TV I DRUGE IGRE
Gdje sunce ne grije
Moglo bi pravosuđe da nas iznenadi. I utvrdi istinu o svim ratnim zločinima režima. I da ona konačno uđe u udžbenike Istorije. Samo ne za mandata ministra Damira Šehovića. Već ga čujem kako sav nasmijan iz neke škole odgovara: - Nemojte ovaj lijep događaj da opterećujete političkim pitanjima... Nećemo, ne brinite, možemo mi ovako do sljedećeg rata. Tako je to Gdje sunce ne grije...
- Izvinite, Vaš komentar, samo jedno pitanje - obratio se ljubazno novinar ministru obrazovanja.
-Nemojte ovako lijep događaj da opterećujete političkim pitanjima - mogao je, ali nije Damir Šehović htio ni da čuje pitanje, a kamoli odgovori.
Samo je neopterećeno produžio hodnikom i nastavio da uživa u jednoj podgoričkoj osnovnoj školi. Iz koje nije trebalo da izlazi bar mjesec, dok još jednu predizbornu bruku ne predamo zaboravu.
- Je li moguće da se mi ovoga nijesmo dosjetili - samokritički se na svoj partijski učinak osvrće ovih dana bračni par Jelić.
Jedan posao - jedan odbornički mandat! A oni izbrukali i sebe i pokoljenje zbog četiri glasa.
Samokritički je i Šehović priznao da je u nastavku afere Snimak njegov čovjek. Ali, kakve veze ima trgovina radnim mjestom u vrtiću ili univerzitetskom centru sa ministrom obrazovanja... Kad tragedije siromašnih porodica nemaju nikakve veze sa ministrom socijalnog staranja...
***
Još samo da pritvrde kako ni obračun sa Nikolom Vukčevićem nema nikakve veze sa Vladom. Ispod preventivne presude potpisani su ASK, L.Š. i M.Š.
U stvari, kazna je samo adresirana na njega, a presuđeno je javnosti. Koja je, za razliku od Nikole, zaslužila da bude kažnjena. I treba da ostane bez Javnog servisa. I ne treba joj pravo da zna. Kad je ni ovo što je saznala za tri decenije nije natjeralo da se pobuni.
A, valjalo je stvarno imati đon umjesto obraza pa sročiti onakvo obrazloženje za izgon slobodnog čovjeka iz Savjeta RTCG. Mogao je? Da, ali nije!
Jesu li autori, zajedno sa polovičnim parlamentom, na vrijeme shvatili da ih kad-tad čeka mjesto Saše Sinđelića, ili se samo služe njegovom mantrom, vidjećemo. Ali, autorsko pravo na tu čudovišnu konstrukciju pripada dokazano usmenom svjedoku saradniku. Bar dvjesta puta je u sudnici ponovio kako su lideri Fronta mogli da izvedu državni udar, ali nijesu. Izgledalo je šašavo, sve dok se nije oglasila pravnička pamet ASK, L.Š. i M.Š. Bojim se da ni sudska nije na višem nivou...
***
Da jeste, osvjedočeni zločinci ne bi slobodno šetali Crnom Gorom. Niti bih ja imala povoda da se zgražavam nad ćutanjem Bošnjačke stranke povodom 24. godišnjice akcije Lim. Najvećeg zločina protiv crnogorskih Bošnjaka još otkako je skraćen mandat Pavlu Đurišiću. Koji je htio još, ali nije mogao.
BS je mogla, ali nije htjela da javno podsjeti koalicionog partnera na to kako je zvjerski gonio i mučio ljude u januaru l994. Iako nijesu ni htjeli ni mogli da "ugroze državni poredak". Sav njihov zločin bila su njihova imena. I zalaganje za slobodnu Crnu Goru. I za prestanak rata.
Znam, strah funkciji kalja obraz često, ali bošnjački lideri sad drže u tasteru sudbinu nekadašnjih goniča. Jeste, ista je partija na vlasti, ali sigurno ne bi prošli kao vođe nekadašnje SDA.
Dlaka im s glave ne bi falila, eventualno neka niža fotelja, da su bar na ovu godišnjicu zahtijevali istragu protiv tvoraca tog udruženog zločinačkog poduhvata od prije 24 godine. Ili, makar, da se objave imena svih učesnika, od naredbodavca do najnižeg izvršioca. I da vlast javno zatraži oproštaj od Haruna Hadžiča, Rifata Veskovića i ostalih mučenika... Da ne otvaram svima rane pominjući imena.
***
Na godišnjicu zločina podsjetio je Ibrahim Čikić. Čiji progon nikad nije ni prekinut. Da je znao, piše na fejsbuku, kako će bošnjačke stranke i organizacije završiti uz depees, ubio bi se te '94. godine.
Dobro je što ga blagovremeno nijesu obavijestili. Onda ni mi ne bismo znali sve detalje zločina. A temeljno ih je opisao. Da nije, ne bi ga država i danas gonila. Sad treba on njoj da plati 4.000 eura kazne.
Plus 1.500 za sudske troškove.
Mogao je i on da ćuti, ali neće, poginuće za istinu. Goniće se s goničima do Strazbura. Samo da mu još i Ustavni sud potvrdi kako u tamnici duševne bolove trpe tamničari, a ne utamničeni. Hoće, garantujem, ne vijećaju zaludu četvrtu godinu...
P.S. Moglo bi i to pravosuđe da nas iznenadi. I utvrdi istinu o svim ratnim zločinima režima. I da ona konačno uđe u udžbenike Istorije. Nemam iluzija da je to moguće za mandata ministra Damira Šehovića. Već ga čujem kako sav nasmijan iz neke škole odgovara:
- Nemojte ovaj lijep događaj da opterećujete političkim pitanjima...
Nećemo, ne brinite, možemo mi ovako do sljedećeg rata. Tako je to Gdje sunce ne grije...
( Ratka Jovanović-Vukotić )