Pljevaljsku ljepoticu malo ko je vidio
U Zavičajnom muzeju čuva se jedno od najvrjednijh pokretnih dobara Crne Gore - diatreta, luksuzna čaša izrađena od reljefno ukrašenog kristalnog bezbojnog stakla, koja potiče iz četvrtog vijeka Direktor Branko Banović najavljuje da planiraju da neprocjenjivo vrijedno blago izlože sljedeće godine, ali tek nakon završetka projekta fizičko-tehničke zaštite muzeja
Kaže da očekuje da bi već naredne godine diatreta trebalo da bude izložena u Zavičajnom muzeju.
“Mi spremamo modernu arheološku izložbu koja će kasnije biti stalna arheološka postavka. Planiramo da je na jesen otvorimo za posjetioce. U toj prostoriji ostavićemo mjesto za diatretu. Prethodno moramo uraditi projekat fizičko-tehničke zaštite muzeja, što ćemo najvjerovatnije uraditi na jesen. Vidjećemo koliko će to koštati. Mi već imamo viziju gdje će ona stajati. Projekat smo planirali da implementiramo tokom naredne godine”, rekao je Banović za “Vijesti”.
Pljevaljska diatreta, ističe Banović, jedna je od ljepših diatreta i prestavlja jedno od najvrednijih pokretnih kulturnih dobara Crne Gore.
“Diatreta je korišćena u svečanim prilikama. Bila je kao kraljica večeri za trpezom moćnog gospodara ili samog cara. Napravljena je da pokaže ljepotu, da svjedoči o raskoši. Osim primarne, praktične namjene, taj skupocjeni pehar bio je i odraz pripadnosti određenom staležu. Vrlo je bitna i njena estetska dimenzija jer se kroz nju reflektuje životni stil, ukus i moda jedne epohe. A onda, nakon mnogih pirova na kojima je predstavljana, diatreta je sahranjivana zajedno sa svojim vlasnikom. Po načinu ukrašavanja mogu se izdvojiti dvije grupe diatreta: diatrete sa figuralnom predstavom, od kojih je najpoznatija takozvana Likurgova kupa, koja se danas čuva u Britanskom muzeju u Londonu, i mrežaste diatrete koje se smatraju estetski najsavršenijim i kod njih dekor u vidu fine mreže obuhvata cijeli sud. Postoji više vrsta mrežastih diatreta, a one se razlikuju po bogatstvu mreža istog ukrasa. Najsavršenije imaju na vratu suda natpis. Natpis ispod oboda najčešće izražava želju ili izreku ispisanu na grčkom ili latinskom jeziku. Rjeđe se na diatretama nalaze imena, kao što je to slučaj na kominskoj diatreti, s imenom Panelenija”, kazao je Banović.
Boja netaknuta
Kominska diatreta, ističe on, pripada grupi mrežastih i savršene izrade, i u svijetu ih je četiri ili pet.
Naglašava da nikada nije restaurirana i da je na njoj originalna, gotovo dva milenijuma stara boja.
“Čini je zvonoliki pehar od prozračnog bezbojnog stakla i kobaltno plava mreža koja u tri reda prstenova sa svim slobodno obavija prehar. Slova napisana iznad mreže su iste boje kao i mreža, mada natpis nije povezan s mrežom, već stoji slobodno i sastoji se od 19 slova. Oštećeno je jedno slovo ‘O’, a posljednje slovo koje nedostaje, najverovatnije je slovo ‘M’(emoria). Natpis glasi: VIVAS PANELLENI BONA (Paneleni za sjećanje). Visina diatrete je 14,9 cm; prečnik otvora 13,3; baze 3,7 cm. Može se datirati u IV i početak V vijeka nove ere, a mjesto izrade su čuvene kelnske radionice. Mreža i pehar su od jednog komada. Nakon umakanja jezgra u boju i hlađenja, staklo se brusilo točkićima raznih oblika i dimenzija, tako da se dobijala mreža koja je za osnovu, tj. jezgro, vezana staklenim stubićima. Diatrete nisu samo tehnički kuriozitet, već, zbog savršene virtuoznosti kojom je vođen točkić za brušenje, predstavljaju i umjetničko dostignuće. Do sada je otkriven mali broj diatreta, a samo njih nekoliko je u potpunosti sačuvano. Diatreta je nađena na nekropoli dva u grobnici velikih dimenzija koja se sastojala od više odaja i komora. Pronađena je u olovnom sarkofagu. Grobnica je odavno bila opljačkana, ali pljačkašima je promakao ovaj skupocjeni nalaz položen pored desnog ramena pokojnika”, kazao je Banović.
Banović ističe da su majstori diatreta bili pod posebnom zaštitom rimskih careva i imali povlašćen tretman.
“Za života mogli su napraviti samo jednu do dvije diatrete. Pronalazak kominske diatrete, kao jedne od malobrojnih potpuno sačuvanih u svijetu, bio je senzacija u naučnim krugovima. Ona i danas predstavlja jedno od najvrednijih pokretnih kulturnih dobara Crne Gore”, kazao je dr Banović.
U naučnoj literaturi, ime antičkog naselja u Kominima poznato pod imenom Municipijum S.
“O gradu u Kominima kao jednom od najvažnijih u ovom dijelu Dalmacije, i njegovom ekonomskom usponu značajne podatke pružaju i bogati nalazi otkriveni prilikom istraživanja dvije velike nekropole. Brojni predmeti od stakla svjedoče o razvijenim trgovinskim vezama s drugim djelovima Carstva, dok ekonomsku moć stanovništva grada najbolje dokumentuju nalaz skupocjene diatrete. Skupocjeni primjerci zlatnog i srebrnog nakita, kao i srebrne i boronzane fibule različitog tipa potiču iz bliže ili dalje okoline grada i pretpostavlja se da su posredstvom trgovine kasnije dospjeli u untrašnjost. Nadgrobni spomenici, od kojih većina ima odlike provincijske umjetnosti, prožete ilirsko-keltskom tradicijom, monumentalne grobnice i sandučići za pepeo, izrađivani od kamena sa obližnjeg brda, ukazuju na veoma razvijen kamenorezački zanat na području grada, dok nalazi brojnih urni pehara i zdjela svjedoče o keramičkoj proizvodnji u Kominima“, rekao je Banović.
Fontana u Pljevljima koja je puštena u rad prošle godine urađena je u obliku diatrete, odnosno njenog metalnog dijela, po idejnom rješenju mladih arhitekata Tamare Manojlović i Nebojše Stankovića.
Istraživanja još traju, čeka se turistička valorizacija
Banović navodi da su začajni rezultati proučavanju lokaliteta Komini postignuti sistematskim arheološkim istraživanjima od 1964. do 1967. godine i od 1970. do 1975.
“Već prva istraživanja su pokazala da se radi o dvije velike nekroplole. Nekropola I obuhvatala je 390 grobova spaljenih pokojnika koji su gusto ukopavani bez određenog reda, na malom rastojanju jedan od drugog. Grobovi su uglavnom u obliku kružne jame bez urni ili s keramičkim urnama okruženi vijencem od kamena. Dio grobova s kamenim urnama za pepeo spaljenih pokojnika grupisan je na jednom mjestu sa skupocjenim prilozima poput zlatnog i srebrnog nakita. Na osnovu epigrafskih spomenika i otkrivenog arheološkog materijala, može se pretpostaviti da je nekropola I nastala u toku prvog vijeka od strane neromanizovanog domorodačkog stanovništva, dok otkriće jedne grobnice na perifeiji ukazuje na to da je sahranjivanje na ovoj nekropoli nastavljeno i u prvoj polovini trećeg vijeka. Nekropola II obuhvatala je 295 grobova, od kojih je jedan dio sa spaljenim pokojnicima bez značajne razlike u odnosu na grobove iz nekropole I, dok su grobovi, sa inhumiranim pokojnicima otkriveni u deset monumentalnih grobnica i grobnih konstrukcija sa nadogradnim spomenicima različitih oblika i ukrasa“, ističe direktor Zavičajnog muzeja.
Nakon u potpusnosti istraženih gradskih nekropola, arheološka istraživanja na ovoj lokaciji obustavlljena su 1975. Prva arheološka istraživanja na samom gradu obavljena su tek 2007. i 2008. i izvedena su u saradnji zavičajnog muzeja, Arheološke zbirke Filozofskog fakulteta u Beogradu i Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture sa Cetinja.
“Ova areheološka istraživanja praćena dodatnim geofizičkim istraživanjima potvrdila su pretpostvavku da se na ovom prostoru nalaze ostaci rimskog grada. Najnovija istraživanja na samom gradu započeo je Centar za konzervaciju i arheologiju CG 2017. i 2018. godine. Tom prilikom ukazale su se gradske zidine i ostaci više građevina. Realna su očekivanja da će se u narednim fazama istraživanja, ukazati ostaci građevina smještenih u centru grada, kao i da će se uz adekvatne konzervatorske radove steći uslovi za postepenu prezentaciju lokaliteta i njegovu dalju turističku valorizaciju“, kaže Banović.
( Goran Malidžan )