Pero ne može biti zaboravljen

Pjevač Pero Stefanović u klupskim krugovima poznatiji kao Pero Trokadero bio je sinonim za dobar provod. Godinama je svoju karijeru gradio uspješno što po klubovima pjevajući hitove, što sa numerama koje su za njega pisali drugi, najčešće njegova sestra Aleksandra Meca Filipović. Nagrade, festivalski hitovi obilježili su Perovu karijeru koja je ugašena prošle godine. Naime, tokom vožnje, Stefanović je 14. jula 2019. godine doživio srčani udar i nažalost preminuo, ali sjećanje na njega ne jenjava.

Ipak ko bi bolje od bliskih saradnika pričao o Peru, a još ako je taj saradnik sestra koja je za njega napisala najveće hitove među kojima su “Sva moja jutra” i “Ljubav”… Aleksandra Meca Filipović zahvaljujući bratu uplovila je u estradne vode kao autor, a upravo su joj hitovi koje je otpjevao njen mlađi brat dali vjetar u leđa da radi i za druge. Nažalost, mnoge pjesme koje je namijenila bratu možda nikad neće naći put do publike, jer samo je Pero mogao da ih iznese na pravi način. Svima je teško pala Perova smrt, a posebno najbližima koji se ni nakon godinu dana nijesu pomirili sa tim da ga nema.

“Pero je u zadnjih nekoliko godina bio na relaciji Beograd-Podgorica-Budva, tako da sam često, tokom protekle godine, imala osjećaj da je negdje na putu. Onda bih čula neku pjesmu, doživjela neku situaciju, koja bi me u momentu podsjetila da njega više nema. Pero mi nedostaje konstantno, jer smo on i ja imali tu neku posebnu vezu, dijelili mišljenja, znao bi da dođe uveče poslije svirke i da satima pričamo o tome kako je bilo... Ono zbog čega sam ljuta na njega i ostaće mi veliki žal je, što nije napravio i postigao više u svojoj karijeri”, priča za Vijesti njegova sestra Aleksandra.

Talenat naslijedili od oca

Pero i njegov brat blizanac Nenad još kao klinci pokazali su interesovanje za muziku, a talenat su, priznaje Meca naslijedili od oca. “Naša sestra od strica Julija učila je srednju muzičku školu i nagovijestila mom ocu da bi trebalo da me upiše u nižu muzičku. Inače, talenat za muziku smo naslijedili od našeg oca. Krenula sam, a njih dvojica uz mene i tako je sve počelo. Ono što ih je nerviralo tokom tih godina je što su, po izboru našeg oca, morali da sviraju harmoniku. Kasnije u srednjoj, to se promijenilo, počeli su da sviraju klavir, sjećam se kod sjajnog pokojnog profesora Zlatka Zakrajšeka, a zatim i violončelo kod profesora Alekse Asanovića”, priča Meca koja je danas profesorica muzičkog u Osnovnoj školi “Savo Pejanović”.

Iako su sve troje kroz muzičku školu gradili svoje znanje o umjetnosti, Pero je u jednom trenutku, još kao srednjoškolac odučio da će njegov izbor ipak biti pop muzika.

Još kao tinejdžer nastupao po klubovima

“Te 1988. godine, kada su završili prvi razred srednje muzičke, okupili su se kod nas u kući njih nekoliko sa namjerom da naprave bend. Među njima su bili Mirko Šćepanović i Jovo Džaferović. Pero je tada već svirao na klavijaturama, Nenad je imao bubnjeve i nekako se napravio bend. Pozvali su Lolu Dapčević koja je pjevala vokal i punih mjesec dana svirali u lokalu u Dobroj Vodi. Kad iz ovog ugla sagledam, sa 14, 15 godina, bili su stvarno sjajni. Bend se zvao ‘Manje od nule’, (izmijenjena postavka). Od tog trenutka, Pero je znao da će to biti njegov životni poziv”, sigurna je Meca.

Stefanović je bio jedan od najtraženijih klupskih pjevača, a nadimak Trokadero zaradio je nastupajući svakog ljeta u istoimenom lokalu u Budvi na šetalištu. I dok su ostale njegove kolege uvijek “ratovale” sa muzičarima sa strane koji su im ljeti “uzimali” gaže, Pero nikad nije imao tih problema već su se klubovi otimali gdje će pjevati.

“Pero je sa bratom nastavio da radi tezge tokom ljeta i ta čuvena ‘dvojka’, bila je poznata po dobrom provodu nekoliko ljeta u Sutomoru. Ljudi su igrali po ulici, veselili se, stvarno je bilo nevjerovatno. Podgoričanima je ostao upamćen po pop svirkama u lokalu ‘Klub D’, u kojem je nastupao tokom devedesetih. Sjećam se, nije se moglo naći slobodno mjesto vikendom. Već ‘99, Pero dobija ponudu da radi u ‘Trokaderu’ i tada počinje njegov veliki uspjeh kad su u pitanju klupski nastupi, a i ime lokala počinje se vezati uz njegovo, da bi tako kasnije i ostalo”, otkriva Meca koja je i sama često posjećivala svirke svoje braće.

Ljudi stajali na šetalištu i gledali čudo

“Godinama sam išla na sve njegove svirke. Znali smo, moja kuma Nela i ja, da se kasno uveče spustimo do Budve i ispratimo zadnji blok svirke u ‘Trokaderu’. Ljudi su stajali sa strane vani i gledali čudo. Pero je bio šoumen, imao je nevjerovatnu energiju, koju je jednostavno dijelio sa publikom, nije vam dao da se uspavate, da ste tužni, neraspoloženi.... Zadnjih godina, bilo je manje nastupa i nije bio vezan za jedan lokal tokom ljeta”, dodaje Meca.

Nova zvijezda je rođena

Iako je već uveliko bio poznat u klupskim krugovima, početkom ovog vijeka tačnije 2000, riješio je da se oproba na nekom od ljetnjih festivala. Izbor je pao na “Sunčane skale”, a iako je već nadaleko bio poznat kao neko ko po klubovima pravi sjajnu atmosferu, organizatori su ga svrstali u “nove zvijezde”. “Pero je 2000. godine već bio formiran i poznat pjevač u Podgorici i sama činjenica da će pjevati u večeri ‘Novih zvijezda’ teže je pala meni, nego njemu (smijeh). Sjećam se da smo pričali o tome kod koga uzeti pjesmu i poslije nekoliko dana razmišljanja, došao je i kaže - ‘Ja ću da uradim ‘Ljubav’’. Pitam ga, čija ti je to pjesma? On kaže ‘Tvoja’....Taj trenutak nikada neću zaboraviti. Sjećam se i da sam imala strah i odgovornost, da, ako pjesma ne postane popularna, negdje ja snosim krivicu za taj neuspjeh, iako je Pero čvrsto odlučio da će to biti pjesma za nastup na ‘Sunčanim skalama’. I eto, pjesma je odmah postala hit, Pero je osvojio drugo mjesto i nagradu ‘Srebrna sirena’. Tog ljeta je imao veliki broj gostovanja i dobio prostor u svim medijima”, otkriva Meca koja je bila zadužena za bratove najveće hitove, posebno one festivalske.

’Sva moja jutra’ nastala iz cuga

“Tri pjesme sa kojima je nastupao na “Sunčanim skalama” napisala sam ja. Nekako je imao povjerenja u mene, da ću napisati pjesmu baš za njega. Pjesma ‘Ljubav’ je nastala mnogo ranije, još dok sam bila na fakultetu, ali poslije nastupa 2000. godine pomislila sam da baš ja mogu da osjetim šta bi Pero mogao da pjeva i šta mu to ‘pristaje’ kad je u pitanju festivalska muzika. Tako sam, razmišljajući o novoj pjesmi, već pred sami kraj konkursa za ‘Skale 2002, tokom noći, napisala tekst i muziku za pjesmu ‘Sva moja jutra’. Nastala je iz cuga što bi se reklo, a napisana za Pera. Nekako sam sve pjesme koje sam radila, tokom pisanja i komponovanja, radila za Pera. Neke su mu se svidjele, a neke ne. Tako je bilo i kad je u pitanju pjesma ‘Žig od ljubavi’. Za tu pjesmu bio je urađen demo u studiju kod Mirka Šćepanovića, ali se Peru nešto nije dopala da ide na ‘Sunčane skale’ i odlučio je da se ne takmiči. Međutim, tokom ljeta je izašao konkurs za Radijski festival 2004. i sjećam se da sam u sebi mislila - ‘biće tu velikih imena, nema šanse da prođemo, ali nema veze’. Krijući od Pera sam poslala pjesmu, njegovu fotografiju, sjećam se da sam bila nevjerovatno uzbuđena i sa Nelom pošla do pošte da predam, imajući nekakav predosjećaj da će proći. Tako je i bilo. Poslije nekog perioda zvali su me iz Beograda iz produkcije festivala i kada sam Peru javila da je prošao, nije mogao da vjeruje. To je njegov prvi nastup na nekom festivalu van Crne Gore, a zatim je i naredne godine nastupao na Radijskim festivalu 2005. sa pjesmom ‘Vila mog sna’ za koju sam, takođe, radila tekst i muziku”, govori Meca.

Koliko me otkrivaju, tačno ću se prehladiti

Numere koje je izvodio na festivalima uvijek su nakon istog bile slušane. Iako se nije uvijek kući vraćao sa nagradama, mogao se pohvaliti hitovima. Kao i svakom umjetniku, nagrade i priznanja značila su i njemu, ali više su bila nekako obavezujuća da mora i može bolje i više. Sjećam se kad je dobio nagradu za ‘Otkriće godine’ na ‘Montefonu’ 2000. godine, često se šalio rečenicom ‘Koliko me otkrivaju, tačno ću se prehladiti’. Takav je bio Pero, šaljivdžija, pun duha i dobrih namjera, podgoričko dijete, ali nagradama nikad nije bio opterećen. Više je volio da je lokal gdje radi pun i da se ljudi zabavljaju, nego da li će polica sa nagradama biti puna”, kaže Meca. Ona i brat čuvaće uspomenu na Pera, a nadaju se da će uspjeti da naprave i neki koncert njemu u čast.

“Moj je plan prije nekoliko godina bio da pjesma ‘Ljubav’, na svoje dvije decenije postojanja, doživi neku novu obradu, ali se taj plan nije realizovao, jer ove godine ta pjesma puni 20 godina. Pjesma ‘Sva moja jutra’ je postala ove godine ‘punoljetna’, možda doživi neku obradu za dvije godine, evo vidjećemo. S obzirom da se neki planovi nijesu ostvarili, o tome trenutno ne razmišljam, ali Nenad i ja razmišljamo o nekom koncertu u budućnosti, kojim bismo opet oživjeli Perove pjesme, a sigurni smo da neće i ne može nikada biti zaboravljen”, zaključuje ona.

Ne mogu da ne zaplačem kad čujem pjesmu “Podgorica”

Stefanović je jedan od pjevača koji je otpjevao dionicu u pjesmi “Podgorica” zajedno sa Sergejem Ćetkovićem, Edom Abdovićem i pokojnim Igorom Perazićem, a ona je danas nezvanična himna glavnog grada.

"Odabrani da je otpjevaju su u svakom pogledu baš ‘odabrani’. Sva četvorica, i Igor i Edo i Sergej i Pero, su svojevrsni predstavnici onoga što čini Podgoricu upravo ovakvom kakva jeste. I ranije bi preslušavanje ove pjesme budilo jaku emociju kod mene, kao i kod svakoga ko voli Podgoricu, ali od kad nema Igora i sad evo i Pera, ne mogu da ne zaplačem kad je čujem. Teško je to, jer mi se vrate priče i utisci koje mi je Pero prepričavao tokom snimanja spota, njegovog straha od visine, a morao se u jednom trenu popeti na kran (dio gdje se u pozadini vidi hotel “Crna Gora”), nekih njihovih ‘fora’ tokom snimanja spota.... Pečat svemu daje i činjenica da su se sva četvorica u vrijeme snimanja pjesme i spota poznavali i družili, pogotovo sa Igorom Perazićem, koji je brat Renate Perazić, sa kojom sam učila u srednjoj i bila nerazdvojna drugarica tokom studentskih dana”, iskrena je Meca i otkriva da je od pjesama koje je za brata napisala njoj omiljena “Sva moja jutra”.

( Marija Vasić )