američkih Država protiv ekstremističkih grupa.
Iran je pružio ključne obavještajne podatke za podršku američkih specijalnih snaga i timova CIA-e koji su organizovali invaziju.
Rusija je dala mape iz sovjetskog doba i obavještajne podatke, a potom dozvolila američkoj vojsci da preko njene teritorije šalje zalihe u Avganistan.
Čak je Pakistan, glavni pomagač talibana, ponudio pomoć u lovu na ekstremiste Al-Kaide i postao glavna linija snabdijevanja snaga NATO.
Međutim, u posljednjih 19 godina, saradnja iz regiona u korist američkih trupa u Avganistanu je erodirala.
Iako je američka vojska brzo svrgla talibane i eliminisala utočišta Al-Kaide u Avganistanu, mnogi su osjetili da se zaglavila širenjem misije u toj zemlji.
U međuvremenu su veze Vašingtona s mnogim regionalnim igračima – uključujući Pakistan, Iran i Rusiju – postale toksične.
S planom za izlazak snaga SAD iz Avganistana sljedeće godine kao dio okvirnog mirovnog sporazuma s talibanima, rivali Vašingtona vide priliku da uskoče i prošire svoje prisustvo u ratom razorenoj zemlji.
Ti napori su intenzivirani otkako su SAD i talibani u februaru potpisali sporazum s ciljem da se pregovorima okonča rat koji je počeo još 2001. godine.
Prema tom sporazumu, američke snage će se povući iz Avganistana do maja 2021. u zamjenu za protivterorističke garancije talibana koji su se obavezali da će s vladom u Kabulu pregovarati o trajnom prekidu vatre i dogovoru o podjeli vlasti.
Očekuje se da će odloženi međuavganistanski mirovni pregovori biti kompleksni, kao i da će vjerovatno trajati godinama.
Nestrpljiv da okonča skup i nepopularan rat, predsjednik Donald Tramp, prema izvještajima američkih medija, razmatra brz izlazak trupa SAD prije američkih predsjedničkih izbora u novembru.
Stručnjaci kažu da bi bez mirovnog sporazuma, povlačenje američke vojske moglo pokrenuti opšte nadmetanje regionalnih sila koje često imaju suprotstavljene interese u Avganistanu.
"Pozornica je već postavljena, a mnogi ključni akteri – uključujući Rusiju i Iran – povećavaju svoje veze i s avganistanskom državom i s talibanima", kaže Majkl Kugelman (Michael Kugelman), viši saradnik za Južnu Aziju u Vilson centru (Woodrow Wilson International Center for Scholars) u Vašingtonu.
"Cilj je da se razvije veći uticaj i stvori veća prednost kod ključnih aktera širom spektra, tako da budu u boljoj poziciji da streme ostvarivanju svojih ciljeva u postameričkom Avganistanu – mjestu za koje možemo očekivati da bude sve nestabilnije i kompleksnije".
Iran, Pakistan i Rusija – zemlje s dugom istorijom miješanja u Avganistan – klade se na više strana. Tri zemlje su pokušale da poboljšaju svoje odnose s vladom u Kabulu koju podržava Zapad, dok su se istovremeno obratile i talibanima u slučaju da oni imaju ulogu u budućoj afganistanskoj vladi.
Islamabad je održao svoje dugotrajne veze s talibanima i skrivao njihove lidere, dok su Teheran i Moskva u tišini radili na osnaživanju veza s ekstremistima, s ciljem da prošire svoje strateške interese u Avganistanu.
"Veće osnaživanje talibana"
Pakistan je dugo optuživan da igra dvostruku igru u Avganistanu, skrivanjem i pomaganjem talibana dok je primao milijarde američke pomoći za suzbijanje ekstremista.
Veze Pakistana s talibanima potiču iz devedesetih godina prošlog vijeka, kada je ekstremistima obezbjeđivao oružje, obuku i obavještajne podatke. Pakistan je bio jedna od samo tri države koje su priznale talibansku vladu kada je preuzela vlast u Avganistanu 1996. godine. Poslije pada tog režima 2001, mnogi talibanski lideri sakrili su se u Pakistanu.
Posmatrači kažu da Pakistan talibane vidi kao polisu osiguranja za ostvarivanje svojih dugotrajnih strateških ciljeva u Avganistanu – postavljanje propakistanske vlade u Kabulu i ograničenje uticaja svog najvećeg rivala Indije koja ima bliske odnose s Kabulom.
Stručnjaci kažu da bi Pakistan mogao biti najveći dobitnik američkog vojnog povlačenja iz Avganistana.
"Ako povlačenje dovede do mirovnog procesa koji bude završen dogovorom, onda će Pakistan imati koristi, jer će to vjerovatno povući sa sobom da talibani dobiju priličan dio vlasti", kaže Kugelman. "Ako mirovni proces propadne i američko povlačenje dovede do perioda produžene destabilizacije, Pakistan će i dalje imati koristi jer će to talibane još više osnažiti."
"Tampon zona"
Iran je podržavao svoje tradicionalne saveznike u Avganistanu – šiitsku hazarsku manjinu i etničke Tadžike koji govore persijski – mada je nedavno uspostavio kontakt s talibanima, pretežno paštunskom grupom.
Iran i talibani bili su na ivici rata 1998. godine – kada je ta grupa kontrolisala veći dio Avganistana – poslije ubistva osam iranskih diplomata u avganistanskom gradu Mazari Šarif.
Teheran je podržao antitalibansku Sjevernu alijansu prije invazije pod vođstvom SAD 2001. godine. Međutim, posljednjih godina su Islamska Republika i talibani poboljšali odnose, a lideri ekstremista su čak posjetili Teheran.
Većinski šiitski Iran i talibani, fundamentalistička sunitska grupa, imaju složen odnos. Iran je zvanično protivi talibana, premda stručnjaci kažu da pruža određenu vojnu podršku glavnoj struji među talibanima, ali i otcijepljenim rivalskim frakcijama.
Analitičari kažu da mada Iran ne želi povratak talibana na vlast, Teheran nastoji da održi uticaj na tu grupu kao zaštitu u slučaju da talibani postanu politički igrač u Avganistanu ili ako silom dođu do kontrole nad zemljom.
"Te inicijative imaju svrhu da osiguraju iransku sferu uticaja u Avganistanu i možda čak stvaranje tampon zone na avganistanskoj teritoriji za zaštitu djelova iranske istočne granice od infiltracije stranih snaga koje su neprijateljski nastrojene prema Iranu", kaže Ali Alfoneh, stariji saradnik u Institutu arapskih zalivskih država (The Arab Gulf States Institute) u Vašingtonu.
"Velika sila"
Više od decenije poslije invazije pod vođstvom SAD, ruski predsjednik Vladimir Putin pohvalio je Vašington zbog preuzimanja "tereta" borbe protiv terorizma u Avganistanu i pozvao ga da "istraje do kraja".
Međutim, od 2014. godine Kremlj je pokušavao da potkopa misiju SAD u Avganistanu, podstaknut željom Moskve da bude posrednik na međunarodnoj sceni, kao i rivalstvom sa Zapadom u Ukrajini i Siriji, gdje se Rusija pridružila Iranu u podršci režimu predsjednika Bašara al-Asada.
Moskva je navela da je posljednjih godina uspostavila kontakte s talibanima zbog prijetnje ekstremističke organizacije tzv. Islamske države u Avganistanu. Vašington je optužio Rusiju da naoružava talibane, što je Moskva negirala.
U protekle dvije godine Moskva je bila domaćin dvije međunarodne konferencije o avganistanskom mirovnom procesu, na koje je pozvala lidere talibana i pripadnike avganistanske opozicije.
Ranije ovog mjeseca, američki mediji su objavili da je ruska vojna obavještajna jedinica ponudila talibanima tajne nagrade ako ubiju pripadnike američke vojske ili NATO-a u Avganistanu.
Moskva i talibani demantovali su izvještaje koji su zasnovani na američkim obavještajnim procjenama. Ta otkrića su, međutim, poslužila da ukažu na sumnjive poslove Moskve u Avganistanu.
"Ruski interesi u Avganistan su dvostruki: da izbjegne eksploziju haosa na granicama onoga što smatra svojom sferom uticaja i da to iskoristi kao priliku da demonstrira i potvrdi svoju pretenziju da bude velika sila", kaže Mark Galeoti (Galeotti), analitičar za Rusiju i viši saradnik Kraljevskog ujedinjenog instituta (Royal United Services Institute) iz Velike Britanije.
( Radio Slobodna Evropa )