Radnike “Simon vojaža” tretiraju kao azilante

Crnogorska javnost i nadležne institicije ostali su ravnodušni na vijest da je štrajkačima beranskog autoprevoznog preduzeća “Simon vojaž”, umjesto državnih institucija, kao da su azilanti, u pomoć priskočio Crveni krst.

Predstavnik štrajkača, vozač Nenad Radičević zahvalio se što su im dodijeljeni paketi higijenskih sredstava i hrane.

On kaže da im, nakon što nijesu još reagovali policija, tužilaštvo i nadležne inspekcije, nije preostalo ništa drugo nego da se za pomoć obrate humanitarnim organizacijama.

“Ljudi ne shvataju da mi dvije godine ne primamo plate. Da su naša djeca gladna. Zato smo se obratili Crvenom krstu”, kaže Radičević.

Najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru države “Simon vojaž” u propast sa sobom vuče i lokalni i međugradski prevoz na teritoriji više opština u tom dijelu Crne Gore, ali ni ta činjenica, kao ni višesedmični štrajk i vapaj gladnih radnika, nikoga od zvaničnika ne zabrinjava.

Radičević podsjeća da “Simon vojaž” trenutno održava samo dva do tri polaska za Bijelo Polje uz pomoć štrajkbrehera.

“Naša kompanija je, nažalost, u potpunom kolapsu. To se vidi i po autobuskoj stanici. Mi je i dalje blokiramo po tri sata dnevno, a izvršni direktor, koji se predstavlja kao suvlasnik, bukvalno je zaključa poslije dvadeset sati. Drugi prevoznici se snalaze kako znaju. Primaju i ostavljaju putnike pored kapije, na benzinskoj pumpi preko puta, gdje stignu”, kaže Radičević.

On pita da li postoji državna institucija koja bi ukazala na to da je autobuska stanica javni interes.

“Kada smo mi počeli da je blokiramo, direktor Mehmed Adrović je zvao policiju. Sada je sam zaključava. Potpuna propast. Niko ne reaguje”, navodi Radičević. Nikoga do sada nije zabrinula ni činjenica da se iz Luksemburga oglasio državljanin te zemlje Simon Bernard koji tvrdi da je stoodstotni vlasnik te kompanije, i da ne zna po kojem osnovu se Mehmed Adrović prikazuje kao suvlasnik.

On je preko svojih bliskih prijatelja, naših državljana u toj zemlji, poručio da je samo on dao novac za kupovinu tadašnjeg preduzeća ‘Jugoprevoz’, i da ne zna šta se poslije toga dešavalo sa papirima.

“Ako je Adrović poslije nešto radio sa papirima i sada prikazuje da je suvlasnik u procentu pedeset odsto, onda treba da zna da i ovdje u Luksemburgu postoje papiri, kao i u Beranama, i da će za sve što se dešava morati da odgovara”, kazao je Bernard.

Adrović se i dalje ponaša kao da se ništa ne dešava i ne pokušava da odgovori na pitanja koja mu novinari, nakon nezvraćenih poziva, prosljeđuju putem vajbera i SMS poruka. On je visoki funkcioner DPS–a, predsjednik lokalnog odbora te partije u Petnjici i predsjednik SO Petnjica. Ne pokazuje nikavu empatiju prema radnicima koji traže plate za dvije godine. Odsustvo empatije, nezainteresovanost, ćutanje i saučesništvo su riječi koje opisuju odnos u nadležnim državnim institucijama na štrajk u “Simon vojažu” i sve posljedice propasti ove kompanije.

Pravda, umjesto kroz institucije, do gladnih štrajkača zasada stiže jedino kroz konzerve Crvenog krsta. Radnici se i dalje svakodnevno okupljaju u krugu autobuske stanice, tek toliko da pokažu da neće tako lako odustati.

“Možda je nekom cilj da, pokazujući neinteresovanje, učini da mi prekinemo štrajk. To se neće dogoditi. Mi strpljenja imamo i samo tražimo plate koje smo zaradili i povezivanje radnog staža. Ništa preko toga. Da li će to biti ostvareno preko uvođenja stečaja, vidjećemo”, kazao je Radičević.

( Tufik Softić )